Udruga malih dioničara Aluminija d. d. (DIAL) tvrdi da je u ovoj firmi počinjen najveći privredni kriminal u našoj državi, u koji su uključeni i brojni političari u Federaciji BiH, preciznije, oni koji obnašaju ili su obnašali izvršnu vlast.
DIAL je udruga koja djeluje duže od 10 godina, broji više od 200 članova, malih dioničara Aluminija, a veoma je aktivna u borbi da se firma sačuva, vrati u ruke dioničara, restrukturira, a po potrebi privatizira zakonskim rješenjima.
ISLANĐANI ZNAJU
-Nažalost, uslijed loših politika izvršne vlasti, firma je prestala sa radom 2019, a uslijed visokih cijena električne energije, usprkos činjenici da Bosna i Hercegovina ima ogromne viškove električne energije, te je 900 radnika otpušteno, kažu iz DIAL-a i postavljaju ključno pitanje – Da li se Aluminij d. d. trebao ugasiti?
Ističu kako se danas u svijetu proizvodi oko 70 milijuna tona primarnog aluminija godišnje. Povećanjem cijena električne energije u zemljama koje nemaju svoje viškove jeftine energije, recimo, od hidropotencijala, bilo je neizdrživo i neisplativo dalje držati proizvodnju te su brojne elektrolize ugašene.
-Na primjer, u Mozambiku samo jedna tvornica troši 45 posto ukupne potrošnje električne energije države koja broji oko 11 milijuna stanovnika, dok je Aluminij Mostar trošio oko 15 posto ukupne potrošnje struje u BiH, a u punom kapacitetu elektrolize to je bilo 20 posto, analiziraju dioničari.
Zamrznuti današnji dug Aluminija prema JP EPHZHB iznosi 293 milijuna KM, a dioničari procjenjuju da je većina tog iznosa fiktivna, jer se naplaćivalo više nego što treba posljednjih 20 godina.
Navode i drugu zanimljivost. Island ima 330.000 stanovnika i proizvodi oko 1,1 milijun tona godišnje aluminija.
-BDP Islanda po stanovniku, samo od prihoda od proizvodnje aluminija, veći je od BDP-a po stanovniku u BiH. Znači, da Island ništa drugo ne proizvodi niti troši, da nema nikako nikakve ekonomije osim aluminijske industrije, BDP po stanovniku od aluminija mu je veći od onog u BiH, gdje sva proizvodnja, trgovina i potrošnja ulaze u izračun BDP-a, ističu iz DIAL-a.
Podsjećaju kako je Bosna i Hercegovina danas jedna od četiri zemlje Europe sa najvećim viškovima struje, koji prelaze godišnje za 60 do 70 posto potrebe države.
-Danas nemamo industrije sa intenzivnim korištenjem električne energije, broj stanovnika nije više 4,38 milijuna, već oko 2,6 milijuna. Od rata naovamo nastali su i izgrađeni brojni novi kapaciteti i izvori električne energije, pa je pitanje zašto je Aluminij ugašen. Iako je električna energija i sve oko nje državna priča, a ne entitetska, te su ključne regulacije i zakoni definirani na državnom nivou i zato postoje DERK, Elektroprijenos, NOS, odnos prema ekonomiji i potrošačima reguliran je na entitetskom nivou. Tako u RS-u postoje odluke Vlade kojima se definira struja za privrednike, odnosno industrijske potrošače, gdje je prije 18 mjeseci novom odlukom Vlade definirano da će svi industrijski potrošači imati cijenu 35-45 eura/MWh. Vlada FBiH se 25 godina upravo zbog Aluminija d. d. pravi luda i nije to definirala za svoje industrijske potrošače, tvrde iz DIAL-a.
Nakon gašenja Aluminija, najveći potrošač struje u FBiH je ArccelorMittal Steel Zenica (Željezara Zenica), gdje Elektroprivreda BiH bilateralno ugovorom daje tom potrošaču energiju po cijeni od oko 40 eura/MWh.
