Hajduk je osvojio kup!
Zasluženo i premoćno, poslije devet godina Rabuzinovo sunce opet je zasjalo „bijelima”. Svladao je Rijeku u preokretu u finalu u Poljudu u fascinantnom ambijentu pred skoro 30.000 duša. Time je konačno jedan jadranski derbi riješio u svoju korist i kući. U pravi, trofejni čas!
Pobjeda vrijedna kupa, kao revival 1967., 1987. i kao kruna za sve napore što je Lukša Jakobušić pokrenuo… Spominjemo predsjednika, on je trofejne procese obnovio!
Bila je to uzbudljiva utakmica u kojoj je Hajduk dugo kršio otpor Rijeke koja se pokazala čvršćom nego nedavno na Rujevici. Tada je Hajduk sve riješio u početku. Sad se Rijeka vratila na postavke iz ranijih uspješnica protiv Hajduka, Goran Tomić se vratio na 5–3–2 i bome je voda krenula na mlin Rijeke. No, ne zadugo, Hajduk je brzo okrenuo.
Ključne udarce zadali su Hajdukovi – obrambeni igrači!
Melnjak je bio Nikola Kalinić
To je tako, dok nekome ne smrkne, drugom ne svane, u izostanku Nikole Kalnića šansu prema naprijed nije iskoristio marljivi Jan Mlakar, nego efikasni – Melnjak. Nije prvi put da se lijevi branič u ofenzivnoj maniri nalazi u šansama, ovo je njegov kup, u polufinalu je zabijao Gorici, a sad se vrzmao u šesnaestercu Rijeke kao neočekivani NLO. Iznikao bi gdje ga ne očekuješ. U nedostatku Kalinića, prostor je dobio Mlakar ali se tu snalazio napadač viška, iz dubine, Melnjak. Zabio je golove trijumfa kao pravi joker – zovi!
Ferro poravnao račune
Prethodno je bilo bitno da Portugalac Ferro poravna grešku kad mu je Drmić izmakao, Ferro je 12 minuta kasnije u skoku na korner vratio rezultat na početak. Bila je to kruna upornosti „bijelih”.
Jači od početnog šoka
Hajduk je pokazao spremnost, fizičku i psihičku, najprije je izdržao udarac što je prije susreta ostao bez Kalinića, a Nikola se pokazao u završnici sezone kao stožerni napadač na kojeg se naslanjala Hajdukova ofenziva.
Viroza je bila jača od Nikole i trener Valdas Dambrauskas se morao vratiti igri u kojoj je Livaja centralni napadač, a na krilima Sahiti i Mlakar.
Drugi udarac zadala je Rijeka, u rvanju na sredini terena prva je povela, pobjegao je Drmić od centra i hladnokrvno, uz lažnjak, realizirao mat Lovri Kaliniću.
No, sad se Hajduk pokazao snažan, čvrst, nepokolebljiv. Privremeni nokdaun nije ga obeshrabrio.
Odlična psihološka priprema
Hajduk je nastavio kao da se ništa nije dogodilo, nije sve išlo tečno, ali je silina, baš kao i upornost, te vjera u uspjeh bila neupitna. Inicijativa maksimalna. I Rijeka se našla u problemima, prisiljena na greške.
Nervozni Smolčić
Riječanima je odmogao i kapetan, najprije je žuti karton dobio zbog prigovora, što je bila hipoteka za nastavak, a onda je faulirao i Livaju i morao je pod tuš već u 41. minuti sa dvije pimpinele. Rijeka je dalje morala s desetoricom, a poraz im se već ispisao na licima…
U hajdučkom dijelu Poljuda počela fešta i nije prestajala, bila je to večer dugo čekanog trijumfa.
Livaju nismo spominjali? Marko je tu kao sol i papar, namjestio je drugi gol Melnjaku. Dovoljno.
Na kraju i ponešto divljanja riječkih navijača, baklje bačene prema svečanoj loži, no specijalci su brzo uredovali…
