UEFA je sinoć odlučila da neće nametnuti nikakve sankcije trima klubovima koji su ostali odlučni u namjeri da osnuju Superligu. Nakon što je plan o zatvorenoj ligi rezerviranoj za elitu propao u manje od 48 sati, devet klubova je neslužbeno napustilo organizaciju (iako još uvijek nisu pronašli način da to učine i pravno), dok su Real Madrid, Barcelona i Juventus ostali vjerni ideju.
UEFA je tu devetoricu (Tottenham, Arsenal, Manchester City, Manchester United, Chelsea, Liverpool, Atletico Madrid, Inter i Milan) odlučila samo „pecnuti po ruci”, ali je trojci odlučnih zaprijetila izbacivanjem iz Lige prvaka, uz veliku nočvanu kaznu. No, Trgovački sud u Madridu, gdje je Superliga osnovana, u travnju je donio presudu da bi se bilo kakva kazna UEFA-e kosila s tržišnim zakonima Europske unije.
UEFA je uz podršku FIFA-e ostala odlučna u nakani da klubove kazni, ujedno zaprijetivši da njihovi igrači neće smjeti nastupati za reprezentaciju te je u srpnju odlučila da će pričekati odluku Suda Europske unije. No, Marca je 20. rujna objavila da je sudac Manuel Ruiz de Lara UEFA-i dao ultimatum od pet dana da potvrdi kako će odustati od ideje o kažnjavanju trojca, jer će u protivnom snositi sankcije.
Ono što je uslijedilo jest poprilično bizarno. Iz UEFA-e su, naime, potvrdili da neće sankcionirati Real, Barcelonu i Juventus, da bi onda izjavili kako ne priznaju nadležnost suda pod čijim su ultimatumom podvili rep. A u posljednjoj epizodi ove apsurdne sapunice, UEFA je zatražila izuzeće Manuela Ruiza de Lare, optužujući ga za „pristranost”.
“Nakon zastoja u procesu protiv Barcelone, Juventusa i Real Madrida, povezanog s mogućim kršenjem UEFA-inih pravilnika u svezi s takozvanom Superligom, UEFA-ino žalbeno tijelo je poništilo tužbu, kao da ona nikada nije ni pokrenuta”, stoji u službenom priopćenju UEFA-e, čiji su čelnici procijenili da bi inzistiranje na nastavku sudskog procesa bilo kontraproduktivno.
Dakle, situacija je sada takva da UEFA neće inzistirati na sankcijama za osnivače Superlige zbog odluke suda čiju nadležnost ne priznaje, dok istovremeno traži izuzeće suca tog suda koji ne priznaje zbog njegove pristranosti te traži načine kako ipak sankcionirati klubove koje je rekla da neće sankcionirati. Iz toga je teško izvući drugačiji zaključak nego taj da se UEFA-i jednostavno ne sviđa odluka te da bi vjerojatno priznala nadležnost suda u Madridu ako bi sudac donio odluku koja ide u njenu korist.
Ono što je posebno zanimljivo u cijeloj priči jest to da se sada one kazne koje je UEFA nametnula devetoro klubova koji su napustili ideju i pristali na sankcije prema odluci Trgovačkog suda u Madridu također smatraju ništavnima. A još je uvijek nejasno što je s onim kaznama koje je Premier liga nametnula svojim klubovima koji su se našli među osnivačima Superlige i koji su još uvijek pravno dio nje, iako su neslužbeno odustali od ideje.
UEFA je izjavila da sukladno odluci suda koji ne priznaje, neće inzistirati na sankcijama ni za onih devet klubova koji su te sankcije prihvatili (iako će i dalje nastaviti tražiti način kako ih kazniti), dok se Premier liga još uvijek nije oglasila.
Ono što nam ovaj slučaj daje zaključiti jest to da je ideja Superlige i dalje itekako živa te da se svijet nogometa sasvim pretvorio u nekakav mikrosvemir koji zrcali globalni modus operandi u kojem ekonomsko-političke zajednice zemalja (u nogometu – UEFA i FIFA kao federacije koje okupljaju nacionalne saveze) moraju živjeti s velikim kapitalističkim tvrtkama (u nogometu – Superliga) te zapravo tražiti kompromise umjesto provoditi samovolju.
Uostalom, cijeli koncept Superlige temelji se na stavu klubova osnivača da UEFA ima monopolistički položaj na tržištu te da takav sustav ne smije biti održiv. Zbog toga je za očekivati da će cijela situacija postati samo još bizarnija.
