Bosna i Hercegovina je od države koja je prije pet godina razmišljala o kandidacijskom statusu za Europsku uniju i vodila unutrašnje političke borbe na tom putu, za šest mjeseci ove godine došla u poziciju da se u javnom diskutiranju spominje sukob pa čak i rat.
Takvoj atmosferi je najviše doprinijela politika vlasti Republike Srpske, a prije svega ponašanje, odluke i poruke Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a i člana Predsjedništva BiH. Strategija vlasti entiteta RS da se postepeno povlače iz državnih institucija koje njihovi predstavnici paralelno blokiraju te da formiraju entitetske parainstitucije za sobom povlači i posljedice.
Te posljedice još uvijek se ne vide u praksi, ali se zna kakve bi mogle biti. Od srpnja do danas vlast u RS-u je pod Dodikovom dirigentskom palicom donijela dva zakona kojima udaraju na državu. Prvo su usvojili i objavili zakon kojim odbacuju primjenu državnog Krivičnog zakona u dijelu koji se odnosi na zabranu negiranja genocida. Taj zakon je na snazi.
Potom su nedavno u službenom listu objavili odluku o entitetskom zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima, koji će pak stupiti na snagu za šest mjeseci. Kakogod, radi se o rušenju ili pokušaju rušenja ustavnog poretka BiH. I dok je međunarodna zajednica mjesecima relativizirala Dodikove poteze i pozivala na kojekakav dijalog, vlast RS-a nastavlja po svome. Sljedeća državna institucija koju Dodik želi rušiti je Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV).
U takvim političkim prilikama iznjedrila se i priča o potencijalnim sukobima, a pojedini ne izbjegavaju ni riječ rat, što je naročito osjetljivo u zemlji koja je relativno skoro izašla iz rata. I mnogi koji su analizirali ovo pitanje smatraju da nema uvjeta za neki sukob koji bi podsjećao na 1990-e. S druge strane, postoje i oni koji smatraju da pojedini riječ rat spominju zbog svoje političke nemoći te na toj priči žele ostvariti politički pomak.
Međutim, šta Dodikovi potezi u praksi mogu prouzročiti? Čak i međunarodna zajednica ohrabruje domaće pravosudne institucije da trebaju raditi svoj posao i štititi državu. Za sada se sve zasniva na protokolarnom formiranju predmeta i saslušavanju pojedinih osoba. Ipak, u procesima dugog trajanja, na što Dodik nesumnjivo igra, potencijalna upotreba sile se može ogledati u sukobu institucija. Naravno, sve zavisi dokle je Dodik spreman ići. Ipak, u razrađivanju potencijalnih scenarija, u obzir se uzima da vlast RS-a potencijalno može zabraniti djelovanje na području tog entiteta Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) ili nekoj drugoj državnoj agenciji.
Odnosno, može pokušati zabraniti, a ako do toga dođe, tko može garantirati da neće doći do incidenta i narušavanja sigurnosti? To bi mogao biti kut kada se priča o upotrebi sile. Međutim, kada je politička kriza na nivou kao u BiH, svaki incident je prijetnja.
