Prije dva tjedna na portalu „ljubuski.info“ objavljen je tekst :“ Općinski Sud u Ljubuškom izrekao je i javno objavio prvostupanjsku presudu S.M i L.M (o.p imena i prezimena objavljena u cijelosti) zbog izazivanja nereda i neprimjerenog ponašanja u sudnici kad su ugrozili građanski mir grubim vrijeđanjem i nasiljem… Izrečena im je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci s tim da je takva kazna L.M određena kao uvjetna osuda (o.p. 2. godine uvjetno) dok će njen suprug morati iza rešetaka“.

Zanimljivo na koji način poput „Javnog linča“ ,punim imenima i prezimenima, mada pravomoćna presuda još nije donesena sud oglašava svoje presude. Portal koji to prenosi završava sa konstatiranjem:“ Presudu je izrekao Sud u Ljubuškom koji je delegiran da ne bi sudio onaj isti sud (o.p. Općinski Sud u Širokom Brijegu) u kom se dogodio ovaj neobičan, ali brutalan događaj“. Ovakvim završetkom objave kako stvari stoje želi se sugerirati kako je sud korektan i nepristran jer je glavnu raspravu prebacio na Sud u Ljubuškom, ali ne kaže pri tome da je sud dodijelio oba odvjetnika po službenoj dužnosti, ocu i majci upravo iz Suda u Širokom Brijegu i to kako su nam na sudu rekli „slučajnim odabirom“.

Ovdje govorimo o tome kako sustav funkcionira ne o dotičnim odvjetnicima. Isto tako ne navodi se da u slučaju uložene žalbe okrivljenih, na presudu Suda u Ljubuškom – sud se opet vraća u Široki Brijeg na ŽS putem ovog suda. Dakle, „Kadija te tuži , kadija te sudi“.

Što je najinteresantnije ni sud ni portal nisu naveli za kakav sudski predmet je vezan ovaj događaj. Zar to ne bi bilo logično da se vidi težina predmeta pa onda sudi navedenom incidentu, i vidi doraslost ovog suda ovakvom jednom teškom predmetu kroz svoja postupanja koja je činio. I sud treba stati pred lice pravde – nema amnestiranih pred istinom i zločinima. Nije ista težina reakcije u parničnom postupku oko katastarske čestice i silovanog djeteta. Trebate biti u toj ulozi pa onda suditi, moralizirati i pamet dijeliti a ne nepravdu. Cijeli slučaj je vezan za predmet silovanja i seksualnog zlostavljanja maloljetne djevojčice od monstruma prvog susjeda S.R (60) u trajanju od 4 godine, od 7. do 11.godine djevojčičinog života.

Ova presuda sa strane suda, školski je primjer nepravde, izostanka empatije za ljudsku bol i tragediju, i isto tako primjer „ zakonitih laži”, „terora sudstva“ i jedne hajke na nesretnu obitelj. U ovom predmetu vezanom za glavnu raspravu u Sudu u Ljubuškom poslije čega je prethodila drakonska kazna roditeljima, ocu i majci, za jedan benigni incident, koji je namjerno isprovociran i iznuđen – maske moraju pasti.

Budimo krajnje otvoreni. U svojstvu svjedoka i to još pod zakletvom – Tužiteljica N.M laže i pakira, Sudac D.S laže i pakira, odvjetnik silovatelja N.G laže i pakira, monstrum silovatelj S.R laže i pakira a sudac Suda u Ljubuškom M.V u procjeni datog slučaja i donošenju same presude pristupa kao prema „Švedskom stolu“. Odbacuje ono što mu ne ide u prilog a uzima sa njega ono što mu odgovara, odnosno ono što je u interesu svite sa suda a ne roditelja.

Mnogi će reći već viđeno, ali tome treba stati u kraj, s tim se ne smijemo miriti.

U ovom konkretnom slučaju tj. Sudskom procesu i predmetu kao roditelj, svjedok i osoba involvirana u cijeli tužan i tragičan slučaj stojim iza svoje maloljetne Unuke, i svog djeteta, odnosno okrivljenih oca i majke. I po cijenu progona za koji sam spreman – nisam mogao šutjeti – bilo bi neoprostivo. A kako izgleda ta druga strana medalje treba reći, jer zla uvijek mogu doći , bilo od ljudi bilo od sudova.

Sve je počelo sa slučajnim otkrićem, kada je majka u jednom od uobičajenih odlazaka kod svoje kćerke, koja je poslije rastave braka uz zajednički pristanak i dogovor živjela sa
ocem i njegovom obitelji – bakom (50), djedom i stricem, primijetila da nešto nije u redu. Dijete joj se povjerilo i ispričalo u kakvom paklu i pod kakvim prijetnjama živi i što joj se događa. Istog trenutka, bilo je to rano popodne, otišli smo zajedno na policiju i prijavili silovanje i seksualno zlostavljanje. I tu je počeo životni pakao jednog djeteta i cijele obitelji.

