Njegova biografija je toliko opširna, zavidna i velika, a tek je u prvoj polovici 30-ih godina!
Artists On Globe ga 2015. godine proglašava ga najboljim mladim umjetnikom u Hrvatskoj, a u 29-oj godini ostvaruje preko 30 samostalnih izložbi u kamenu. Završio je klesarsku školu na Braču za zvanje klesarski tehničar, te nakon toga Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, gdje je stekao zvanje Magistar kiparstva i profesor likovne kulture. Jedan od rijetkih umjetnika u Svjetskoj povijesti koji ima prepoznatljive skulpture u kamenu, čak i onda kad mijenja teme.
O tom umjetniku, brojni mediji iz Bosne i Hercegovine su prije nekoliko godina pisali kada je lokalni portal SirokiBrijeg.info javnosti prezentirao priču o njegovom diplomskom radu, i uništenoj skulpturi “Majke koja moli i kleči”, a koja je jedno vrijeme krasila dvorište ALU Široki Brijeg.
“Kao u nekom insceniranom filmu, igrom slučaja, nakon nekoliko godina, autor te skulpture dolazi iz Hrvatske, točnije grada Vrbovca kraj Zagreba u posjetu Širokom Brijegu i gdje pronalazi razbijen i odbačen svoj diplomski rad na odlagalištu otpada dvorišta ALU Široki Brijeg.
Tadašnji dekan ALU Široki Brijeg Stjepan Skoko jednostavno nije imao puno riječi na sve to. Ponavljao je kako je to neki pravilnik ALU Široki Brijeg da se nakon nekog vremena skulpture njihovih studenata uklanjaju kao ne bi zauzimali prostor. Kasnije se ustanovilo kako je dekan namjerno dao da se ta skulptura ukloni” – pisao je tada navedeni portal.
Nedugo nakon izlaske te priče u javnost, krenulo se i sam micanjem dekana Stjepana Skoke s čelne pozicije ALU Široki Brijeg, a za kojeg će se kasnije ustanoviti kako je više bio sramota, nego koristan za tu akademsku zajednicu!
Ali, kako vrijeme odmiče, i kako smo doznali, nakon brojni probleme koje je imao s određenim osobama iz političkog života i institucijama koje ga nisu prepoznale, on postaje “sve jači” i sve prepoznatljiviji!
Njegova biografija je zadnjih godinu dana toliko “skočila”, da postaje neizbježan u umjetničkim krugovima, kao i njegova ruku djela koja s ljubavlju radi. A koja krase svjetske muzeje i vitrine brojnih uglednika iz sporta, kulture, politike…
Kao jedan od odabranih umjetnika, dobio je čast da svoje radove izloži u svjetskoj poznatoj umjetničkog galeriji u Parizu, a prije nekoliko dana svi svjetski mediji ponosno su prenosili WRC Croatia Rally 2021., a na pobjedničkom tronu, najbolji reli vozači današnjice dobivaju i ponosno podižu skulpturu Mate CROate.
Ni sam autor nije mogao zamisliti koliko će daleko u svijet otići fotografije na kojem pobjednici u rukama drže skulpture u obliku glagoljice, i tako prezentirati Hrvatsku u svijetu, a i njega samoga.
Tom prilikom, portal OTPOR.Media ima čast razgovarati s Matom Turićem, poznatim pod imenom Mata CROata i doznati iz prve ruke kakav je osjećaj i kako sada na njega gledaju nakon brojnih donedavnih “šikaniranja”.
Skulptura u rukama svjetskog prvaka na tronu i najboljih reli vozači današnjice. Kako si doživio ovo Mate, kako si se osjećao u trenutku kada su ih podigli i stotine medijskih kuća zabilježile prizor koji će se u trenutku proširiti širom svijeta?
Osjećaj je iznenađujuće poseban. Najviše kada znam da sve što sam do sada postigao, postigao sam isključivo svojim radom uz Božju pomoć. Iza mene ne stoje nikakve državne institucije, nego samo moja ljubav da radim ono što volim i najbolje znam. Teško mi je opisati osjećaj u tom trenutku, jer malo tko bi doživi tako nešto u ovo vrijeme. Znam da Vi znate taj osjećaj, ali samo mogu reći kako sam jako ponosan, jer ovo je uspjeh sviju nas i velika promocija, ne samo mene osobno, nego i moje Hrvatske!
Možeš li nam kazati malo informacija o samoj skulpturi, kako je došlo do ideje?
Ideja za skulpture nastala je u Dakar i WRC timu, da se naprave skulpture u obliku glagoljice, kako bi se uz vožnju Hrvatska dodatno promovirala. Vožnje su završile, a pehari su u obliku glagoljice ostali i otišli u svijet…
Kako je došlo do realizacije ovog projekta, da baš Vaša skulptura bude uručena svim slavljenicima koji su se na tronu našli?
Dobio sam poziv, kao ugledni umjetnik, da se prijavim na natječaj. I zbog toga sam iskreno sretan, što ljudi cijene rad, kvalitetu, stvarne rezultate. Ljude koji su bili zaduženi za odabir umjetnika nisam osobno upoznao, što puno govori o stručnosti žirija.
Osim ovog priznanja i gdje svjetskim medijima trenutno “kola” vaša skulptura, nedavno ste imali izložbu u svjetskoj poznatoj umjetničkog galeriji u Parizu, u kojoj samo odabrani mogu izložiti tu svoje radove. Možete li nam kazati više o toj izložbi i što za Vas kao najmlađeg već svjetski poznatog umjetnika to znači?
To je za mene do sada najveće stručno priznaje. Ono što je fascinantno, da sam do tamo došao jedino svojim radom i uz Božju pomoć. Nitko nije stajao iza mene, nikakve veze i poznanstva. I na to sam iznimno ponosan. Vjerujem da će u skoroj budućnosti progledati i uvidjeti moj rad razne državne, crkvene i ostale institucije, te će podržati moj rad i daljnje stvaralaštvo.
Moj višegodišnji rad i trud sve više dolaze do izražaja. Posebno se zahvaljujem svim dobrim ljudima, koji su mi na bilo koji način pomagali, i koji mi i dalje pomažu, koji su mi velika podrška.
Vratimo se koju godinu unatrag, kada smo svjedočili jednoj tužnoj i ružnoj sceni na ALU Široki Brijeg kada je tadašnji dekan Stjepan Skoko vašu skulpturu, a koja je bila i Vaš diplomski rad “Majka koja kleči i moli” doslovno bacio na smeće kao otpad i pri tome istu uništio govoreći kako je ona bila samo smetnja i “ljepše rečeno” nije se uklapala u dvorište ove obrazovne ustanove, a sada preokret kojim ste pokazali kako ste za klasu ispred. Dekan je ubrzo smijenjen, a Mata CROata ispisuje povijest umjetnosti.
Je li Vam žao što ta skulptura “Majka koja kleči i moli” nije pronašla svoje mjesto u Širokom Brijegu na nekoj od javnih površina. Pitam to iz razloga jer sada bismo mogli biti ponosni svaki puta kada se Vaše ime spomene i reći da je upravo Mate Turić bio dio Širokog Brijega i upravo u ovom gradiću diplomirao na izradama svojih skulptura koja krase svjetske muzeje i vitrine brojnih uglednika iz sporta, kulture, politike i jako puno manje poznatih osoba koje su ostavile traga u svijetu?
Meni je žao njih, što nepotrebno troše energiju u devastiranje, umjesto u stvaranje, a samim time i izgrađivanju sebe. Kvalitetu mojeg rada su potvrdili brojni svjetski stručnjaci za umjetnost. A njima što me nisu prepoznali, to je njihov problem, koji je na štetu svih građana. Oduvijek je bio problem, da su zbog nestručnih pojedinaca mnogi ispaštali.
Općenito primjer, mnogi su dobili poslove i funkcije preko veza, ili zbog toga što su puno pričali i obećavali, nezasluženo, bez da su se značajnije dokazali. Takvi najčešće nemaju sposobnost uviđanja. Oni se boje biti u sjeni, ne shvaćajući, da se i oni sami uzdižu u društvu uspješnih ljudi.
Koliko mi je poznato, ni lokalna “politička eskadrila” grada Vrbovca, a koje je vaše rodno mjesto i gdje stvarate svoja umjetnička djela, nije Vam baš bila sklona, i gdje ste često i doslovno od njih bili “šikanirali” u svakom poglede. Kakva je sada situacije kad su uvidjeli da drugi prepoznaju ono što nisu oni svo to vrijeme uspjeli vidjeti? Kakva je situacija i na razini Hrvatske?
Na radost i dobrobit svih građana, odnosi sa Gradom Vrbovcem se popravljanju. To je u interesu svih nas, posebno građana Vrbovca, jer nikome ne treba nepotrebno i neutemeljeno prepiranje. Moj uspjeh je uspjeh svih nas, posebno onih koji me znaju i podržavaju.
Zbog toga je u interesu svih, da što uspješnije predstavljam Državu iz koje dolazim Hrvatsku, Grad u kojem živim Vrbovec, rođeni Grad Zagreb, ali i druge države u kojima djelujem i u kojima sam uspješno predstavljao svoja djela, poput BiH, Slovenije, Austrije, Francuske i dr.
Enes Kišević je rekao – “Mata moj, ne gubiš ti kad te odbiju, gube oni, jer ne znaju što su izgubili”.
Prošle godine sam predložen za nagradu Grada Vrbovca. To je posebno jalno povuklo jednog djelatnika Grada Vrbovca, do te mjere, da je dotični išao tražiti vijećnike da glasuju protiv mene, da mi se ne dodjeli nagrada Grada Vrbovca. Takve stvari nekorektnosti su veliki problem na razini cijele države i brojnih udruga.
Toliko o stručnosti dodijeljenih nagrada, koje su se ionako obezvrijedile, kad se vidi tko ih je sve dobivao, bez da ih je zaslužio, a tko ih nije dobio, a zaslužio ih je. To se nikako ne bi smjelo događati, to nije u interesu građana, ali niti onih koji su na vlasti, posebno ako im je stalo do dobrobiti građana. Na žalost i sam Enes Kišević je doživio brojne slične nepotrebne nepravde. I kroz povijest je bilo tako, što najbolje pokazuje primjer, da i sam Tin Ujević za vrijeme života nije dobio niti jednu jedinu nagradu za književnost.
Općenito narod zna jedan manji dio, koliko im se dozvoli da znaju, ali stvarnost, stvarnost je drugačija, jer stvarnost se dešava iza kulise, posebno gdje je raspodjela novca, kad se unaprijed namještaju natječaji i radna mjesta. Naravno da takvi ne mogu podnijeti bolje od sebe, jer su u oni sami najčešće umjetne tvorevine, te oni sami onda stvaranju nove umjetne tvorevine, na štetu svih građana.
Ali uvijek ima i dobrih političara, ljudi koji su stručni na stručnim mjestima, ljudi koji se dokažu, i takve posebno pozdravljam! Upoznao sam i dosta takvih, te ih stvarno iskreno pozdravljam, jer dok je takvih, ima nade za sve nas!
-Koliko nam je poznato, osoba koju ste najviše poštivali u Širokom Brijegu, kao i ona Vas, je pok. fra Vendelin Karačić. Njegov odlazak puno Vas je rastužio kao i mnoge umjetnike jer je ipak bio suosnivač ALU Široki Brijeg i osnivač Franjevačke galerije, gdje je ste i Vi izlagali svoje radove. Je li fra Vendelin tada znao ili mogao naslutiti talent koji će kasnije svojim radovima prezentirati ne samo sebe, nego i mjesto svoga školovanja Široki Brijega?
Da, fra Vendelin Karačić je bio i ostao veličina, zbog svega onoga što je napravio i kakav je kao čovjek bio. Podnio je puno nepravdi, ali uvijek je išao prema naprijed. Iza sebe je ostavio puno dobrih stvari. Osjetio je, jer me je pozvao da izlažem u Franjevačkoj galeriji.
Na otvorenju je bila ugledna kritičarka Branka Hlevnjak i moji roditelji, i fra Vendelin nas je jako ugodno ugostio. Riječi koje je rekao o mojem radu su bili iznenađujuće fascinantni. Jedna od njih je i ta, da bi se mnoge moje skulpture jako lijepo uklopile u moderne crkve. Još me je nahvalilo sa par velikih rečenica, od kojih vjerujem da će se neke od njih i ostvariti. Iskreno sam mu zahvalan na tome.
Što želite reći za kraj?
Jako puno toga, ali riječ ću prepustiti našem uglednom pjesniku, svjetski priznatom Enesu Kiševiću. Čovjek koji se družio s najvećim imenima iz književnosti poput Klaića, Krleže, Kaštelana, Bonaventure, ali i velikih umjetnika kao što su Vojin Bakić i drugi. Čovjek koji je čak dva puta predložen za Nobelovu nagradu. Kad su ga preveli u Perziji, rekli su mu, ti si naš pjesnik. Koliko je to veliko, govori da su se svi najveći svjetski filozofi divili perzijskoj književnosti.
Općenito ljudi mogu sve oprostiti, ali ne mogu oprostiti uspjeh. Dovoljno je biti bolji, da vas neki ne vole, do te mjere, da vas počnu mrziti. Ali to je njihov problem, zato i nisu bolji. Uspjeh cijene duševno dobri, te samim time i uspješni ljudi. Dovoljno je imati takav krug ljudi oko sebe, to je prava sreća i radost.
Ovim putem se zahvaljujem brojnim ljudima koji se vesele i dijele sa mnom uspjeh, te posebno pozdravljam sve građane, posebno Vas u Širokom Brijegu, kao i u Vrbovcu iz kojeg dolazim – kazao je na kraju intervjua Mate Turić.
Puno još toga možemo ovdje napisati i reći, ali preporučili bi Vam da se sami uvjerite u ove fascinantne skulpture koje proizveo ovaj umjetnik u svom skromnom ateljeu:
Enes Kišević:
“Kamena ljepota Mate CROate. On kao da je ostvario san kamena. Možda je san kamena upravo ovo što Mate radi. Ti si probudio srce u kamenu.
Ono što je magično, to da je on kamenu dao dušu. Kad pogledam ova jedra kad pogledam, čini mi se kao da je kameno jedro između dvije tinte, između neba i zemlje, to jedro. Oslobodio je kamen zemljske težnje, to je velika umjetnost. On ima veliki dar i pratiti ću ga kao umjetnika, jer donosi nešto svoje, radi kamena jedra, kamene brodove koji plove. On čini kamen lebdećim. On oblikuje njegovu dušu i daje mu svoju dušu. To i jest umjetnost. Dati ljepotu, vidjeti ljepotu i ostaviti ljepotu i životu i onima koji dolaze” .
Dodajmo za kraj kako je predsjednik Vlade ŽZH Zdenko Ćosić svečano otkrio “futurističnu” skulpturu “Maslinova grana“ autora Stjepana Skoke u Kampusu Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 28. svibnja, ove godine, i gdje je bila uvijek ista ekipa na okupu koja sama sebi dodjeljuje međusobno zahvalnice i otkriva skulpture!
Za MatuCroatu i njegovu kamenu skulpturu tu nije bilo mjesta, ali je za bivšeg dekana i njegov komad željeza pronađena adekvatna lokacija koja je posebno za tu namjenu uređivana danima i gdje zauzima dobru kvadraturu prostora u kojoj se neće moći naći radovi nekog novog umjetnika koji će Široki Brijeg predstavljati u budućnosti malo dalje od Mostara i Ljubuškog!
Mili Marušić / OTPOR.Media
