Papin apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, nadbiskup Aldo Cavalli, na vlastitu je inicijativu ovih dana pohodio otočić Badiju u korčulanskom arhipelagu, kako bi se upoznao s fra Jozom Zovkom, legendarnim međugorskim župnikom s početka Gospinih ukazanja prije 41 godinu.

Fra Jozo, kao član Hercegovačke franjevačke provincije pripada samostanu u zagrebačkoj Dubravi, a od travnja do studenog, pogotovo preko ljetnih mjeseci, boravi u samostanu na Badiji gdje održava duhovne vježbe. Fra Jozina želja da se nekad razrušena Badija potpuno obnovi, natopljena molitvom i ljubavlju, ostvarila se jer je crkva Gospe od Milosti s pripadajućim samostanom postala uistinu duhovni i kulturni centar gdje hodočasnici mogu doći na seminare i duhovne programe sa svojim svećenicima po malo mira, ljepote i Božje blizine, piše Slobodnadalmacija^.hr.

POZIV IZ ZADRA

Prije sedam godina zadarska franjevačka provincija svetog Jeronima na čelu s fra Bernardinom Škuncom pozvala je fra Jozu s tadašnjim hercegovačkim provincijalom fra Slavkom Soldom da dođu na Badiju i preuzmu obnovu njihova samostana, budući da zadarska provincija nema dovoljno ljudi da bi ih mogli tamo rasporediti.

Obnova nije išla lako, trebalo je prikupiti dozvole, angažirati konzervatore, majstore koji obavljaju restauratorske radove… Nije se fra Jozo pokolebao ni onda kada su mu zaustavljali radove, ni kada su negodovali sa svih strana, jer želja da se franjevački duh vrati i nastani na Badiji te da se još jednom proslavi ime Gospe Badijske, koja je nekoć 1571. godine obranila Korčulu od turskih galija, bili su puno jači od svih protivština koje su dolazile.

Osobito je protivnika bilo iz redova jugokomunističkih partizana zadojenih bezboštvom i njihovih nasljednika. Partizani su ubili glasovitog fra Bernardina Sokola, člana samostana na Badiji. Za žrtvu zločina s konca rujna 1944. još uvijek se ne zna gdje je pokopan. Sokol je bio hrvatski crkveni i svjetovni glazbenik, ubijen iz mržnje prema vjeri i hrvatskom domoljublju. Fra Jozo je u znak sjećanja na fra Bernardina na Badiji uredio i otvorio umjetničku galeriju koja nosi njegovo ime.

“Danas se fra Jozu može vidjeti kako pognut s krunicom u ruci šeta u predvečerje oko otoka”, ističe se na internetskoj stranici “Badija – Katolički duhovni centar”.

Poput Sokola, i Zovko je itekako prošao mučeništvo, od kada je nakon 25. lipnja 1981. – premda je ispočetka bio skeptičan – ​stao iza djece vidioca i kao međugorski župnik ih zaštitio svojim autoritetom. Ujedno je vođen pastoralnim duhom vjernike koji su se prvih dana ukazanja skupljali na Podbrdu, usmjerio u župnu crkvu gdje se počelo s redovitom večernjom molitvom krunice i svetom misom za župljane i hodočasnike.

MONTIRANI PROCES

Komunistička partija doživljavala je masovna okupljanja vjernika u Međugorju kao udarac na jugoslavenski socijalistički poredak te je zloglasna UDBA iskonstruirala montirani sudski proces na kojem je fra Jozo Zovko osuđen na tri godine zatvora, ali mu je kazna naknadno prepolovljena te je odrobijao ukupno godinu i pol dana u Foči.

Partijski su vlastodršci poručivali “da su međugorsku Gospu izmislili kleronacionalisti”. Kao temelj optužnice bila je jedna Zovkina propovijed u kojoj je govorio na temelju biblijskog teksta o izraelskom narodu koji “40 godina luta u pustinji” nakon izlaska iz egipatskog ropstva, što su komunisti protumačili kao da govori o 40 godina njihova režima.

No, nije fra Jozo trpio samo od državnih vlasti. Našao se i na udaru mostarsko-duvanjskih biskupa. Najprije Pavla Žanića pa potom Ratka Perića. Fra Jozi je kaznu još u kolovozu 1989. na temelju dekreta “Romanis pontificibus” izrekao tadašnji biskup Pavao Žanić, godinu dana poslije potvrdio ju je i Vatikan.

U kazni je traženo od Hercegovačke provincije da se Zovka makne daleko od Međugorja, što se godinama ipak nije bilo dogodilo. Onda je na fra Jozu “udario” i Ratko Perić, ističući u jednom svom dekretu: “Fra Jozo Zovko na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije nema nikakve ovlasti vršiti svećeničke čine, posebno nema ovlast ispovijedati vjernike”. Tijekom 2009. odluke su provedene, pa se potom Zovko odlučio posvetiti obnovi Badije. Koliko je s jedne strane sve do danas zakinut i ne može govoriti misu i propovijedati niti u Međugorju niti u cijeloj Hercegovini, toliko je s druge strane učinio “čudo” obnovivši Badiju.

Susret s nadbiskupom Cavallijem na Badiji organizirala je fra Jozina prijateljica i biograf Sabrina Čović Radojčić. Nazočni su bili i fra Jozina sestra, časna Fabijana Zovko, te fra Boris Barun.

Mons. Aldo Cavalli je apostolski vizitator, sve što čini ujedno čini i u ime pape Frane. Koliko ovaj njegov potez može utjecati na ukidanje sankcija fra Jozi Zovku, vrijeme će pokazati, no u svakom slučaju mons. Cavalli pokazao je mnogo humanije lice od mostarskih biskupa i uprava Hercegovačke provincije.

PROROČKI GLAS

Ovoj prošloj na čelu s provincijalom fra Miljenkom Štekom, jednom sam prilikom poručio:

“Fra Jozo je za mene mučenik ne samo za Gospu Međugorsku nego i za cijelu vašu Provinciju, a vi šutite dok se prema svijetu na silu utišava jedan tako osebujan proročki glas. Njegov je javni govor nasušno potreban u ovom vremenu kad se Crkva sve više mrzi i omalovažava, osobito zbog grijeha njezinih pastira, a on je po pravdi Boga od istih sklonut daleko od očiju ljudi. Znam da Bog na kraju sve izvede na dobro, no dokle ćemo ili ćete okretat drugi obraz?! Isus je rekao samo jednom, a isto tako je kazao: Ako sam kriv, zašto me udaraš…”

Poručio bih na kraju “odgovornima” za fra Jozinu sudbinu, jedan je mostarski biskup Petar Palić, a drugi novi hercegovački provincijal fra Joe Grbeš: Učinite što je u vašoj moći da se Zovko kao častan i dobar fratar vrati “oslobođen” od tereta krivnje u svoju Hercegovinu, jer su ga bremena naprta na njegova staračka leđa već poprilično pognula.

Nemojte da fra Jozu nosite na savjesti!

Ivan Ugrin / Slobodnadalmacija^.hr