Prema podacima Suda BiH, zaključno s početkom prosinca potvrđeno je deset optužnica za korupcijska djela.
Državno tužiteljstvo nastavilo je tijekom 2025. godine s trendom procesuiranja graničnih policajaca i carinika. Među izuzecima su optužnice protiv suspendirane uposlenice Tužiteljstva Tanje Kusmuk zbog pronevjere u službi, te protiv suspendiranog predsjednika Suda BiH Ranka Debevca i bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića.
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala, navodi da se pojedini predmeti mogu smatrati visokom korupcijom zbog položaja koje optuženi zauzimaju, ali ne nužno po razmjerima počinjenih kaznenih djela. Problem, prema njezinim riječima, predstavlja selektivan pristup u procesuiranju i preuzimanju predmeta s drugih razina.
„Imamo nedodirljive osobe za koje godinama postoji veliki broj prijava, medijskih istraživanja i inicijativa iz civilnog društva koje nikada nisu rezultirale konkretnim optužnicama zbog utjecaja koje te osobe imaju na pravosuđe“, smatra Korajlić.
Godinu i pol nakon što su uhićeni i određeno vrijeme proveli u pritvoru, Tužiteljstvo je podiglo optužnicu protiv Debevca i Mehmedagića, kojima se, između ostalog, stavlja na teret zlouporaba položaja ili ovlasti, a suspendiranom predsjedniku Suda i primanje nagrade ili drugog oblika koristi. Zajedno s njima optužen je i uposlenik Suda Milisav Pijuk zbog neovlaštenog prisluškivanja i lažnog predstavljanja. Iako je od potvrđivanja optužnice prošlo više od pet mjeseci, još uvijek nije odlučeno pred kojim će se sudom voditi postupak protiv njih trojice, zbog prebacivanja predmeta između Suda BiH i Posebnog odjela za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala Vrhovnog suda Federacije BiH.
Sva trojica su se krajem listopada odbila izjasniti o krivnji, nakon čega je Sud po službenoj dužnosti konstatirao da su krivnju negirali.
Početkom prosinca 2025. podignuta je optužnica protiv 11 osoba, među kojima su četvero graničnih policajaca i troje carinika Uprave za neizravno oporezivanje. Terete se, između ostalog, za davanje i primanje dara i drugih oblika koristi prilikom uvoza veće količine robe iz Njemačke na graničnim prijelazima Kozarska Dubica i Kostajnica, što su iz Tužiteljstva BiH u priopćenju ocijenili predmetom visoke korupcije.
Krajem posljednjeg mjeseca ove godine podignuta je optužnica protiv Mirka Perišića, zvanog Rođo, nekadašnjeg uposlenika Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, zbog prijevare u službi.
Detektor godinama unazad izvještava o sve manjem broju optužnica za visoku korupciju.
Iz Misije OSCE-a u BiH navode kako manji broj optužnica sam po sebi nije pokazatelj lošeg rada „ako tužitelji rade na zahtjevnijim predmetima koji imaju velik utjecaj“, ali, imajući u vidu dostupne resurse Tužiteljstva BiH, nastavljaju ohrabrivati prioritetno procesuiranje složenih predmeta visoke korupcije.
Rezultati praćenja sudskih postupaka, dodaju iz Misije, pokazuju da procesuiranje predmeta primanja i davanja dara male vrijednosti čini znatan udio u ukupnom broju korupcijskih predmeta pred Sudom BiH.
„Fokus na procesuiranje kaznenih djela korupcije niskog i srednjeg nivoa nauštrb predmeta visoke korupcije rizikuje da pošalje poruku kako se institucije nedovoljno bave korupcijom unutar moćnih političkih, administrativnih i ekonomskih struktura“, navode iz Misije OSCE-a u BiH.
Po silasku s vlasti ili u trenucima političkih obračuna, odnosno kada jedna struja preuzme kontrolu nad drugom ili kada se vode unutarstranačke borbe u pravosuđu, kaže Korajlić, dolazi do situacija u kojima postoji velik interes da se pojedini akteri procesuiraju, dok se predmeti protiv drugih drže u ladicama i aktiviraju u pogodnom trenutku.
Postoje i predmeti te prijave, dodaje Korajlić, koje je tužiteljstvo preuzelo prije sedam ili osam godina, a koji još uvijek nisu rezultirali donošenjem tužiteljske odluke.
„Nekada se predmeti preuzimaju kako bi se uspostavila kontrola nad njima. Nekada se ‘formira predmet’ i dugo drži u ladici kako bi se opstruiralo njegovo procesuiranje. Nekada se čeka pogodan trenutak“, navodi Korajlić.
Prema mišljenju odvjetnice Lejle Čović, razlog malog broja optužnica za kaznena djela iz oblasti korupcije prije svega je problematičnost dokazivanja takvih djela, a smatra i da ne postoji dovoljan broj kaznenih prijava.
„Na kraju, jedan od razloga, po mom mišljenju, jest i politička pozadina velikog broja koruptivnih djela, koja ima svoje ‘veze’ i utjecaj u Tužiteljstvu BiH, koje u tim slučajevima djeluje u tom pravcu“, kaže odvjetnica Čović.
Za odvjetnicu Mirnu Avdibegović jedan od osnovnih problema u radu svih tužiteljstava jest nepostojanje adekvatnog mehanizma kontrole rada, a postavlja se i pitanje što je s istragama za koje je istekao zakonom propisani rok, a postupajući tužitelji nisu donijeli tužiteljske odluke koje su bili dužni donijeti.
„Neažurnost u provođenju istraga, ali i povrede ljudskih prava uslijed takvog postupanja mogu proizvesti nesagledive posljedice po sam kazneni postupak… To ćemo vidjeti tek za nekoliko godina, kada ćemo se pitati kako je moguće da zbog takvog tužiteljskog postupanja padaju ‘najveći’ predmeti“, rekla je Avdibegović i dodala da tužitelji u radu moraju imati velika ovlaštenja, ali da im ona istodobno nameću i veliku odgovornost.
U posljednjem izvješću Tužiteljstva BiH navodi se da od ukupnog broja zaprimljenih prijava u prošloj godini, četvrtinu čine anonimne prijave koje su „vrlo često neprecizne, neodređene i sadrže podatke i informacije bez elemenata kaznenog djela“, dok više od 47 posto čine prijave fizičkih i pravnih osoba koje nerijetko ne sadrže podatke i informacije koje bi mogle rezultirati pokretanjem istraga.
„Od ukupnog broja prijava koje se odnose na korupciju, samo 47 njih, odnosno oko 27,11 posto, predstavlja kvalitetan osnov za daljnji rad tužiteljstva“, stoji u posljednjem izvješću Tužiteljstva za 2024. godinu.
Tijekom 2024. godine, prema navedenom izvješću, podignuto je osam optužnica protiv devet osoba za korupcijska kaznena djela, od čega su dvije optužnice protiv dvije osobe za visoku korupciju.
Dvije optužnice potvrđene ove godine podignute su krajem 2024., a među njima je i predmet bivšeg direktora OSA-e Mehmedagića zbog zlouporabe položaja.
Iz Državnog suda su u odgovoru Detektoru naveli da tijekom ove godine nije bilo optužnica Tužiteljstva koje su odbijene, dok je samo u predmetu protiv suspendiranog predsjednika ove institucije Debevca i ostalih optužnica bila vraćena na doradu, nakon čega je potvrđena.
Prema podacima Suda BiH, u ovoj je godini doneseno osam pravomoćnih presuda za korupcijska kaznena djela, u kojima je pet osoba oslobođeno optužbi, dok su tri optužbe odbijene.
Među predmetima koji su najviše privlačili pozornost javnosti bio je obnovljeni postupak protiv Fikreta Hodžića i pravne osobe „F. H. Srebrena malina“ zbog zlouporabe položaja pri nabavi respiratora, koji je okončan odbijanjem optužbe nakon što je Ustavni sud utvrdio da mu je povrijeđeno pravo na obranu. Apelacijsko vijeće zaključilo je da Hodžić i „F. H. Srebrena malina“ nisu na valjan način suočeni s optužbom, odnosno da u istrazi nisu bili suočeni s kaznenim djelom „zlouporaba položaja ili ovlasti“, iako su ispitivani o radnjama koje su im stavljene na teret.
