„Donedavno hrvatski vojnik, a sada Božji vojnik“ kratko će se predstaviti Marinko Šušak, dragovoljac domovinskog rata i umirovljeni časnik Hrvatske vojske. No taj aktivni volonter na brojnim područjima, posebno angažiran u katoličkoj humanitarnoj udruzi „Kap dobrote“ i te kako ima što reći o svom zalaganju kako bi pomogao ponijeti životne križeve siromaha, o kojima se brine te o svojim hodočasničkim križevima.

U emisiji Susret Radiopostaje Mir Međugorje taj samozatajni hrvatski branitelj, koji svakodnevno radi na njivi Gospodnjoj, gostovao je u ponedjeljak Velikog tjedna. Kazao je kako se nije se želio pojavljivati u medijima dok mu jedan svećenik nije ukazao na pozitivne strane javnog svjedočenja.

„U ovih 15 godina nagledao sam se i naslušao teških životnih sudbina siromaha, koje sam pronašao na ulici i u vlažnim podrumima. Imao sam čast 15 godina svakodnevno surađivati sa pokojnim paterom Antunom Cvekom u udruzi Kap dobrote. Uređujemo skromne i ruševne kućice naših siromaha. Popravljamo krovove koji prokišnjavaju, pilamo i cijepamo drva za ogrjev i još puno toga. Moja malenkost je također uz dobre ljude napravila grobnicu za siromahe“, kazao je Marinko Šušak. Taj Širokobriježanin sa zagrebačkom adresom, pored ostalog već 25 godina volontira u domu za nezbrinutu djecu sv. Male Terezije na Vrhovcu u Zagrebu, o kojima se skrbe sestre Karmelićanke. U specijalnoj bolnici Bistra volontira 15 godina. Surađuje i pomaže u pučkoj kuhinji za beskućnike kod sestara majke Terezije. Volontira u udruzi fra Mladen Hrkać.

Uz to veliki je ljubitelj hodočašća pa je više od 3800 kilometara prepješačio u domovini i u inozemstvu.

„Hodočastio sam pet puta s hrvatskim braniteljima od Zagreba do Bleiburga. Na leđima sam nosio Zavjetni križ koji je napravljen i blagoslovljen na Širokom Brijegu. Slovenci su se vrlo suosjećajno i s puno ljubavi ophodili s nama, s obzirom na mučenja i ubijanja Hrvata u njihovim selima. Treba čuti živa svjedočanstva Slovenaca, među kojima smo susreli i one koji su pomagali našim mučenicima. Bivši gradonačelnik Brežica nam je čak bio dragovoljni vodič kroz svoje područje“ prisjeća se Marinko.

„Iz različitih krajeva Hrvatske u svetište hrvatskim mučenicima na Udbinu hodočastio sam 8 puta“ reći će i kao posebno izdvojiti Zavjetno hodočašće 2013. godine Zagreb-Međugorje. „To hodočašće posvetio sam hrvatskim braniteljima koji su bili nepravedno osuđeni i zatvoreni u međunarodnim kazamatima. Uz blagoslov koji nam je dao mons. Josip Kuhtić, rektor zagrebačke katedrale, krenuli smo s groba blaženog Alojzija Stepinca iz zagrebačke katedrale moj prijatelj i hrvatski branitelj Dragutin Bosak i ja. Hodočašće je simbolično trajalo 14 dana – 14 postaja. Na leđima smo nosili križ, koji je posebno napravljen za to hodočašće. Križ je napravljen i blagoslovljen na stratištu pobijenih fratara na Širokom Brijegu. Vrlo su zanimljivi, pozitivni i dirljivi susreti s ljudima na tom putu od onih koji su nas hranili jer nismo imali logistiku do onih koji su željeli dodirnuti i poljubiti križ. Dva su simbola, znaka prepoznavanja prijatelja – križ i hrvatski barjak“, kazao je Marinko. A iskustvo hoda kroz Hercegovinu njegovog je prijatelja Drageca naveo da obeća „Neću nikada dopustiti da netko ružno govori o Hercegovcima“.

Veliki zavjet koji je dugo tinjao u Marinku nakon jednoga sna ostvaren je 2009. godine.

„U svibnju je blagoslovljen Hrvatski križni put posvećen stradanju Hrvata kroz tešku povijest, postavljen na brdu Ožgovine u mom rodnom mjestu Trnu, uz grad Široki Brijeg. Postaje su imenovane po stratištima, primjerice, Bleiburg, Široki Brijeg, Jazovka, Daksa, Golubnjača, Ovčara, Škabrnja, Grabovica, Uzdol… To je jedinstven put križa posvećen stradanju hrvatskog naroda. Postaje je blagoslovio tadašnji gvardijan fra Branimir Musa uz mnoštvo naroda. Tekst o svakoj postaji napisao je fra Ante Marić“, istaknuo je naglašavajući kako je to priča u kratkim crticama, jer „mogla bi se napisati vrlo debela knjiga o tolikim događajima i zavjetima“.

Na kraju, uz iskustvo vlastitih i brojnih križeva bližnjih, Marinko Šušak zaključuje „Čovjek, ako nije u vjeri, ako se Bogu ne moli – puno teže nosi svoje životne križeve“ i naglašava „Dosta je bilo umiranja za Hrvatsku, sada za nju treba živjeti!“

Cijela emisija Susret, u kojoj je gostovao Marinko Šušak, možete poslušati u nastavku:

Višnja Spajić / Radio-medjugorje^.com