U Ljubuškom je prije 19 godina, sredinom baš mjeseca lipnja, otvorena tvornica duhana Ljubuški. Na prigodnoj svečanosti, tvornicu službenog naziva General Tabacco Industry je svečano otvorio invalid Domovinskog rata iz Ljubuškog Marko Vukšić Makita, blagoslovio fra Vlatko Kozina, a nazočne pozdravio budući direktor tvornice Ivica Tomić.
Jedan od suvlasnika tvornice general Slobodan Praljak pojavio se u ulozi voditelja programa otvorenja tvornice, ali je iskoristio prigodu te se nakon zahvale svima onima koji su svojim angažmanom pomogli izgradnji tvornice ukratko osvrnuo na veze gospodarstva i politike.
“Politika ne pomaže gradnji ovakvih tvornica, ona nije na usluzi, ona se vrlo često ponaša kao i u onom sustavu a to znači da je ona tu zbog same sebe, a narod je zbog nje, pa i oni koji nešto grade. Apeliram i pozivam ministre da ministriraju, da budu na usluzi onima koji se trude kako bi se ljudi tu mogli zaposliti, kako bi se mogao stvarati višak vrijednosti jer samo višak vrijednosti omogućava normalan život naroda, omogućava ako se tim viškom raspolaže i slobodu naroda a mi Hrvati u Hrvatskoj, a i ovdje, gubeći pravo raspolaganjem viška vrijednosti sve više gubimo ono što će nas poslije činiti suverenim narodom, narodom koji raspolaže i može, dakle višak vrijednosti odvajati i pravilno ga ulagati”, kazao je tom prilikom legendarni Slobodan Praljak.
Praljak se ukratko osvrnuo i na trenutačno stanje u duhanskoj industriji i zakonsku regulativu u toj oblasti.
“Mi ćemo se u tom pogledu u okviru pozitivnih zakona vrlo teško boriti da obranimo svoje interese i da ne budu zakoni u BiH što se tiče cigareta takvi kakvi ne postoje ni u jednoj zemlji na svijetu. BiH ima potpuno otvoreno tržište cigaretama. Uvozne su cigarete u fiskalnim obvezama prema državi izjednačene sa domaćim cigaretama. Nema ni jedne zemlje na svijetu koja to ima i to je jednostavno smiješno i tragično. Zakon o duhanu nije donesen sedam godina i tu se radi isključivo o lobističkim snažnim grupama koje rukovode politikom ove zemlje. Izvolite to preuzeti onako kao što je u RH, kao što je svugdje u svijetu”.
“Došli su nam kolege Srbi iz Banje Luke, kolege i prijatelji Bošnjaci, isti problem muči i nas i njih. Tvornica u Mostaru već je u teškoćama, mi smo isto u teškoćama i ne znamo kako ćemo se dalje razvijati. Nadam se da ćemo naći zajednički poslovni interes, a dobar poslovni interes rješava i sve one druge nagomilane probleme s kojima se ova zemlja nosi i o kojima se može i mora otvoreno govoriti jer je to jedini način da se ode naprijed”, kazao je Praljak.
Svečanosti su bili nazočni general Željko Šiljeg, Božo Raič, Vlado Šoljić, braća Ivo i Milan Lučić, Franjo Boras, predstavnici međunarodnih organizacija, SFOR-a, te brojni dužnosnici županije Zapadno-hercegovačke. Gosti iz svijeta bili su ugodno iznenađen kada ih je Praljak darivao paketima hercegovačke škije.
Dvadeset godina kasnije više nemamo među živima ni generala Praljka, znamo kako su njegovom tragičnom činu doprinijeli upravo ti “međunarodni prijatelji”, dosta aktera ovoga događaja iz Ljubuškog morali su zadnjih godina preko granice, jer se prvenstveno aktualnoj hrvatskoj politici u BiH nisu sviđali, a sada više nemamo ni našu tvornicu, kao ni otkupne stanice duhana. Eto koliko se u tih dvadesetak godina hrvatska politika na ovim prostorima pobrinula za svoj narod! Danas na mjestima duhanskih stanica po čitavoj Hercegovini rade parkiće, šetnice i stambene zgrade, našim su kabadahijama malo po jedna kuća i jedan stan, jer ako ih nemaju minimalno desetak pa gdje su bili i šta su radili sve te godine svog političkog aktivizma i “borbe” za svoj narod?
Proizvodnja duhana u tradicionalnim hercegovačkim krajevima posve je minorna, a i to što postoji dostatno je tek za preživljavanje rijetkih, naravno putem tih, kako stručno objasne širokim narodnim masama – “nelegalnih kanala”, jer država nema sluha, a nema jer nema ni države, a države nema zato što tako odgovara ponajprije hrvatskim političkim kadrovima. Ali zato imamo stalni egzodus Hrvata s ovih prostora i njihov neizbježni nestatak s ovih njihovih višestoljetnih ognjišta.
Generale najveći, počivaj nam u miru, a nama ostaje živjeti u nadi da će se u bliskoj budućnosti ipak pojaviti nove snage koje će se znati brinuti o svome narode i možda, ipak, spriječiti njegov trajni nestanak.
OTPOR.Media
