U Ljubuškom selu Crveni Grm, na kućnom broju 210, živi skromna i samozatajna obitelj Ereš koja izvana ni po čemu ne odudara od većine naših seoskih obitelji, ali kad ih samo malo bolje upoznate vidite da je to samo vanjski dojam.

Na katu kuće već nekoliko godina prikovan za krevet leži Davor, hrvatski branitelj koji je obolio od multiple skleroze i bije svoju bitku za život jer je ionako kroz rat u kojem je aktivno sudjelovao do kraja, navikao na bitke pa se hrabro nosi i sa ovom aktualnom.

Ljudina od dva metra vrlo otvoreno priča o svojim bolesničkim danima, a mi saznajemo od ukućana da mu je prije od prilike godinu dana otkrivena i zloćudna bolest na debelom crijevu pa je uskoro i operiran i sada uz pomoć supruge i osoblja Doma zdravlja Ljubuški redovito odlazi na kontrole u Mostar.

Da jedna nevolja ne dolazi sama od sebe dokaz je i to da je ne tako davno Davor prilikom pada u kući slomio kuk i operativnim zahvatom ugrađen mu je umjetni.

Bolesničke dane od jutra do sutra provodi na krevetu u dnevnom boravku uz cjelodnevnu brigu supruge Dijane koja mu je i lijeva i desna ruka i obje noge, pa i više od toga, jer ta hrabra žena koja i sama boluje od dijabetesa koji je potpuno stavila u drugi plan zbog bolesti ukućana, je žila kucavica cijele obitelji.

U istoj obitelji živi i Davorov stariji brat Marijo, također hrvatski branitelj, umjetnička duša koji je godinama pravio skulpture ljudi i životinja koje sada krase dvorište obiteljske kuće, a motiv za izradu pronalazi u svojim vizionarskim razmišljanjima.

U prizemlju kuće kao i Davor već nekoliko godina prikovana za bolesničku postelju leži Davorova majka Delfa koja boluje od Parkinsonove bolesti i potpuno je nepokretna.

Bolest je kod ove žene toliko uznapredovala da više ne može sama niti jesti, pa opet Davorova supruga Dijana vodi glavnu brigu kako bi gospođu Delfu održala na životu.

Pored teškog stanja koje smo opisali Ereši su imali još jedan veliki problem jer je obiteljska kuća bila puna vlage i hladnoće što je dodatno otežavalo ionako teški i preteški život u ovoj obitelji koji je postao i dodatno težak kad je prije dvije godine iznenada umro Davorov otac koji je bio uz gospođu Dijanu „nosivi stub“ ove obitelji.

Da život piše čudne priče pobrinula se mala grupica od nekoliko zaboravljenih branitelja u čijim glavama se rodila ideja koju je samo dragi Bog mogao poslati, čijom rukom vođeni uz veliku i svesrdnu pomoć dobrih i dragih ljudi, pristupa se traženju novčanih sredstava i obnova kuće je počela.

Pristupilo se izradi vanjske fasade koja je bila nasušno potrebna kako bi se zaustavio prodor vode i vlage u kuću Erešovih, usput se popravlja i elektro i vodovodna mreža, natkriva se balkon koji je najviše bio na udaru kiše, na prozore su postavljene nove aluminijske klupice, postavljen je i novi stalak tv antene i još nekoliko sitnijih zahvata koji su sročeni u cjelinu.

Uz Božju pomoć svi radovi su okončani i obiteljski dom Erešovih je zablistao u novom svjetlu a radosti članova ove skromne i napaćene obitelji nema kraja jer su u moru nevolja dočekali i trenutke otvorenosti i topline ljudskog srca koje nije zaboravilo ovu obitelj.

Zahvaljujemo se ovom prilikom svim ljudima koji su svesrdno pomogli i kojima nije trebalo puno pričati i to nas raduje i vraća nam nadu u ljepši i humaniji život.

Moramo reći da je pomoć došla i od struktura gradske vlasti i pojedinaca iz našeg grada, ali i od naših dragih ljudi izvan Domovine, stanovnika Crvenog Grma na privremenom radu u Austriji i Švicarskoj koji su još jednom u moru negativnih stvari koje nas svakodnevno zapljuskuju, pokazali kako se voli čovjek.

Interesantna i hvale vrijedna činjenica je i to da su se svi ovi dobrotvori ujedinili u jednome a to je da nitko nije želio da ga se igdje ističe i možemo uistinu reći da je ovoga puta na stvari bio festival dobrote. Kad samo vidite koliko su ljudi bili sretni i zadovoljni što pomažu jer znaju da ih to izgrađuje i znaju da je to na blagoslov i njima i njihovim obiteljima onda vam to dadne novi poticaj i kapne po koja suza radosnica.

S druge strane, mada to nije naš običaj isto tako ćemo ovom prilikom reći i to da je na žalost svih ljudi dobre volje i plemenitog srca, bilo i onih koji su nam okrenuli leđa u ovom poduhvatu, a radi se o nekoliko privatnih firmi iz Ljubuškog koji promet ostvaruju u milijunima, a koji su nas ignorirali tako da nam nisu niti odgovorili na naše pismene zahtjeve. Tužno ali istinito, nećemo ih otkrivati, ali ćemo reći da su u svojim sebičnim ekonomskim interesima izgubili dušu i nisu znali prepoznati priliku da im njihov rad i dobit budu blagoslovljeni i od Boga.

Na kraju ćemo reći i to da je svrha postignuta, sretni smo i radosni zbog te činjenice, a još smo više sretni zbog radosti u obitelji Ereš koja je svoju radost višestruko zaslužila svojim poštenim i mučeničkim životom, ali su kao i mi znali da poslije Velikog petka dolazi Uskrs.

Zaboravljeni branitelji