Komentari pljušte sa svih strana, a idu od toga da se Volkswagen riješio gubitaša u zamjenu za silne europske milijune pa do toga da će Rimac i Bugatti obostrano profitirati financijski i tehnološki.
Bugatti
Nesumnjivo je da Bugatti ima bogatu tradiciju te da je jedno od najznačajnijih imena u svijetu hipersportskih automobila i luksuza, gotovo kao što je to Rolls Royce u svijetu limuzina. Nažalost, isto tako je činjenica da je Bugatti automobilski dinosaur. Nakon Veyrona predstavio je Chirona s vrlo sličnom tehnologijom (W16 motor), a onda tehnološki stao. Vjerojatno ne svojom krivnjom jer je Volkswagen očito pritisnut štednjom nakon Dieselgate afere obustavio ulaganja u razvoj, odnosno sveo ih na minimalnu razinu.
Nakon što su obustavljeni projekti hipersportske limuzine, a izgleda i SUV-a, Bugatti je jedino mogao predstavljati nove izvedbe i kojekakve (pre)skupe unikate, čisto da zadrži taj hype oko brenda i preživi.
Ali Bugatti nije Ferrari pa da proda štogod napravi. Ferrari ima osjetno širi manevarski prostor, ali i brojniju i vjerniju publiku. Što poželi napraviti i u kojoj god nakladi i cijeni, prodat će. Bugatti je pak filigranski precizan perfekcionist, a to ga čini nedovoljno konkurentnim.
Rimac Automobili
Mate Rimac i njegova tvrtka tu nastupaju kao Triderm, učinkovito 3 u 1 rješenje. O Rimcu možete govoriti što god hoćete, ali ćete priznati da je apsolutni kralj marketinga – Bugattiju to treba.
Rimac je cijelu priču oko automobila zavrtio u smjeru električnih hiperautomobila te uspio tehnologiju iz svoje ponude učiniti prepoznatljivom i nadasve poželjnom. Bugatti je nasušno treba i pritom mu je Rimac jedini može ponuditi. Da, Porsche ima odličnu tehnologiju i na Taycanu ju naplaćuje oko 200.000 eura, što je cijena električnog GT-a. Bugattijev izlog je minimalno deset puta skuplji: Što mislite kako bi Bugattijev klijent gledao na to da dobije tehnologiju iz Porschea. Rimčev potpis je već druga priča. Baš kao što je najavljeno, prvo će se raditi na hibridnim tehnologijama, a onda bi krenula i struja. Kad je čista struja u pitanju, mora se izbjeći kanibalizam s Neverom pa očekujemo i SUV model. Opet odlična stvar za Bugatti.
I konačno, iako Rimac siguro neće uložiti milijune u Bugatti, to bi sada na neki način mogao Porsche. Dobije li što želi od Rimca, zasigurno će biti spreman to i platiti, pa makar i u smjeru Bugattija. No to su sve špekulacije pa ćemo financijski aspekt ipak prepustiti ekonomskim stručnjacima.
Ako se pak pitamo što Rimac dobiva, odgovora je doista mnogo. Osim toga da si je osigurao mjesece medijske prisutnosti i daljnjeg širenja, sada vrlo vjerojatno ima otvoren pristup u smjeru mehanike. I najveći zagovaratelji Rimčevog lika i djela moraju priznati jedno, a to je da hrvatskoj kompaniji nedostaje tradicija, posebno kad je mehanika u pitanju. Milijarde su potrebne kako bi se premostila desetljeća razvoja i prakse, odnosno stekla potrebna znanja u autoindustriji. Svaka čast Mati Rimcu, ali on ipak nije Nikola Tesla na kojeg se često poziva, a nije ni Elon Musk da bi mogao tim putem. Stoga, tu će se Bugatti i Rimac odlično nadopuniti. S druge strane Rimac će se moći fokusirati na ono u čemu je najbolji.
I za kraj spomenimo još jedan primjer koji zorno pokazuje da ovakva spajanja ne znače gubitak identiteta za jednu stranu. Stvar nije ista, ali uvelike asocira na slične motive. Kad je VW grupa preuzela Lamborghini, mnogi su rekli da je to kraj slavne talijanske marke izuzetne tradicije. Naprotiv, tehnološka obnova u smislu pogonskih motora Lamborghiniju je donijela drastičan rast konkurentnosti i prodaje. Nakon stabilizacije game stigao je i SUV model Urus s kojim je Lamborghini procvjetao.
Nadajmo se da se povijest u ovom slučaju ponavlja i da će biti upravo tako, na obostranu korist, ali i korist zajednice, bilo korisnika ili onih koji od ove dvije kompanije žive.
