Umro je fra Žarko Ilić. Teško je tog redovnika i svećenika staviti u jednu rečenicu ili rečenice. I njegove rečenice i pogledi na život i društvo bili su opširni. Takva mu je narav bila. Fra Žarko spada u onu vrstu fratara i ljudi koji se nije mirio sa stanjem koje bi moglo biti boljim.

On je dizao glas unutar zajednice, ali i u društvu kad bi vidio da procesi idu krivim smjerom. Takav je fra Žarko uvijek bio u zgodno ili u nezgodno vrijeme. Borba za pravičnost i bistrenje detalja odnijela mu je mnogo vremena i snage. Njegovo znanje bilo je širih razmjera. Posebno je njegovao ljubav prema hrvatskome jeziku (izričaju), te povijesti. Bio je pokretač i urednik Kršnoga Zavičaja, svojevrsne javne kronike važnih događaja Crkve u Hercegovini i u Hrvata.

Uz različite zdravstvene poteškoće, na polju pisane riječi, radio je do smrti. Kako zaboraviti njegov prošlogodišnji nastup u emisiji Agape gdje je o bl. Alojziju Stepincu iznio do tada nepoznate detalje. Sa svojih, tada 87 godina, nastupio je živahno, svježe i pun elana. To je bio fra Žarko. On nije trpio ni gramatičke pogrješke, a kamo li one činjenične. Znao je nazvati u emisiju uživo i kazati to se izgovara ili kaže ovako.

Fra Žarko će nedostajati Hercegovini. Ako je itko po opsegu znanja i truda zaslužio počasni doktorat znanosti onda je to fra Žarko. No, sad mu to više nije potrebno. U Boga se uzdamo da ga u nebesima čeka vijenac slave jer je zemaljsku bitku dovršio. Hvala ti fra Žarko.

Kako bude vrijeme odmicalo bit će i drugi sve svjesniji kakvog smo fratra imali. Shvatit će to i oni kojima je išao na živce kad bi intervenirao, pisao, pojašnjavao, protestirao, vapaje puštao. Hvala ti i Bog ti vječnost dao.

dr. fra Mario Knezović