“VAŠE PRIČE” – Slučaj “Splitska ulica” u Posušju 7. dio – “JP EP HZHB i ostali privatnici”

PRO Oglas

Nikad nisam razumio ovaj predznak JP!? Znači li to da se radi o nekoj firmi koja JAVNE resurse koristi za svoje PRIVATNE interese ili nešto drugo?

U slučaju Splitske ulice očito znači ovo prvo.

Naime uskoro se navršava 6 mjeseci od tragičnog događaja kada je razvodni ormar odlučio da mu je pun k…. Splitske ulice i bacio se „ničim“ izazvan u provaliju duboku par metara.

Radišni djelatnici JP EP HZHB dali su sve od sebe i uz pomoć dva kamiona sa korpama vratili razvodni ormar natrag te ga digli na hrpu pijeska, kao na pozornicu. Bio je to divan prizor, čak je i ormarić sjajio od sreće. Zahvaljujući klimatskim promjenama, okrenula je kiša… Sram je bilo! – Tada je ormarić pao ponovno. Znate kako to kod nas ide… Ove što održavaju puteve iznenadi i snijeg u prvom mjesecu.

Toga jutra dok je Posušje još spavalo, samo su „indijanci“ poput mene radili, bolje bi bilo da sam spavao. Na prvu nisam ni registrirao što se dešava: treperenje svjetala, prijenosna traka na stroju se zaustavila, UV lampe koje su poprilično velike snage ostale su upaljene, a traka se zapalila. Dok sam pogasio sve sklopke „riknule“ i lampe.

Junaci iz JP EP HZHB dovukli su se poslije prve ili druge kave uz: „Ne brini, sad ćemo mi to, za čas!“. „Ljudi meni je izgorio stroj!“ – pokušavao sam objasniti istima. Oni su meni lijepo objasnili da trebam imati veliki agregat, te da mi baš oni mogu srediti neki. Kazali su i da se ne smijem pouzdati u razvodne ormare, jer se isti često otimaju u zadnje vrijeme. Razvodni ormar i danas leži na podu prekriven susjedovom ceradom kao kakav „leš“ – susjed ga je pokrio da se ne napuni kišom kad se već odgovorni nisu nimalo potrudili. Dođite u S. ulicu i uvjerite se sami,…navečer je poseban doživljaj. Kao u horor filmovima.

Otišao sam kod izvođača radova – susjedi smo. Red je.

-Kažu: „Što mi imamo s tim, nije to naš problem!“, pa i nije – moj je.

Otišao sam u JP EP HZHB. Red je.

-Kažu: „Što mi imamo s tim, nije to naš problem!“, pa i nije – moj je.

(Poslali su mi nakon nekog vremena napismeno da to nije njihova odgovornost, ali da mogu tražiti nadoknadu i dokazivati štetu putem suda).

Otišao sam u općinu. Red je.

-Kažu: „Što mi imamo s tim, nije to naš problem!“, pa i nije – moj je.

(Na dopis koji sam poslao vezano za dotični slučaj – nikad nisu odgovorili).

Otišao sam u policiju. Red je.

-Kažu: „Što mi imamo s tim, nije to naš problem!“…

E tad mi je zbilja bio pun k… svega i nisam htio otići dok me netko ne primi. Srećom došli su neki neiskvareni „novi klinci“ i saslušali me. Hvala im, ipak ima nade…

(Dobio sam nakon nekog vremena odgovor iz tužiteljstva u kojem smatraju da je to odgovornost JP EP HZHB i da nadoknadu štete tražim putem suda. Odvjetnik predlaže da tužim i izvođače radova, a meni se ne da ako u sve neće uključiti i ekipu iz općine. Baš su mi prirasli srcu).

Imam pitanja za izvođače radova, upravu JP EP HZHB i za odgovorne osobe iz općine:

Ako to nije problem izvođača radova i JP EP HZHB zašto su vaši djelatnici skakutali po ulici kao zečevi prije dolaska policije? Čemu tada obilježavanje kabela, čemu postavljanje ograde od izvođača radova oko iskopa, ako to ni do tada nije bilo potrebno?

Mjesec dana je sve stajalo u zraku i nije vas bilo briga,… čemu panika od dolaska policije? Pa vi ste svi 100% ispravni, imate sve potrebne dozvole i radite sve u skladu sa zakonom?.

Zakon u BiH nalaže voditelju poslovnice da prijavi nelegalne radnje te da prijavi štetu javnog poduzeća ako je ono javno. Činjenica je da je JP EP HZHB javno poduzeće i da je isto pretrpjelo određenu financijsku štetu, jer najmanje su tri radna dana proveli u sanaciji kvara. Uprava JP EP HZHB je obvezna istražiti tko je za to kriv i čiji je to propust. Najlakše im je bilo ne preuzeti odgovornost te nama ne nadoknaditi nastalu štetu. Općinske službe i dalje samo šute i prave se da to nije njihov problem, pa i nije – moj je.

Što bi rekao moj školski: „Srce me boli kad je nepravda u pitanju, ali eto ja sam u drugom uredu.“ Kako nam je bilo opet smo mi dobra generacija, ima ih prilično uspješnih. Neki su čak do Mostara stigli, na žalost bili i ostali isti papci.

-Hvala JP EP HZHB što promiče i potiče Hrvatski sport tipa „pljuvanja u dalj ili češanja livog jaja“, a boli ih „uvo“ za svog potrošača ma koliko mali bio i koliko god njegov kvar u njihovom razbacivanju resursima izgleda beznačajno.

-Hvala „posuškom gospodarstveniku“ što ponosno promiče „Naše Posušje“, tako što sa zastavicama stigne i na kraj svijeta, a do prvog susjeda i sugrađanina ne stigne. Kvar i šteta koju je prouzročio mojoj tvrtci ne košta ni blizu koliko njegov izlet u Egipat,… Katar i drugdje. Što sve dotični nije stigao zbog svojih „sportskih“ obveza upamtila je i cijela svjetska populacija po njegovoj legendarnoj izjavi sa zadnjeg prvenstva u nogometu.

Zbog ovakvih licemjera prestao sam pratiti nogomet.

Sretan Uskrs želim svim čitateljima Otpor.Media koji ga slave i sve nedaće koje su vas pratile neka prođu i neka nikad više u vašu kuću ne dođu.

S poštovanjem Dino Tolić

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO