Samoproglašeni hrvatski nacionalni poglavica i čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović se kukavički povukao pred strašnim pritiskom i sukobom s moralnim i civilizacijskim vrijednostima ovoga svijeta, ali njegova blijeda odstupnica nije oprala neshvatljiv grijeh.
Čelnik državnog Doma naroda je s izaslanicama iz Središnje Bosne, što je jako bitno naglasiti zbog ogromnog broja žrtava od ratne zločinačke ruke, Marinom Pendeš i Lidijom Bradarom, prije nekoliko dana glasovao za prijedlog Dodikovog SNSD-a o poništavanju zakona o negiranju genocida i veličanju ratnih zločina (riječ je dopunama Kaznenog zakona BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocide, a koje je donio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko).
Zaprepaštena javnost
Civilizirana domaća i međunarodna javnost je ostala zaprepaštena Čovićevim svrstavanjem u redove negatora najstrašnijih ratnih zločina. To su isti oni politički centri koji negiraju i zločin u Vukovaru, a istodobno Hrvatima rezbare biljeg genocidnog naroda za pokolje u Jasenovcu i etničko čišćenje u Oluji.
Dragan Čović je, po dominantnim mišljenima i analizama uglednih ljudi, postupio nečovječno i nemoralno, a uz to je nanio teški krimen hrvatskom narodu čiji su časni pripadnici HVO-a počinili najmanje teških ratnih zločina u zadnjem ratu u BiH, a koji su s druge strane pretrpjeli monstruozne pohode povamiprenih ratnih pasa s više strana.
Stožernik se pokušao posuti pepelom tezom kako je u stvari želio pomoći da SNSD ostane ili da se vrati u političke procese u BiH. To je promašeni spin jer Milorad Dodik i njegove pristaše, ne samo da se nisu vratili u institucije, nego još radikalnije srljaju u opake avanture.
Čović je skrnavio na tisuće zvjerski poubijanih Hrvata koji zaslužuju ruku pravde i satiranje zločinaca. On je još jednom pokazao da je politički kalkulant koji je novim potezom kompromitirao, do tada dosta dobru, pregovaračku poziciju oko reforme izbornog zakonodavstva.
Čovićevo pravdanje
Nečovječno i nepotrebno glasovanje za povlačenje zakona o zabrani genocida i veličanju ratnih zločinaca pothranjuje sumnje da je Dragan Čović spreman čuvati leđa Miloradu Dodiku i kod ne dao Bog paljenja fitilja rata u BiH.
-Što se tiče mog ponašanja u Domu naroda, nikome ja ništa ne dugujem. Nadam se da nikad više neću biti doveden u poziciju da na takav način odlučujem u Domu naroda. Taj zakon nije prošao, niti će proći. i to su samo zaključci. A ako je to nekog povrijedilo – ja se ispričavam, pravdao se predsjednik HDZ-a BiH.
Podsjećamo, novoproglašenim Zakonom o izmjenama Kaznenog zakona BiH ubuduće će kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine prijetiti svima koji javno potaknu na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili pripadnika neke skupine s obzirom na njihovu rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, a jednom od izmjena izrijekom je propisano kažnjavanje onih koji niječu ratne zločine.
Kaznenim djelom u BiH postat će i distribuiranje propagandnog materijala kojim se niječu ratni zločini, za što će biti propisana kazna od najmanje jedne do tri godine zatvora.
Čović se usprotivio zakonu o negiranju genocida čime je zaledio sve one, poput biskupa Franje Komarice, koji tvrde kako je i RS nastala na genocidu, progonu i egzodusu nesrpskog stanovništva.
-Danas u RS-u u odnosu na prijeratni broj živi manje od četvrtine Hrvata. Spominje li to Čović Dodiku? Vjeruju li Milanović i Čović da Dodik štiti interese Hrvata u BiH? Dodika, inače pod sankcijama Zapada, Milanović je lansirao u orbitu hrvatske politike prema BiH. U Zagrebu se zalažu, kažu, za cjelovitu i jedinstvenu BiH, a oslanjaju se na čovjeka koji je negacija svega toga, koji stalno najavljuje odcjepljenje Republike Srpske, destabilizira euroatlantske ambicije BiH, pa čak i najavljuje pripajanje Vučićevoj Srbiji. Donedavno je Milanović govorio da Hrvati ostvaruju svoja prava u Sarajevu, a ne u Zagrebu, da bi sada prvog “destabilizatora” baš on promovirao u relevantnog sugovornika o stabilizaciji BiH, pišu mediji u Hrvatskoj.
