Amortiziranje skokova cijena nafte na burzama kroz dugonajavljivanu mjeru ukidanja akciza bilo je, ispostavilo se, samo predizborni trik. Pred bh. parlamentarcima o ovoj temi već u dva navrata nije bilo kvoruma. Za to vrijeme cijene divljaju, formiraju se slobodno. Poskupljenje goriva mnogima je izgovor i za poskupljenje osnovnih životnih namirnica, a građani u panici. Potrošačka košarica iz dana u dan sve je skuplja.
Ukidanjem akciza dizel bi pojeftinio 35 feninga, a benzin 41 fening. Iz Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine poručili su da ostaju pri prijašnjem stavu da akcize treba ukinuti na šest mjeseci i podsjetili da “za ublažavanje rasta cijena goriva na pumpama do sada nije izdvojen ni fening, usprkos“, kako navode, „rekordnim prihodima od poreza”.
“Zemlja smo s najvećim porezima u Europi. Naš je budžet iz indirektnih poreza, koji sad rastu zbog inflacije i veći su za preko milijardu, ali Vlada neće da tu milijardu usmjeri u socijalne svrhe, da olakša položaj građanima i događa se da, što je narodu gore – to je Vladi bolje. Bilo bi sasvim logično da Vlada ta sredstva vrati građanima u vidu socijalne pomoći ili subvencija za proizvodnju”, kaže za FTV ekonomski analitičar Aleksa Milojević.
A gorivo je u proizvodnji hrane najveća stavka – poručuju proizvođači. Optimalni agrotehnički rok za veliku jesenju sjetvu krušnog žita je počeo, a ratari još nisu sigurni da li će i u kojoj mjeri zasnovati ovogodišnju proizvodnju.
“Tri i pol marke je litar goriva, a ono je najveća stavka, pored gnojiva, u proizvodnji pšenice”, ističe proizvođač Vaso Dikić.
“O nama nitko ne misli. Mlijeko poskupljuje dva feninga mjesečno, a gorivo dva-tri feninga svaki dan. Sad neka se netko pita koliko je meni potrebno mlijeka da obradim jedan hektar”, poručuje proizvođač Radislav Ilić.
Sve je to uvjetovao da broj registriranih poljoprivrednih gazdinstava drastično opada, a oranice sve češće ostaju neobrađene. Sve će to dovesti do gašenja domaće proizvodnje hrane i hiperprodukcije uvoza – tvrdi Milojević, dodajući da bi ova kriza mogla biti gora nego ona iz 1933. godine.
“U toj krizi je uništeno 60% bogatstva, misli se da će ova uništiti još više. Kod nas vlada nema nikakve mogućnosti da olakša građanima, nije se pripremila za ovo krizno stanje, najveći problem biti će s hranom, vlada nema robne rezerve da bi intervenirala”, naglašava Milojević.
Nepostojanje robnih rezervi, nestašica, slobodno formiranje cijena. Na tržištu opšti kaos, domaća privreda u teškom položaju, a o mjerama zaštite nadležni ne razmišljaju.
“Svaka država bi trebala brinuti o strateškim privrednim granama, a to su poljoprivreda i stočarstvo, ali kod nas to nije tako i nalazimo se pred problemom”, ističe vlasnik mesne industrije Milenko Zupur.
“Sve ove krize, a još veće nas očekuju, proistekle su iz nemogućnosti da ostvarimo prehrambenu sigurnost stanovništva. Bez sinkroniziranih djelovanja entitetskih ministarstava i Ministarstva vanjske trgovine Bosne i Hercegovine nećemo biti u mogućnosti da se zaštitimo i osiguramo prehrambenu sigurnost”, dodaje predsjednik Udruženja proizvođača RS-a Stojan Marinković.
Iz dana u dan sve je kraći spisak osnovnih namirnica koje građani mogu da priušte. Sindikalna potrošačka košarica za rujan iznosi više od 2.000 maraka, a pokrivenost košarice prosječnom plaćom je tek oko 40%.
I dok je spisak osnovnih životnih namirnica sve kraći, sve su duži redovi pred ambasadama i javnim kuhinjama u Bosni i Hercegovini.
OTPOR.Media
