Gabelski GOŠK je počeo sezonu u Premijer ligi porazom na zelenom terenu od Tuzla Cityja (4:1), ali i porazom na polju organizacije utakmice, odnosa prema medijima, a posebno potpisniku ovih redova koji je napisao stotine tekstova o GOŠK-u za prethodnih dvadeset natjecateljskih sezona.
Na skrenutu pozornost o tome da se šef stadionskog osiguranja upleo u davanje izjave igrača Jure Obšivača za Dnevni list te da u Gabeli nisu uopće osigurali mix zonu za ovakve stvari, već da godinama mediji nogometaše „jure“ po terenu, umjesto da se konačno maknu sa mrtve točke i pokušaju napraviti korekcije u svom radu koje u stvari ne zahtijevaju toliko truda, iz kluba su na svojoj službenoj stranici objavili demanti.
Međutim u tom „demantiju“ apsolutno ništa nije demantirano, već su iz Gabele samo dodatno pokazali svoju neorganizaciju, a posebno odsustvo osjećaja za samokritičnost.
Tako se u navodnom demantiju prvo navodi sljedeće: „Novinar Ersan Bijedić pokušao je prije utakmice pristupiti službenim prostorijama i svlačionicama, iako je od Kluba unaprijed dobio upute koje je propisao NSBiH i akreditaciju koja je jasno definirala pravila ponašanja i kretanja. Nažalost, navedeni novinar nije poštovao te upute i pokušao je pristupiti službenim prostorijama, te mu je kulturno i primjereno sugerirano da takvo ponašanje nije dozvoljeno“.
Niti potpisnik ovih redova, niti ijedan drugi novinar koji prati GOŠK nije dobio nikakve upute o pristupanju službenim prostorijama. Prije utakmice je svaki od novinara koji prati GOŠK došao na novi ulaz kako bi obavio svoj poslovni zadatak, a zatim je upućen na stari ulaz u stadion. Po tome kako je to izneseno u navodnom „demantiju“ ispada da je svaki od novinara na zadatku pokušao nasilno ući u službene prostorije, iako su svi samo prihvatili upute i potražili svoje akreditacije na drugom mjestu, odnosno tamo gdje ih je neorganizirani domaćin poslao u zadnji tren. Napominjem da su na prethodni ulaz svi došli zato što su tu dolazili svih prethodnih godina. Domaćin potom nije imao press markere za sportske novinare i fotografe koji su pratili utakmicu, zbog čega se standardno reagiralo tek nakon dvadesetak minuta prvog dijela meča.
Naravno, ovaj dio o ulasku u prostorije je očito izdvojen samo kako bi domaćini nešto imali iznijeti kao prigovor ili insinuirati incident kojeg nije bilo, a da pri tome nisu nijednog trenutka objasnili zašto je igračima zabranjeno davanje izjava i tko je donio tu odluku za koju nitko u klubu taj dan nije znao. Napomenut ću i da sam niz razgovora uoči ove utakmice uradio sa igračima GOŠK-a, bez da je itko spomenuo ikakvu zabranu. Da li ta zabrana stoji i za sljedeće dane? Hoćemo li u sljedećim danima vidjeti igdje izjavu igrača GOŠK-a mimo izjave na konferenciji za novinare? Svaka takva eventualna izjava znači da u GOŠK-u ne poštuju vlastita pravila ili da tih pravila nije svakako ni bilo. Čak i da je bilo, predstavnicima medija su te informacije trebale biti predstavljene ili su u GOŠK-u osobu za press službu imenovali samo pro forme?
U ovom tzv. demantiju, gdje ništa nije demantirano, na kraju se navodi i to da je „Klub donio odluku da novinar „Ersan Bijedić“ više nije dobrodošao na utakmicama koje igra NK GOŠK“. U tekstu gdje se jasno vidi da nema nikakvog ozbiljnog prigovora, niti demanta, navodno klub odlučuje (uz potpis direktora marketinga kojeg ne poznajem, niti sam imao ikakav kontakt s njim prošle nedjelje) da predstavnik medija nije dobrodošao. Dakle na kritički osvrt se odgovara tako da samoinicijativno (ali kao ispred kluba) proglašavaš predstavnika medija, i to onog koji je dugogodišnji redoviti kroničar događanja, nepoželjnim na utakmici.
Kao sportski novinar koji je izvještavao sa puno većih događaja nego su to utakmice Premijer lige, ali i sudjelovao u puno većim sportskim događajima kao aktivni sportaš, znam što znači normalan i korektan odnos prema medijskom predstavniku, pogotovo organizacija i normalni uvjeti za rad, a onda i razuman ljudski odnos prema kritičkom osvrtu na gaf kakav su napravili u Gabeli, pa ću vrlo rado ubuduće zaobići stadion na kojem se ne cijeni i tako olako baca pod noge dvadesetogodišnji angažman u izvještavanju. Pogotovo sa stadiona gdje se očito žele držati u mraku i bez ikakve odgovornosti, iako se dobrim dijelom financiraju javnim novcem.
Posebna razina licemjerstva
„Klub se ne osjeća obveznim promovirati se putem pojedinih novinara, s obzirom na već postojeći status i prepoznatljivost“. – Ovo je posebna razina licemjerstva u priopćenju kluba i ljudi kojima se percepcija očito jako izmijenila zbog umišljene lažne veličine. Iz GOŠK-a sam imao niz poziva prethodnih godina za promoviranjem njihovih aktivnosti, rada, truda. Sa ponosom ističem da sam se uvijek odazvao i pomogao promociju tih aktivnosti (mimo onog redovitog praćenja kluba), kao što bih i svakog drugog sportskog kolektiva. Kako su oni to „sportski“ prihvatili i prikazali, najbolje ukazuje klupska objava, odnosno navodni demanti.
Piše: Ersan Bijedić
