Deset i više godina bez struje, vode. Ovo je priča o BH surovosti društva!

Dok ona gleda u strop punom prašine i čađe od špareta jer je stara i ne može očistiti, za to vrijeme jedna gospođa političara odabire u shoping centru kristalni luster i ne može da odabere koji više je sjajniji i kičaviji, u tim ludilu bacanja novaca nju boli glava jer već više od nekoliko sata odabire i ne može da se odluči. Žao mi ju je, razumijem kako je u štiklama, sa torbicom od par tisuća KM mučiti djelatnika udovolji njenoj pohlepnoj duši.

Dok ona stavlja suhe grane ukupljene po danu drveća u šparet koji jedva gori, da ugrije ove hladne namučene ruke, za to vrijeme kćerka od političara ne može da odabere gdje bi da je tatica i mamica pošalju na privatni fakultet. Jao pa slomila je nokat surfajući koja je bolji i skuplji grad od Londona, Brisella, Berlina. Razumijem te draga, trči kod pedikera, ne daj Bože da se vidi da si nokat polomila. Koja bruka na kavi.

Dok ona oblači raspale papuče traži po ormariću iglu i konac da zakrpi čarape što su joj ostale od pokojne majke jer prstići vire od iznošenosti i toliki godina. Sin političara, i tkz. biznismena u auto salonu odabire koji je ovi auto stigao. A, da pa uplaćen je avans za novi tip Mercedesa, pa sa onim izbjeljenim zubima grmljavinskim glasom se dere po auto salonu, govoreći “budalo trebao je biti jučer”, pa da razumijem ga, naravno da je ljut pa mora pokazati prvi auto koji je on to jest dragi tatica kupio.

Dok ona gleda u kredencu što je ostalo od hrane, vidi pri kraju vrećicu riže i sva je radosna, moći će biti mirna nekoliko dana jer će skuhati rižu dok se zahvaljuje Bogu na ovoj vrećici, za to vrijeme tkz. političar ulazi u elitni restoran jer ima sastanak sa strankama. Dok je već svu hranu isprobao svoju ljutnju baca na šefa kuhinje govoreći mu da napokon naprave neka jela koja jedu bogataši i ljudi iz elitni skupina. Razumijem ga, jer nekoliko dana u tjednu skupocjena vina, kavijar, tartufi, janjetina ispod peke, što već ne, zna doista naškoditi probavi. Svakako nije to nimalo zgodno, ali možda za ubuduće ponijeti bi bilo sa sobom nešto protiv mučnine. Ova jela nisu za razliku od njezine gore skuhane riže koja stoji već peti dan u loncu zdrava, to je tek svježe naručeno.

Dok ona polako čeka u cik zore kada će pijetlovi zapjevati, jer joj se mrena na oči napela i ne vidi dobro koliko je sati, pa se orijentira po zvuku pijevca, da bi polako uz onu zimsku jutarnju maglu u starim istrošenim batama polako sa štapom u ruci krenula polako pješke niz brežuljak do obližnje ceste da je odvede do najbliže trgovine da kupi za blagdan Svi Sveti majci i ocu i svim svojima, barem neko cvijeće i svijeće. Zna da mora kupiti i sebi svijeća jer je zima kruta i surova. To je sakupljala i štedjela čitave godine ispod suknje jer se boji da ne dođe netko da je ne opljačka, ne bi si mogla oprostiti.

Za to vrijeme načelnik općine je naručio u svjećarnici najskuplje cvijeće, koje je tražio da mu se postavi i da ništa ne nedostaje. Prolazeći on sa autom susreću staru baku kako ide polako sa štapom jer njezini su koraci brzinom puža, i ne zna tko je ona, i ne pada mu na pamet da stane da je sjedne, ne pada mu na pamet da je to starica, ne pada mu na pamet da ona ide kupiti u trgovinu svijeće za duguuu zimu kojoj je on iz godine u godinu obećao i obećava da će dovesti struju i vodu.

Prolazi pored nje, bez ikakvog osjećaja, da ne bi zakasnio na trač-turu, a ona gleda u nebo onako oblačno moli se da što prije dođe do groblja pomoli se zapali svijeću, ostavi koji cvijet koji je mogla kupiti, i da se ne smrači da dođe kući.

Pišem ovo i plačem, jer znam koliko je ovakvih baka i djedova, bolesni, stari, nemoćni, koji su zarobljeni u svojim domovima. Tko ih posjećuje, naravno da većina ih imaju susjede, ali danas se nekako svatko o sebi „zabavio“ kako ona duboko u sebi razmišlja, naravno da ima i onih koje ništa ne brine jer je njima toplo i nisu gladni, bosi i bez odječe. Naravno da ima i onih koji dolaze da pomognu, prikupe za zimu drva, hranu, lijekove i druge potrepštine. Naravno da ima i onih koji se mole Bogu da ih Bog uzme, jer ih tuga i samoća ubija, srce im se od samoće slama.

Bože, vidiš sve, pokaži nam ljudskost, i pomozi onima koji trebaju tvoju pomoć! Budi milosrdan.

Hvala gdinu A. Residoviću na fotografijama.

Žana Alpeza / OTPOR.Media