Zanimljivo “Otvoreno pismo” koje smo dobili od velikog navijača NK Široki Brijeg i poznavatelja aktualne situacije (podaci poznati uredništvu portala OTPOR^.Media), a zbog ozbiljnosti problema u klubu s Pecare, u ovom slučaju ga nećemo imenovati, nego ćemo samo pismo javnosti prenijeti u cijelosti.

“U našem NK Široki Brijeg trenutno vlada vrlo kaotična i konfuzna situacija pa ni najvjerniji navijači kluba ne znaju imaju li se pravo i čemu nadati u novoj sezoni.

Posljednjih nekoliko sezona gotovo svaki prijelazni rok nam je vrlo sličan. Velik broj igrača ode, a podjednako ih toliko i dođe. A stožerni igrači sve češće bez imalo premišljanja odlaze u najveće rivale u ligi.

Iako smo dvostruki prvak BiH i trostruki osvajač Kupa gledajući sa strane, izgledamo kao veliki oštećeni brod koji duže vrijeme pluta na površini. Do kada će tako biti teško je reći, ali za sada nažalost nema na vidiku posade i čamaca za spašavanje.

Svoje nezadovoljstvo nedavno je iskazao i dio naših navijača, koji su na više lokacija po gradu postavili transparente “Uprava odlazi” kao i transparent “U gradu nebitan lik, ali zato Vicin podobnik”.

No, čini se i kako užem vodstvu kluba nedostaje samokritike pa kao da imaju stav da su svi drugi krivi, ali svoje krivnje ne vide.

Gotovo čitav Široki Brijeg bruji o pozamašnim dugovanjima prema igračima i dobavljačima, a klupski nastup prema javnosti je u stilu “tule i mule”.

Duži poznavatelji situacije u klubu istaknut će da je uvijek bila borba, problemi i teškoće, ali dojma sam da atmosfera oko kluba nikad nije bila narušenija.

Možda će se ovo nekome učiniti zlonamjerno pa će odbrusiti u stilu: “Vi bi htjeli da propadnemo, ali to možete samo sanjati”. Međutim, pogrešno je gledati na svijet ružičastim naočalama i zavaravati sam sebe. Stanje nije nimalo dobro i istini se mora pogledati u oči.

Široki Brijeg je još uvijek dio velike četvorke bh. nogometa, klubova koji nikad nisu ispali iz lige, imaju najviše osvojenih bodova u povijesti Premijer lige i koji su odigrali najviše europskih utakmica te osvojili trofeja. Ima odličnu infrastrukturu, ali rezultati postaju sve lošiji. Niti prva momčad, a niti sve kategorije u školi nogometa ne bilježe neke bajne rezultate u svojim ligama i očito je da nešto dobro ne štima. Ili se jednostavno ne radi dobro.

Ovaj klub ni po čemu trenutno ne izgleda kao klub koji zaslužuje i može se boriti za vrh ljestvice i izlazak u Europu i oni realni navijači o tome više i ne maštaju. Konkurencija je nikad jača i organiziranija, a gledajući prijelazni rok, ništa ne nagovještava da bi ikome od najboljih momčadi mogli ozbiljnije zaprijetiti.

Sada je samo pitanje da Široki Brijeg ostane stabilan premijerligaš s ciljem promoviranja još više igrača iz škole nogometa.

Međutim, puno je i previše upitnika. Problemi se gomilaju iz godine u godinu, a rješenja se ne pronalaze. A problemi nisu samo financijski, nego i kadrovski.

Međusobna komunikacija je loša ili ne postoji uopće.

Primjerice, pozicija sportskog direktora je na papiru upražnjena nakon ostavke Dalibora Šilića, ali netko opet dovodi igrače što loše, što dobre, što jeftine, što skupe. A Šilić je i dalje često viđen gost u klupskim prostorijama, u kojoj funkciji teško je reći.

Međutim, ključni problem je što više nitko ne snosi odgovornost za ovaj segment.

U klupskom nogometu u svijetu stvari jasno funkcioniraju. Jedna osoba u klubu je zadužena za igračku križaljku. Uvijek se poštuju želje trenera, financijske mogućnosti kluba, ali sportski direktor odgovara za potpisivanje igrača. Pa kad s nekime pogodi, majstor je, ako promaši pogriješio je, u redu. Ali, isto tako ako stalno promašuje onda klub traži nova rješenja. U Širokom te vrste odgovornosti trenutno nema.