-Razlog propasti Aluminija je isključivo politički, jer EPBiH proizvodi ili može proizvesti 7-8 milijuna MWh godišnje, a JP Elektroprivreda HZHB prosječno proizvodi 1,5 do 2,2 milijuna MWh godišnje. Prosječno, EPHZHB proizvodi onoliko koliko je i potrebno svim potrošačima na njegovom distributivnom području. To znači da JP EPHZHB može proizvesti struje samo za svoje potrošače bez Aluminija, a ako je dobra hidrološka godina, onda nešto malo viška ima za prodaju. Stabilni viškovi električne energije su kod EPBiH i EPRS-a, ali i privatne termoelektrane Stanari, koja proizvodi dva milijuna MWh godišnje i sve izvozi. Da je Vlada FBiH ikada u zadnjih 25 godina definirala politiku zaštite svoje ekonomije, da se domaća struja iz elektrana u Federaciji BiH mora i treba plasirati domaćim poduzećima – Aluminij d. d. bi dan-danas radio i mogao je širiti kapacitete elektrolize. Da se to dogodilo, onda bi bošnjačke politike i sazivi uprave Elektroprivrede BiH bili optuženi za izdajnike jer daju struju Draganu Čoviću (predsjednik HDZ-a BiH, op. a). Moramo biti izravni, ali tako sve funkcionira, kažu mali dioničari.
Podsjećaju da je 2017. bila najbolja i godina nade za Aluminij, jer je tadašnji direktor kompanije probio spomenute barijere i uspio sa EPBiH ugovoriti električnu energiju za pola godine.
VAŽAN JE POSREDNIK
-Međutim, uprava EPBiH je proglašena za izdajnike i dignute su tužbe protiv njih. Stvarna istina je da se Aluminij d. d. od 1997. do 2019. zaista snabdijevao strujom proizvedenom u BiH, točnije u EPBiH i EPRS-a, ali kako? Aluminij je morao napraviti ugovor za električnu energiju sa JP EPHZHB ili sa nekim drugim, onda bi JP EPHZHB ili taj netko drugi kupovao struju od EPBiH ili EPRS-a i plasirao je Aluminiju d. d. Znači, morao je biti ubačen posrednik. Ne, nikada i nikako bošnjačka ili srpska elektroprivreda nije mogla, tj. htjela da snabdijeva izravno Aluminij d. d, jer je to onda političko pitanje, a kada postoji posrednik, onda u tom lancu svi zarađuju i nema politike, konstatiraju u DIAL-u.
Kako federalna Vlada nije definirala cijene struje za industrijske potrošače, Aluminij je (pre)bačen na Mađarsku burzu.
-Mi, građani, jeftini ljetni tarifni stavak cijene struje plaćamo 39 eura/MWh. Prosječna ponderirana cijena struje za nas građane je oko 55 eura/MWh. U 2022. godini cijena megawat/h na Mađarskoj burzi bila je od 300 do 800 eura/MWh. Zaokružimo da je prosjek u 2022. bio 500 eura/MWh. Aluminij je prije gašenja trošio godišnje 1,5 milijuna MW/h. To znači da bi po ovom modelu u 2022. godini trošak električne energije za Aluminij bio 750 milijuna eura, a kompanija locirana u Republici Srpskoj plaćala bi 45 eura/MWh i imala godišnji trošak struje od 67,5 milijuna eura, pojašnjavaju dioničari i dodaju da bi razliku od 682,5 milijuna eura zaradile elektroprivrede i posrednici.
Jelena Milanović / Oslobodjenje.ba
Portal OTPOR.Media redovno je upravo ove stvari javnosti prezentirao i upozoravao kroz naše brojne istraživačke radove gdje smo razotkrivali sav kriminal koji se “uvukao straga” u Aluminij Mostar! Sve članke možete pronaći na link stranici:
