Izgleda da više nema mjesta na svijetu gdje ne nalazimo mikroplastiku. Ima je gdje god pogledamo, od dna oceana do najvišeg vrha na Zemlji.
A sada počinjemo shvaćati zašto. Naime, osim što se to mikroskopsko smeće nalazi i u našim tijelima, ono se očito može širiti zrakom, odnosno lebdjeti kroz atmosferu; barem dok ga nešto ne zaustavi.
Znanstvenici su u novom istraživanju koristili zanimljivu metodu praćenja ovog podmuklog fenomena onečišćenja zraka. Analizirali su nešto što je po naravi prirodno i čega ima svuda oko nas – paukove mreže.
Mreže su pune mikroplastike
“Pauka ima posvuda, uključujući i u gradovima. Njihove ljepljive mreže idealna su zamka za sve što lebdi u zraku”, rekla je geokemičarka Barbara Scholz-Böttcher sa Sveučilišta Carl von Ossietzky u Njemačkoj.
Možda nam njihove mreže nisu neki lijep prizor i često nam zadaju dodatan posao prilikom čišćenja kuće, no ispostavilo se da su sjajan organski materijal za praćenje kontaminacije česticama u urbanoj atmosferi.
Nakon što je ekologinja Rebecca Süssmuth sakupila paučine na autobusnim stanicama u gradu Oldenburgu u sjeverozapadnoj Njemačkoj, stručnjaci su ih analizirali kako bi vidjeli ima li u njima mikroplastike. I pokazalo se da ima, i to u velikoj mjeri.
Sve analizirane paukove mreže bile su kontaminirane mikroplastikom, koja je znala činiti i do 10 posto težine mreže. Oko 90 posto pronađene mikroplastike bile su varijacije PET-a (polietilen tereftalata), pri čemu je dominirao polimer C-PET.
Drugi izvor mikroplastike bile su čestice koje nastaju pri trošenju guma (TWP) tijekom kočenja i ubrzanja. Mada TWP tehnički ne spada u kategoriju plastike, sve više stručnjaka smatra da zbog svog sastava spada u definiciju onečišćenja mikroplastikom.
Odlična metoda praćenja zagađenja zraka
Iako su ovi nalazi još jedan sumorni podsjetnik na sveprisutno zagađenje ovim mikročesticama, znanstvenici su barem uspjeli iskoristiti pametan i jeftin način za praćenje razine onečišćenja.
Naime, paukove mreže se koriste za ovakve svrhe testiranja zagađenja okoliša već najmanje 30 godina. No ovo je prvi put da se na taj način mjerila razina mikroplastike u zraku.
“Natkrivena autobusna stajališta nalaze se diljem svijeta, kao i paučina. Stoga su paukove mreže lako dostupan medij za praćenje zagađenja mikroplastike u urbanom zraku.”