Milanović ima razumijevanje
Tamošnja javnost, ali i veliki broj zastupnika u Saboru RH su ogorčeni Čovićevim svrstavanjem u tabor negatora genocida i kontaminiranja čestitog hrvatskog naroda.
Očekivala se i žestoka reakcija pa i osuda Čovićeve sramote od Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. Začudo, predsjednik Milanović je opet imao razumijevanja za ponašanje Čovića i Dodika.
-Moj stav generalno, postoji genocid nad židovskim narodom, postoji genocid o Ruandi, postoji genocid u Srebrenici, odnosno, jedan događaj je definiran kao genocid, a genocid ima vrlo širok raspon. Postoji genocid i u Drugom svjetskom ratu, postoji Jasenovac. Dakle, nije sve isto kao što ni svaka žrtva nije ista. Ta priča svaka žrtva je ista, ni govora. Prema tome, neka sada to puste. Dakle, opet će ih prikazati kao fašiste i naciste, a to nisu, bez obzira na sve mane koje neko može imati, Dodik nije najveći problem u BiH, on je jedan od manjih problema, poručio je Milanović.
U nekim analitičkim krugovima i u BiH i u Hrvatskoj se Čovićev potez u Domu naroda promatrao kao nekakvo nezadovoljstvo bošnjačkim blokadama reforme izbornog zakonodavstva i zauzimanjem inat, maksimalističke, pregovaračke pozicije. Tako, međutim, ne misli i bošnjački nacionalni poglavica Bakir Izetbegović.
Što kaže Bakir?
-Mislim da je jako smanjio šansu da se brzo postignu dogovori. Kazao sam jasno: Gospodine Čoviću, uporno vas pozivam da ne radite stvari koje provociraju bošnjačke glasače i bošnjački narod u BiH. Da ste kazali da će Hrvati zajedno s ostalim patriotima braniti ovu zemlju, jako bi ste povećali šansu da se postigne sporazum. Ovako su se sve te šanse degradirale. Čak i poslije incidenta s dodjelom odlikovanja generalu Lisici, koji je načinio zločine protiv Hrvata u Hrvatskoj nakon čega je smijenjen ambasador Hrvatske u BiH, Čović nije izvukao pouke i napravio je tešku grešku prije dva-tri dana, zaključio je Izetbegović.
Banjolučki kolumnista Aleksandar Trifunović, Čovićevu potporu negatorima genocida gleda isključivo kroz prizmu podaništva svome prijatelju Miloradu Dodiku.
-Prvo i temeljno je da on podržava Milorada Dodika, a poluge vlasti i kontrola moći koju ovaj dvojac drži u rukama jesu zalog njihova političkog postojanja. Čović je bivši partijski funkcioner, on nema nikakve ideološke ili moralne prepreke da podrži Dodika u bilo čemu, tako i u ovom odnosu pokazuje zajedništvo s politikom Dodika. A to što ta politika u dobrom dijelu slavi zločine, pa i one nad Hrvatima, kolateralna je šteta današnjeg političkog djelovanja HDZ-a u BiH, rekao je Trifunović.
Istaknuo je zanimljiv primjer.
-Evo imate specifičnu situaciju, Čović je često u Banjaluci, a rijetko posjeti biskupa Franju Komaricu, koji je glavni pobornik povratka Hrvata i stalni kritičar vlasti Republike Srpske zbog nepostojanja uvjeta za njihov povratak. Ali, Čovića brinu Hrvati koji mu mogu donijeti političku pobjedu, dok ga Hrvati u Republici Srpskoj ne zanimaju, govori Trifunović.
Otužno je da se porobljena hrvatska oporba u BiH, preostale živuće pameti pa i crkveni velikodostojnici nisu udostojili osuditi nemoralno ponašanje članova stožerne stranke. Da je bilo mudrosti i civilizacijskog takta mogao se pronaći elegantan prolaz između Dodikovih i Izetbegovićevih razračunavanja oko osjetljive tematike. Blijedo pranje savjesti nekakvim “pomaganjem” je toliko čemerno da zahtijeva da Dragan Čović sve svoje akademske titule i silne diplome baci u septičku jamu.
