Bračni par Jovanović iz Doboja kupio je 13 nekretnina u zemlji i inozemstvu, a na računu u Švicarskoj skupio vrijednost od oko tri miliona maraka, otkriveno je u velikom „curenju“ podataka iz jedne od najvećih švicarskih banaka. Janko je šef carinske ispostave, a Jovanka predsjednica suda. Njihovi prihodi ni približno ne pokrivaju ulaganja u milijunsku imovinu.
„Poklanjam vam sve što imam u Švajcarskoj! Evo, nađite!“, rekao je Janko Jovanović, šef Carinske ispostave „Brod“, novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
On je sa suprugom Jovankom Jovanović, predsjednicom Okružnog privrednog suda u Doboju, od 1998. do 2010. godine kupio za oko 720 tisuća KM 13 nekretnina u Bosni i Hercegovini (BiH), Srbiji i Crnoj Gori. U vrijeme kupovine posljednje nekretnine Jovanović je otvorio račun u švicarskoj banci „Credit Suisse“ koji je u jednom trenutku vrijedio oko tri milijuna maraka (cca 1,6 milijuna CHF), saznaju CIN i Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP).
Jovanović kaže da su on i supruga od 1998. do 2016. godine zaradili oko 2,3 milijuna maraka, ali ovi prihodi nisu ni približno dovoljni da pokriju milijunsku ušteđevinu i ulaganja u nekretnine.
Jovanović je već bio pod povećalom istražnih organa. Uhićen je 2014. godine u operaciji „Pandora“ jer je Tužiteljstvo BiH sumnjalo da je sudjelovao u neregularnom carinjenju automobila europskog porijekla. Dvije godine kasnije je u Tužiteljstvo stigla prijava protiv njega za krivotvorenje službene isprave i nesavjestan rad u službi, a 2018. godine je morao proći disciplinski postupak zbog propuštanja naplate dažbina od Fabrike cijevi UNIS iz Dervente.
Do danas mu nitko nije dokazao krivicu, ali bi nove informacije o ušteđevini u inozemstvu, koje su dospjele u javnost zahvaljujući „curenju“ podataka u projektu „Suisse Secrets“, mogle privući pažnju Tužiteljstva i pokrenuti stvari sa mrtve točke.
Nekretnine u BiH
Janko Jovanović radi u carini od 1993. godine, a veliki dio radnog staža proveo je na mjestu šefa Carinske ispostave „Brod“, zadužen za kontrolu uvoza i izvoza robe. U svibnju će napuniti 65 godina i steći uvjete za mirovinu.
Istrage su ga naučile da bude na oprezu pa je na sastanak sa novinarima došao spreman. Pozvao ih je u kancelariju Carine u Brodu i donio dokumente iz osobne evidencije o prihodima, ulaganjima i rashodima. Na svako pitanje je spremno odgovarao, a čim bi brojke „zazvonile“, Jovanović bi rekao da se o njima ne smije pisati jer ne želi, kako kaže, da bude meta reketaša u zemlji u kojoj ga nitko ne može zaštititi. U uniformi visokopozicioniranog državnog službenika, koja izaziva poštovanje, govorio je uličnim jezikom.
Supružnici Jovanović su za 12 godina kupili: dva poslovna prostora, dvije parcele, dva stana i dvije garaže u Doboju, dva apartmana na Crnogorskom primorju u Herceg-Novom te stan i dvije garaže u centru Beograda u Srbiji.
Prvo je 1998. godine u Doboju izlicitirao dvije općinske parcele ukupne površine 260 kvadrata za nešto manje od 55 tisuća KM. Za manju parcelu nije bio zainteresiran pa je potpisao partnerstvo sa dva investitora koji su tu izgradili zgradu.
Na većoj parceli od 156 kvadrata sagradio je dvije garaže, prizemlje i kat, a kaže da je zemljište i gradnju, koji su ga koštali 119 tisuća KM, financirao ušteđevinom koja je „bila solidna za tadašnje prilike“. Kada je dobio dozvolu za nadogradnju, ušao je u partnerstvo sa dobojskom firmom „Simpro“ koja je 2001. godine dovršila gradnju četverokatnog stambeno-poslovnog objekta.
U novoj zgradi je dobio poslovni prostor od 156 kvadrata, koji od 2003. godine izdaje UniCredit banci, te dvije garaže i dva stana od ukupno 123 kvadrata u kojima je živio sa suprugom do 2008. godine. Tada su preselili u susjednu zgradu u kojoj Jovanka kupuje još dva stana za 111 tisuća KM koja spajaju u jedan od 97 kvadrata.
Stare stanove su pretvorili u poslovni prostor i dodali pod zakup istoj banci: „Ova ideja mi se višestruko isplatila“, kaže Jovanović, dodavši da je zaradio više od 1,1 milijun KM od zakupa.
Osim toga, Jovanovići u centru Doboja imaju još jedan poslovni prostor od 25 kvadrata koji izdaju za mjesečni najam od 552 marke. Sutkinja Jovanović ga je 2003. godine kupila za 35 tisuća KM.
Novinarima CIN-a je rekla da za sve nekretnine imaju pokriće u legalnim prihodima i plaćenim porezima, opisujući supruga i sebe kao odgovorne i savjesne ljude.
„Vjerujte da ste nam zalazak karijere, na nekakav način, stavili u sjenku“, kaže ona.
Jovanka Jovanović je od 1983. godine sutkinja u Doboju. Šest godina je bila predsjednica Osnovnog suda, a osnivanjem 2010. godine postaje prva i za sada jedina predsjednica Okružnog privrednog suda u Doboju.
Imovina u inozemstvu
Jovanovići su pored osam nekretnina u svom Doboju investirali i u nekretnine u inozemstvu.
Nedugo nakon imenovanja za predsjednicu Osnovnog suda sutkinja Jovanović 2005. godine kupuje apartman od 42 kvadrata za 58 tisuća KM u Herceg-Novom na crnogorskoj obali. Već nakon dvije godine njen suprug obiteljskoj imovini dodaje još jedan od 38 kvadrata u istom gradu koji je platio 78 tisuća KM.
Iako je spisak imovine već bio prilično dug za domaće prilike, Jovanović odlučuje da mu dopiše i najskuplju stavku – u širem centru Beograda u Srbiji 2010. godine kupuje dvije garaže i stan od 56 kvadrata, a keš za kupovinu iznosi iz zemlje ilegalno.
Kao i svaki građanin, šef Carinske ispostave „Brod“ je morao zatražiti dozvolu entitetskog ministarstva financija za prijenos više od deset tisuća eura, ali je odlučio prekršiti pravila. Ni danas ne misli da je pogriješio.
„Neću nikog da molim, a ja ću platiti ovako 100-200 maraka devizni prekršaj i doviđenja. Nije nitko ni pokretao devizni prekršaj“, rekao je novinarima CIN-a u službenim prostorijama Carine.
Republički geodetski zavod Srbije nije dozvolio da javnost dobije službenu informaciju o iznosu koji je Jovanović platio u Beogradu, a to je odbio uraditi i on sam. No, prema službenoj procjeni stručnjaka za nekretnine, stan istih karakteristika na istom mjestu je u to vrijeme koštao između 228 i 351 tisuća KM, a dvije garaže ukupno 70 tisuća KM.
Ipak, Jovanović je najvrijedniju imovinu držao na drugom mjestu.
Podaci koji su se pojavili u javnosti nakon „curenja“ informacija u međunarodnom novinarskom projektu „Suisse Secrets“ (Švicarske tajne, op. a.) pokazuju da je on u to vrijeme otvorio račun u banci „Credit Suisse“. U vrijeme uhićenja, prijava i disciplinskog procesa koji će uslijediti Jovanovićev račun je vrijedio oko tri milijuna maraka (cca 1,6 milijuna franaka) – na sigurnom, daleko od zemlje i domašaja istražnih organa.
No, on tvrdi da nikada nije imao račun u Švicarskoj, a novinarima je ponudio pokloniti novac ako ga pronađu u ovoj zemlji: „Samo nađite i dođite da potpišem!“
„Ja ne znam da postoji taj novac uopće“, kaže njegova supruga Jovanka Jovanović.
Jovanovići kažu da za nekretnine imaju pokriće u legalnim prihodima.
Prema Jankovoj evidenciji, oni su od 1998. do 2016. godine zaradili 2,3 milijuna KM od plaća, renti i drugih prihoda, a godišnje troše oko 40.000 KM. Nejasno je iz kojih su izvora financirali ulaganja vrijedna ukupno 3,7 milijuna KM.
Karijera pod istragama
Janko Jovanović je godinama zanimljiv istražnim agencijama i Tužiteljstvu BiH, ali još nitko nije pravosnažno dokazao njegovu krivicu.
Uhićen je sa 42 osobe 2014. godine u akciji „Pandora” koju je Državno tužiteljstvo pokrenulo zbog korupcije i malverzacija pri uvozu i carinjenju različite robe. Iz pritvora je pušten nakon 27 dana, a istraga se formalno vodi i danas, iako on kaže da više nije pozivan na razgovore.
Odsjek za provođenje propisa u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH je dvije godine kasnije predao Tužiteljstvu BiH izvještaj o počinjenom krivičnom djelu u kojem je Jovanović označen kao službenik koji je tijekom 2006. godine unosio netočne podatke u evidenciju vozila koja su koristila carinski terminal u Brodu. Tako je, prema izvještaju, omogućio vlasniku terminala da neosnovano zadrži 163 tisuće maraka.
Jovanović kaže da je sam napisao odgovor i dostavio dokumentaciju tužitelju koji je donio odluku: „Tužitelj obustavi istragu bez da sam išao u Tužiteljstvo“.
Potom je 2018. godine protiv njega vođen disciplinski postupak zbog propuštanja kontrole i naplate dažbina Fabrici cijevi UNIS iz Dervente. Prvom odlukom Disciplinske komisije UIOBiH je kažnjen premještajem na niže radno mjesto na period od godinu dana. Nakon žalbe mu je kazna ublažena pa je tijekom šest mjeseci dobivao 30 posto manju plaću.
Jovanović je zbog toga tužio svog poslodavca, a Sud BiH je odlučio da UIOBiH nije imao razloga da ga kazni. Stoga mu je Uprava vratila 3.438 maraka i platila troškove sudskog postupka.
Direktor UIOBiH Miro Džakula je uvjeren da su istražne agencije trebale utvrditi porijeklo Jovanovićevog novca. „Međutim, kad je, konkretno, u pitanju njegovo ime, mi nikada ništa ni od koga nismo dobili da ima bilo što nezakonito.“
Na konstataciju novinara da je često bio pod istragama, Jovanović je samouvjereno rekao:
„Naravno! Pa, jeste li vidjeli kako je prošlo?“