Nadalje, situaciju u klubu mogu najbolje dočarati posljednji odlasci mladih perspektivnih igrača Ivana Ikića i Filipa Brekala u Sarajevo, odnosno Zrinjski. Obojica su koliko mi je poznato, imali ugovor sa Širokim Brijegom i logično bi bilo da klub pokuša na njima nešto zaraditi. Ipak, došlo je do raskida ugovora, a klub se oko toga nije ništa očitovao. Oko Ikića se klub tek šturo očitovao, a oko Brekala čak nije ni objavljeno da više nije igrač Širokog, a igrač uredno boravi na pripremama Zrinjskog.

Za više igrača koji su otišli ovoga ljeta, poput primjerice Miškića, Jurića, Mujana, Bosančića, čak nije ništa službeno ni objavljeno da to više nisu igrači Širokog, pa ni one kurtoazne zahvale “Momci, hvala na svemu”. Iako je gradonačelnik Miro Kraljević predsjednik na papiru, jasno je da ključne poteze u klubu trenutno vuku v.d. direktora Dragan Soldo i predsjednik Skupštine Dario Knezović.

U javnosti nakon odlaska bivšeg predsjednika Zlatana Mije Jelića stalno je prisutna fama “kako nitko ne želi preuzeti klub pa eto moramo mi”.

Bila to istina ili ne Široki na sportskom i organizacijskom planu svako malo sam sebi “puca u nogu” i dugoročno to može završiti samo odlaskom u najniži rang natjecanja – županijsku ligu, što me posebno žalosti. Ali opet to možda ne mora biti ni loše, ako bi se počelo sve graditi ponovno ispočetka, ali na zdravim temeljima s novim ljudima. I ako naravno znate što želite od kluba, novi put u visine možda ne bi bio nemoguć.

Početkom srpnja najavljena je skupština kluba pa ostaje za vidjeti hoće li ona donijeti neke promjene. Svi se nadamo korijenite, a ne samo kozmetičke. Hoće li se u rad kluba uključiti neki novi sponzori, hoće li oni možda ponuditi svoju dobru volju i rješenja da stabilnost kluba nikada ne dođe u pitanje?

Da se u budućnosti troši racionalno, odnosno onoliko koliko se ima i ne više od toga. Pa ako se nekad uspije složiti momčad za nešto više, to je samo bonus.

Koliko mi je poznato posljednja sjednica Skupštine kluba održana je u studenom 2019. godine i od tada nije nijedna. Medijima su se tada obratili izabrani dužnosnici kluba i od tada pa do danas nitko se iz kluba nije oglasio u javnosti oko klupske situacije, a svjedočili smo mnogočemu u proteklom vremenu, ali nitko se ništa ne oglašava.

Biti šesti ili sedmi u ligi, kao što smo bili prošle sezone, je potpuno svejedno, ali već ako padneš na 10. ili 11. mjesto od 12. klubova, znaš da si u problemima i više nije svejedno. A bojim se da bi nam se upravo to moglo dogoditi u ovoj sezoni. A gospodarski jaka sredina poput Širokog Brijega si zasigurno može priuštiti da ima jednog stabilnog premijerligaša kojega će njegovi stanovnici redovito podržavati, ali pitanje je ima li uopće volje za to.

Svi želimo znati da se sve radi u najboljoj namjeri, transparentno i pošteno, a neki klub voliš ili ne voliš bez obzira na rezultate. Pa bit će i pobjeda i poraza, ali nema se u toj situaciji bilo što kome zamjeriti.

Ali, ako se tvrdoglavo nastavi raditi na isti način, zabijati glavu u pijesak, bez detektiranja ključnih problema i njihova rješavanja to bi podsjećalo na jednu anegdotu iz jednog hercegovačkog sela.

Obitelj je imala jednog konja i jednog magarca u štali. Ne znajući da su oba muškog roda, očekivali su da će njihovim uparivanjem dobiti mazgu. Rezultata, očekivano, godinama nije bilo pa kad su sasvim slučajno otkrili u čemu je problem oba su ih smaknuli.

Našem Širokom nisu potrebni baš takvi radikalni potezi, ali odgovornost je nužno pokazati u nadolazećim vremenima. A kad ima volje, onda ima i načina”.

OTPOR^.Media