Serija provala u obiteljske kuće na području Županije Zapadnohercegovačke u posljednja dva mjeseca otvorila je niz pitanja o novim metodama počinitelja i spremnosti policije da im se prilagodi. Uzorak je uočljiv: domovi se više ne napadaju pod okriljem noći, nego u srcu dana – upravo onda kada se pretpostavlja da je sve vidljivo, a rizik najveći.
Najnovija pljačka dogodila se jučer na području Mjesne zajednice Knešpolje u Širokom Brijegu. Dok su ukućani bili odsutni, nepoznati počinitelji ušli su u obiteljsku kuću i odnijeli određenu količinu vrijednosti. Krađa je prijavljena Policijskoj upravi Široki Brijeg nešto poslije 20 sati, nakon što se obitelj vratila kući i imala što vidjeti. Prema neslužbenim informacijama do kojih je došao OTPOR, ukradene su stvari od materijalne vrijednosti tj veća količina zlata, dok je policijska istraga u tijeku.
Promjena taktike: od noći prema danu
Iako stručnjaci godinama upozoravaju da se provalnici najčešće odlučuju na upade u noćnim satima – kada ukućani spavaju, buka je manja, a susjedi manje budni. Međutim, posljednji slučajevi u ŽZH ruše taj obrazac i ukazuju na moguću promjenu plana djelovanja.
Ono što je do prije nekoliko godina bilo iznimka kao dnevne provale, ona sada postaje pravilo. Taj trend potvrđuju i slučajevi iz Posušja i mjesta Uzarića pokraj Širokog Brijega gdje je isto meta bila zlato.
Posušje: dva slučaja u razmaku od 48 sati
Dana 25. prosinca obiteljska kuća u Posušju opljačkana je u vremenu od 13 do 22:30 sati.
Samo dva dana kasnije, 27. prosinca, druga kuća bila je na meti od 13 do 19:40 sati.
U oba slučaja domovi su bili prazni, a počinitelji su imali višesatni vremenski okvir za djelovanje bez ikakvog kontakta s ukućanima. Policijska obrada u oba slučaja traje, a službenih informacija o tragovima nema.
Uzarići: misa na groblje i prazna kuća
No najveću sumnju u planiran pristup izaziva događaj od 1. studenoga, u mjestu Uzarići kod Širokog Brijega. Tijekom obilježavanja blagdana Svih svetih, dok je obitelj bila na misi i posjetu groblju, u razdoblju od 10:45 do 11:55, kuća je opljačkana.
Vrijeme djela bilo je predvidljivo: gotovo svi mještani u to doba tradicionalno odlaze na groblje.
Ako je netko znao da je obitelj odsutna – znao je i kada djelovati.
Četiri slučaja, ista pitanja
Sva četiri posljednja slučaja imaju identične elemente:
-provale dok ukućana nema
-izvršene usred dana
-počinitelji znaju da su kuće prazne
-materijalna šteta je prijavljena, detalji se ne otkrivaju
-policijske istrage su u tijeku, ali bez potvrđenih rezultata
U takvim okolnostima logično se postavlja pitanje:
-Kako počinitelji znaju kada obitelji napuštaju svoje domove?
Je li riječ o nasumičnom praćenju, tipovanju iz susjedstva, praćenju vozila ili interneta tj. folerskim objava na društvenim mrežama, ili su informacije dolazile iz kruga ljudi koji znaju obiteljske navike?
Javne kamera kao iluzija sigurnosti?
Područja Posušja i Širokog Brijega poznata su po širokoj mreži nadzornih javnih kamera na ulazima u gradove, ključnim raskrižjima i dijelovima naselja. Premda javnost vjeruje da kamere djeluju preventivno, ostaje samo nada svim opljačkanima mogućnost identifikacije osumnjičenih u navedenim slučajevima.
Ostaje otvoreno pitanje jesu li kamere samo tihi svjedoci, ili alat čija se vrijednost tek treba pokazati?
Policija u svima slučajevima ponavlja obrazac:
“Poduzimaju se izvidi, prikupljaju tragovi, provjeravaju informacije.”
No, kako pljačke postaju sve organiziranije i vremenski preciznije, raste dojam da netko unaprijed zna više nego što bi trebao. I dok obitelji obnavljaju brave i gledaju u prazne police, ostaje misao koja se teško izgovara:
Ako netko promatrao njih – tko kaže da ne promatra i nas?
Mili Marušić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