U borbi da se monstrum silovatelj privede pravdi i osudi upoznali smo svu trulež i bešćutnost sudskog sustava. Kad ovo kažem potrebno je ograditi se i istaći da se sve rečeno ne odnosi na sve sudove, sudce, tužitelje i odvjetnike, jer ne treba generalizirati. Vjerujemo da ima časnih i poštenih sudova, sudaca, tužitelja i odvjetnika. Mi na žalost nismo imali te sreće niti novaca. Sve rečeno odnosi se isključivo i konkretno na naš dati predmet i glavne aktere u njemu Tužiteljicu OSŠB – N.M, Sudca OSŠB – D.S, Odvjetnika od monstruma silovatelja – N.G,i samog silovatelja – S.R te Sudca OS Ljubuški – M.V. Svi oni su bili na istoj strani i tužili su, utužili i osudili roditelje oca i majku silovanog djeteta.

Sa ovom i ovakvom presudom nas je sustav doslovno „cipelario“. Jednostavno do ovog incidenta u sudnici moralo je kad – tad doći zbog propusta suda i iznuđene provokacije odvjetnika N.G iz Mostara – silovateljevog branitelja.

Pitali smo možemo li tražiti izuzeće suda jer ovom i ovakvom sudu ne vjerujemo. Odgovor je bio – ne možemo!?. Pitali smo s obzirom na drakonsku presudu zbog „ekscesa u sudnici“ koji je trajao doslovno jednu minutu možemo li tražiti uvid u sudsku praksu. Isto odgovor – ne možemo. U BiH ima slučajeva nasilničkog ponašanja, prijetnji, tjelesnih povrjeda i demoliranja pa se pojedinci osuđuju na uvjetnu kaznu i čak što više postaju ministri.

Krajem prošle godine sud u SAD-u osudio je uvjetnom kaznom u trajanju od 1.godine i to za ratni zločin (o.p koji ne zastarijeva ) ženu pripadnicu SS formacija njemačkih konc logora (doduše u poodmakloj dobi) krivu za smrt deset tisuća židova a ovdje majka silovanog djeteta zbog očaja i bespomoćnosti, zbog ljutnje na nepravdu, bez posla i sa troje maloljetne djece osuđuje se na 6 mjeseci zatvora sa uvjetnom kaznom na 2 godine. Sud nije čak uvažio ni sudsku praksu jedne presude Vrhovnog Suda FBiH u kojoj nema kaznenog dijela nasilničkog ponašanja iz razloga ako optuženi za svoje ponašanje imaju motiv (a ovdje su ga imali – bili su isprovocirani). Dakle, ništa se nije dogodilo samo od sebe da bi bilo okvalificirano kao bahato, obijesno i nasilničko ponašanje, odnosno ponašanje ničim izazvano što je inkriminirano ponašanje i za osudu .

Ali sud u Ljubuškom i sudac M.V nije to tako tumačio kao što tumači Vrhovni Sud FBiH, što ukazuje na samovolju i montirani proces i isključivu namjeru navedenih sudskih moćnika da osude, liše slobode i zatvore roditelje silovanog i zlostavljanog djeteta. Sud u Ljubuškom i Sudac M.V cijeni da se radi o izravnoj namjeri ali je ničim ne dokazuje.

Naravno to nije točno i pravilno utvrđena presudna kao ni same činjenica, jer su očevo iznošenje svjedočenja i njegovi odgovori na postavljena pitanja od strane Tužiteljice bila u redu sve dok nije sa ispitivanjem počeo odvjetnik monstruma silovatelja N.G.

Stvari su jasne, samo se sud na njih oglašava jer štiti vlastiti sustav i njegove nosioce. Žrtva takvog viđenja i dijeljenja pravde je uvijek druga strana.

Milan Rezo,
otac tužene Lare Matić (Majke) i Djed silovane Unuke

NAPOMENA: U 2. dijelu Otvorenog pisma donosimo detalje iz sudnice koji su doveli do ovog događaja i pojašnjenja:

1.TUŽBA JE ZASNOVANA NA – „ APSTRAKTNOJ OPASNOSTI KOJA NIJE NIČIM KONKRETIZIRANA „

2.INCIDENT U SUDNICI JE NAMJERNO I PLANSKI SMIŠLJENO ISPROVOCIRAN OD STRANE ODVJETNIKA SILOVATELJA N.G I ISTOM (Incidentu) SU KAO SUKRIVCU DOPRINIJELI PROPUSTI SUDA.