Ova, kao i mnoge druge analize temelje se na informacijama dostupnim iz medija koje i jedna i druga strana (RF i Ukrajina koriste za svoju propagandu) ali i nekih drugih izvora te na razvidnim činjenicama koje su jasno vidljive svima. U svojoj analizi nastojati ću biti objektivan ne svrstavajući se ni na jednu stranu, ali ću iznositi i osobne stavove, procjene i ocjene bez namjere da drugima oblikujem stavove već zbog potrebe da iznesem svoj stav, a koji je razvidan iz naslova, da nitko nema pravo prisiljavati drugog na bilo što uz opravdanje da štiti svoje interese. Isti taj stav javno sam iznio i obrazložio kada je USA izvršila agresiju na Irak.

Unatoč svim upozorenjima i prosudbama koje su ukazivale da će do Rusija izvršiti agresiju na Ukrajinu, sam čin invazije upadom ruskih vojnih snaga u Ukrajinu kopnom,vodom i zrakom proizveo je šok, ne samo kod Ukrajinaca već u svim Europskim zemljama i većini zemalja svijeta. Presedan kojim je država koja predsjeda Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda izvršila agresiju na drugu suverenu državu urušila je postojeću strukturu sigurnosti u svijetu i nametnula pitanje opravdanosti postojanja ovakvih Ujedinjenih naroda. Osobno se usuđujem reći da nakon ovoga Ujedinjeni narodi moraju promijeniti način odlučivanja i metode djelovanja, u suprotnom je njihovo postojanje suvišno. Ako živimo u svijetu u kojem“ Radi zaštite svojih interesa„ moćne države mogu svoju volju i silom nametati „malim državama“ ( Ukrajina nije mala država – druga po veličini teritorije u Europi i više od 46 miliona stanovnika), a Ujedinjeni narodi to nisu u stanju spriječiti kakva je sudbina malih država kao što je naša i što u stvari znači njihova neovisnost i suverenost.

O ovom suštinskom pitanju potrebno je ne samo raspravljati već i naći rješenje u dogledno vrijeme i na tome moraju raditi vodeći slobodoumni i visokomoralni mislioci ovog svijeta, a ja ću se ovom kroki analizom zadržati na samoj agresiji, njenim posljedicama i mogućim refleksijama i događajima koji bi mogli uslijediti.

Kao uvod u ovu analizu bitno je naglasiti slijedeće činjenice:

-Raspadom SSSR-a Ukrajina se odrekla nuklearnog naoružanja kojeg je na svojoj teritoriji imala u ne malom broju uz pismenu garanciju SAD i RF (Trilateralni sporazum

-Ukrajina-SAD-RF potpisan 1994.g.) da je sigurnost Ukrajine neupitna.

-Od 2014 godine Ukrajina je država preko koje svoje interese pokušavaju ostvariti dvije velike sile; Sjedinjene Američke Države i Ruska Federacija.

-U Ukrajini živi preko 8 miliona Rusa od kojih velika većina Ukrajinu ne doživljava kao svoju državu i želi ujedinjenje sa Ruskom Federacijom.

-Nakon Aneksije Krima od strane RF i pobune Rusa na Istoku Ukrajine, (regija Dombas), i stvaranja autonomnih oblasti uslijedio je pokušaj mirnog rješenja „Ukrajinske krize“ pregovorima – ucjenama Ukrajine. (Ukrajinske vlasti i potpisale neke sporazume koji nisu provedeni krivicom Ukrajinskih vlasti).

Priprema i tijek agresije – činjenice:

-RF dva mjeseca pripremala invaziju premještajući vojne snage na granicu Ukrajine u RF i Bjelorusiji pravdajući gomilanje snaga manevrima i združenim vojnim vježbama.

–RF vodila Specijalni rat protiv Ukrajine:

-Stvaranje privida da Ukrajina planira napad na Luhansk i Donetsk.

-Slanje izravnih poruka Putina i drugih dužnosnika da RF neće napasti Ukrajinu

-Ismijavanje upozorenja USA da će RF pokrenuti agresiju

-Kontinuirano optuživanje Ukrajinskog vodstva

-Ubacivanje diverzantskih grupa u dubinu Ukrajine

-RF priznala samostalnost i neovisnost tzv. Republika Luhansk i Donetsk sa svrhom obmane Ukrajinskih vlasti(stvaranje privida obrambene strategije RF a ne agresivne)

Cilj i strategija agresije:

Obim i intenzitet invazije na Ukrajinu, pravci napada i koncentracija na prodor prema Kievu ukazuju na strategiju invazije na Ukrajinu sa ciljem osvajanja Kieva, rušenja demokratski izabrane vlasti i Predsjednika Ukrajine te uspostava marionetskog režima koji bi Ukrajinu vjerojatno vratio u okrilje majčice odnosno ujedinio sa RF. Na to ukazuje i izjava Vladimira Putina da je cilj napada:

-Denacifikacija (Ukrajinci nisu nacija već su mali Rusi ili „starorusi“)

-Demilitarizacija (razoružavanje Ukrajine i ukrajinskog naroda)

-Privođenje pravdi odgovornih za ratne zločine nad Rusima na istoku Ukrajine (Vladimir Putin presudio je da su sadašnje Ukrajinske vlasti odgovorne za ratne zločine).

Već prvog dana agresije bilo je prisutno obilje dezinformacija u medijima koje su određeni mediji svjesno ili nesvjesno plasirali u javnost. Te dezinformacije proizvele su određene učinke kako na Ukrajince, tako i na nas kao promatrače.

Zahvaljujući tim dezinformacijama stvoren je privid da je pad Kieva pitanje sata, te da Ukrajinci nemaju volju i namjeru braniti svoju domovinu. Srećom, vrlo brzo istina je u razobličila te dezinformacije pa je sada činjenično:

Početni uspjeh invazije ostvaren je efektom iznenađenja i koncentracijom udara na tri pravca, a glavni pravac i najsnažniji udar prema Kievu nije rezultirao planiranim ciljem osvajanja Kieva za 72 sata.

-Ukrajinci nisu nigdje dočekali agresorske snage sa odobravanjem i pozdravljali upad u Ukrajinu, naprotiv, gdje god si imali bilo kakvo naoružanje pružali su otpor neusporedivo moćnijem neprijatelju.

-Početna neorganiziranost i nepripremljenost na ovakvu agresiju Ukrajinskih vlasti i vojnih snaga postupno je prerasla u sve ozbiljniji i organiziraniji otpor koji ruske vojne snage angažirane za prvi udar nisu u stanju savladati.

-Otpor Ukrajinske vojske i Ukrajinskog naroda iako vrlo slabo naoružanog postaju prevelik, rekao bih nerješiv problem angažiranim Ruskim snagama.

-Najavljena vojna pomoć u naoružanju i opremi značajno će osnažiti Ukrajinske obrambene snage te se šansa za ostvarenje planiranih ciljeva Vladimira Putina iz dana u dan smanjuje.

-Svjestan toga Putin izdaje zapovijed o pripravnosti ruskih nuklearnih snaga pravdajući to da je „cijeli svijet protiv Rusije“ što definitivno opravdava naslov ovog teksta. Ekonomskim sankcijama odgovoriti nuklearnom prijetnjom može samo netko tko ima poremećene vrijednosne sudove pa je vjerojatno uzaludno pozivati ga na razum i ukazivati da je već samim spominjanjem nuklearne prijetnje nanio štetu svom narodu.

-NE TREBA ISKLJUČITI OPCIJU NAMJERE ŠIRENJE SUKOBA NA SVJETSKI SUKOB

Po mnogima, reakcija NATO-a i zapadnih zemalja nije dostatna ni adekvatna, razvijaju teoriju da je Ukrajina žrtvovana za interese NATO-a ili USA i mnogo drugih teorija i ocjena. Iako ima činjenica koje opravdavaju takva razmišljanja moramo sagledati i u naša promišljanja uključiti i druge činjenice. Ukrajina je zemlja koja po zadnjim procjenama ima 46 miliona stanovnika od čega oko 36 miliona Ukrajinaca. Ako tih 36 miliona Ukrajinaca nisu spremni i u stanju braniti svoju domovinu zar bi to trebao netko drugi. Zar je razumno i logično da Ukrajinu trebaju branit NATO vojnice a ne Ukrajinci. Reakcije zapadnih zemalja u ovoj fazi i na ovu prijetnju su očekivane, a ako najavljena vojna pomoć bude dostavljena u narednih 3-5 dana biti će i adekvatna. Ne isključujem opciju i drugih vrsta pomoći ako se sa strane RF konvencionalno ratovanje pretvori u nešto drugo te civilne žrtve postanu dominantne i neprihvatljive. NATO je svjestan da time daju argumente Putinu za širenje rata.

Osobno vjerujem da je Putin i njegov vojni tim u svojim planovima predvidio i ovakav razvoj događaja te isplanirao aktivnosti u svrhu pritiska na zapadne zemlje, rasterećenja svojih snaga, skretanja pozornosti sa zbivanja u Ukrajini ali i prijetnje zapadu odnosno NATO-u otvaranjem nekih novih kriznih područja. Smatram da je Bosna i Hercegovina prvo od tih područja te očekujem aktivnosti u tom smjeru, primjerice priznanja Republike Srpske od strane RF te vojnu potporu odcjepljenju. Područja novih sukoba mogli bi biti također Sirija radi Turske i Iran radi Izraela i USA. Ovo smatram puno realnijom opcijom od uporabe nuklearnog oružja.

Za realizaciju ovih planova Putin mora imati saveznike i zato je neophodno iz preventivnih razloga poslati jasne i nedvosmislene poruke da to znamo i da neće biti izvodivo, ali i da zbog agresije na Ukrajinu RF nema saveznike u Europi. Dvosmislene poruke, kao ona Nacionalnog vijeća Srbije koja je podržala teritorijalni integritet, ali ne i suverenitet Ukrajine, nisu dobre i trebaju doživjeti osudu pa i svojevrsnu izolaciju, kao i svi oni koji podržavaju RF u ovoj agresiji na nezavisnu i suverenu državu Ukrajinu.

Umirovljeni general HV i HVO-a
Bivši Predsjednik Federacije BiH
Živko Budimir