Na saslušanja pred Parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju, došlo je do kratke verbalne prepirke između Generalnog revizora Nekića i njegovog zamjenika, Dragana Kolobarića. Zamjenik je osjetio potrebu da iznese podatak da se on nije složio sa ovom ocjenom i nije potpisao ovaj izvještaj, a Generalni revizor je onda skrenuo članovima komisije pažnju na činjenicu da je njegov zamjenik, zapravo zaposlenik Elektroprivrede HZ HB, samo ima rješenja da je na funkciji u Uredu za reviziju i da on, osim toga nije ni ovlašteni revizor.
Elektroprivreda HZHB jedna je od 12 institucija u Federaciji BiH koja je za financijsku reviziju za 2020. godinu dobila negativno mišljenje.
Na javno saslušanje pred Parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju nije došao generalni direktor ovog javnog poduzeća, ali je došla dosad najzanimljivija delegacija, predvođena Ante Tutišom, izvršnim direktorom za ekonomske poslove, u čijoj su pratnji bila čak dva revizora privatnih revizorskih kuća, jedne iz Sarajeva, a druge iz Zagreba, koji su Elekroprivredi HZHB dali – pozitivno mišljenje.
Predstavnici Elektroprivrede HZHB i njihovi privatni revizori odbili su i najmanju mogućnost da u poslovanju EP HZHB postoji ikakva greška, a pogotovo takva koja bi zasluživala negativnu ocjenu. Pritom su povremeno bili potpuno proturječni, ali to iz nekog razloga nisu percipirali.
“Ne mogu se složiti kada se tvrdi da je poduzeće bilo nelikvidno.”, reagirao je Tutiš na revizorske nalaze, da bi odmah u sljedećoj rečenici naveo: “Jeste bilo nelikvidno, radi Aluminija koji je u 2019. godini napravio dug od 87 milijuna KM, za pola godine.”.
A spor je nastao upravo oko više od 99 milijuna KM potraživanja Aluminij d.d. Mostar, iz 2016., 2018. i 2019. godine, koje po Uredu nisu evidentirane u skladu sa Međunarodnim računovodstvenim standardima, a po EP revizorima jesu.
“Nas je Aluminij zadužio za 295 milijuna maraka. Naravno da nas je osiromašio, to nitko ne spori. Ali, to je sve bilo uz blagoslov struktura i vlasnika ovog poduzeća.”, istakao je Tutiš, I insistirao:
“Po našem izvještaju mi smo poslovali s pozitivnim rezultatom.”
S druge strane, Ured za reviziju je skrenuo pažnju da je koeficijent tekuće likvidnosti na 31. 12. 2020. godine bio je 0,95, što ukazuje na to da Društvo tekućim sredstvima nije u mogućnosti pravovremeno izmirivati dospjele novčane obaveze. Za izmirenje obaveza prema dobavljačima u 2019. godini Društvo se zadužilo dugoročnim kreditom od 65.000.000 KM. Pritom je tokom 2020. ostvaren značajan pad poslovnih prihoda, dok su troškovi plaća i ostalih osobnih primanja ostvareni u većem iznosu. Naknada zaposlenim, koje se odnose na topli obrok, regres i naknade za vjerske praznike, isplaćene su značajno iznad porezno dopustivih iznosa propisanih Zakonom o porezu na dohodak, što je imalo izravan utjecaj na ostvarene gubitke iz poslovnih aktivnosti u 2020. godini.
Revizori su konstatirali da se slažu oko činjenica ali ne u interpretaciji obaveza koje nameću Međunarodni računovodstveni standardi. A njihovu stručnu argumentaciju, članovima komisije, je bilo teško pratiti.
Da bi stvar bila neprijatnija na vidjelo su isplivale nesuglasice unutar Ureda za reviziju. I činjenica da Elektroprivreda HZHB, u sali, zapravo ima i petog čovjeka.
Došlo je, naime, do kratke verbalne prepirke između Generalnog revizora Nekića i njegovog zamjenika, Dragana Kolobarića. Zamjenik je osjetio potrebu da iznese podatak da se on nije složio sa ovom ocjenom i nije potpisao ovaj izvještaj, a Generalni revizor je onda skrenuo članovima komisije pažnju na činjenicu da je njegov zamjenik, zapravo zaposlenik Elektroprivrede HZ HB, samo ima rješenja da je na funkciji u Uredu za reviziju i da on, osim toga nije ni ovlašteni revizor.
I tako je čitav taj slučaj otvorio dublja pitanja, nevezana za konkretnu temu rasprave – pitanje problema imenovanja ljudi u institucije koje bi trebale da funkcioniraju kao nezavisne. I njihovih obaveza u tom kontekstu.
