“Quod licet lovi non licet bovi”
Što je dozvoljeno Jupiteru (caru), nije dozvoljeno volu, ili kako se jedna osoba zaigrala sudbinom obrazovanja.

Godinu dana je prošlo od obustave nastave u školama uvjetovane pojavom virusa, danas vidimo rezultate rada resorne ministrice i ministarstva. Pripremljenost za ovakve uvjete jednaka je kao i lani, po tko zna koji put nije bilo pomaka u radu.

Prošla školska godina okončana je tako da su učitelji i predmetni nastavnici slali zadatke učenicima, a mlađi učenici su ih uz pomoć roditelja rješavali i vraćali informacije o urađenom učiteljima, stariji učenici predmetnim nastavnicima.

Ova školska godina započela je posebnom “odlukom”, zbog propusta nadležnog ministarstva, mjesec dana učenici su bili bez udžbenika, uz podijeljene razrede i suprotstavljena mišljenja struke i ministarstva o broju učenika u razredu. Nakon toga su iz ministarstva podijeljene maske upitne kvalitete te još jedan “bez komentara” propust podjelom uvjerenja roditeljima s logom HNS-a na polugodištu.

Je li ministarstvo bilo u drugim aktivnostima, vezano za pripremu nastave u slučaju povećanog broja zaraženih vidljivo je iz nove današnje odluke o nastavku školske godine, nakon tjedna ponavljanja gradiva, neizvjesnost do kraja, traženje rješenja „pet iza podne“.

Tko je krivac za ovakvo stanje? Učitelji, nastavnici, učenici, roditelji, jer pitaju, a odgovora nema! Koliko je ministarstvo uložilo napora i sredstava da nastava na daljinu bude online, a ne Viber nastava, nije poznato, rezultati su vidljivi, nažalost. Preuzimanje odgovornosti za neuspjeh u vođenju ministarstva obrazovanja je nepoznat pojam resornoj ministrici.

Postoji li podatak koliko je sredstava uloženo u nabavu učila ili je to anketa upućena roditeljima razotkrila. Tek se jučer tražilo mišljenje – što je prioritet, a kad će se krenuti u ostvarivanje nabave sredstava za rad još se ne zna. Znam da svi oni koji svojim istupom “remete” mir ministrici nisu dobri roditelji, nisu dobri učitelji, nastavnici, proglašava ih se neprijateljima obrazovanja, na različitim mjestima i u različitim prilikama.

Ravnatelji šute zbog “štrapanja” pojedinih savjetnika, učitelji i nastavnici ravnodušno gledaju i čekaju kraj mandata. Roditelji se javljaju u grupama i bivaju prozvani da govore u ime malog broja “nezadovoljnih”.

Cvjetaju li ruže u sustavu ili se raspad sustava prikriva različitim sredstvima i načinima jasno je i iz međusobnog odnosa ministarstva i Zavoda o nadležnosti i suradnji sa Sveučilišnom platformom skole.sum.ba na kojoj se nalaze određeni materijali.

Ministarstvo svoju stranicu Nastave na daljinu puni sadržajima sa zakašnjenjem, bez poveznica na SUM platformu i napravljene prezentacije i lekcije. Zavod poziva na edukacije o popunjavanju dnevnika i ispisivanju svjedodžbi.

Kakva je suradnja i postoji li uopće? Svatko goni svoju politiku i kiti se “lovorikama” nesposobnosti.

U sustavu gdje su se „gledatelji“ izmakli te gledaju plovidbu bez kompasa i potonuće “Titanika obrazovanja u ŽZH“ učitelji, nastavnici i učenici ploviti će na čamcima za spašavanje dok ne naiđe “Carpatia” i pokupi preživjele. Do tada molimo da ne naiđu novi ledenjaci i ne unište ovo malo obrazovanja preživjelo na entuzijazmu, nakon havarije uzrokovane plovidbom “bez kursa i kapetana”. Podobnost je pokazala svoje nesposobno lice, po tko zna koji put.

Dragan Čolak / OTPOR.Media