Pravomoćno je odbijena i optužnica protiv Mustafe Vrapca, nekadašnjeg zaposlenika Tužiteljstva BiH, za krivotvorenje službene isprave i primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem, uz obrazloženje da radnje koje su mu stavljene na teret ne sadrže bitna obilježja kaznenih djela.
Odvjetnica Čović smatra da Sud BiH nije postavio visok prag dokazivanja za korupcijska kaznena djela, posebno kada se uzmu u obzir obrazloženja osuđujućih presuda, dok se dio rezultata oslobađajućih presuda može objasniti problematičnim dokazivanjem.
„Pritom ne treba izgubiti iz vida da je prag dokazivanja krivnje daleko viši od postojanja osnovane sumnje potrebne za potvrđivanje optužnice“, kaže Čović i dodaje da su u slučaju odbijajućih presuda posrijedi pravna pitanja o kojima je trebalo voditi računa prije podizanja optužnice.
Odvjetnica Avdibegović smatra da se mora analizirati cjelokupan postupak, počevši od određivanja i produljenja mjera zabrane, koje se, prema njezinim riječima, gotovo nikada ne ukidaju bez suglasnosti tužiteljstva, iako proteknu najmanje dvije godine bez iznošenja novih argumenata i dokaza.
„Tada tužiteljstvo očito ima dojam da radi dobar posao, pa s istim ili tek neznatno većim brojem dokaza ulazi u postupak optuženja, a potom vidimo da se on završava oslobađajućom presudom, dok se iz proračuna BiH mora nadoknaditi sva šteta i troškovi koji su time nastali“, kaže ona.
„Ni za to ne postoji odgovornost postupajućih tužitelja, jer da postoji, vjerujem da bi se više pozornosti posvetilo prije pokretanja akcija u kojima se lišava slobode po 30 osoba, njihova imena i fotografije objavljuju u medijima, zabranjuje im se, primjerice, napuštanje države, da bi u konačnici predmet završio oslobađajućom ili odbijajućom presudom“, navodi Avdibegović.
Iz Misije OSCE-a u BiH navode da su uobičajeni nedostaci u postupcima koji se vode u predmetima korupcije i organiziranog kriminala: nedosljedna primjena standarda dokazivanja, kvaliteta optužnica, nedovoljno obrazlaganje sudskih odluka – uključujući sporazume o priznanju krivnje – dugotrajnost postupaka, nedosljednost i blagost u izricanju kazni, te ograničena uporaba strateških alata poput financijskih istraga i proširenog oduzimanja imovinske koristi stečene kaznenim djelom.
Nekoliko osoba pravomoćno je osuđeno na po godinu zatvora za korupcijska djela, većinom po sporazumu o priznanju krivnje, među njima i granični policajci i carinici osuđeni za primanje dara.
Na kaznu zatvora od deset mjeseci i novčanu kaznu od 5.000 maraka osuđen je bivši direktor Službe za zajedničke poslove institucija BiH Dragan Šojić zbog zlouporabe položaja ili ovlasti. Proglašen je krivim za prekoračenje ovlasti i korištenje službenih automobila za prelazak granice sa Srbijom i Crnom Gorom u brojnim slučajevima od 2018. do 2022. godine, iako nije bio upućen na službeni put. Za određene radnje pravomoćno je oslobođen.
Suspendirana uposlenica Državnog tužiteljstva Tanja Kusmuk po sporazumu je osuđena na godinu zatvora zbog pronevjere u službi — jer je od sredine prosinca 2020. do sredine studenoga 2024., kao referent-specijalist za blagajničko poslovanje Tužiteljstva BiH, svjesno i s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, neosnovano evidentirala isplate i uplate gotovog novca iz blagajne Državnog tužiteljstva.
Najveća prvostupanjska kazna nedavno je izrečena bivšem direktoru „Bosnalijeka“ Nedimu Uzunoviću, koji je, osim organiziranog kriminala i pranja novca, proglašen krivim i za zlouporabu položaja, te je osuđen na deset godina zatvora.
