Beogradske prijevare i ucjenjivanja imala su uvijek samo jedan jedini cilj – ostvariti srpsko carstvo, zadovoljiti teritorijalne apetite Srbije a nikada iz vida ne izgubiti ideju Velike Srbije!

Ciljevi četnika točno su određeni u projektu pod imenom Homogena Srbija a po projektu Stevana Moljevića, koji bijaše odvjetnik, te predsjednik Srpskog kulturnog kluba u Banjoj Luci, ali i član Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribičevića prije no što se 1941.godine sklonio u Crnu Goru.

Tada je postao članom Nacionalnog glavnog odbora četnika, potom potpredsjednikom i napokon predsjednikom izvršnog odbora te poluvojne organizacije.

Na početku 1943.godine Draža Mihailović mu je povjerio političku upravu četničkog pokreta i uzeo ga za političkog savjetnika umjesto Dragiše Vasića.

Moljević je zajedno s generalom Mihailovićem na početku 1944.godine organizirao četnički kongres u selu Ba, a u svom programu preporučivao posrbljavanje do krajnosti.

Moljević se predao Titovoj vlasti 3.6.1945., više mjeseci poslije kraja rata te je osuđen na 20. godina zatvora i potom pomilovan.

Moljevićev politički projekt nosi nadnevak i odnosi se na prekrajanje granica, na buduće društveno uređenje i na politiku koju treba da slijedi „povećana“ Srbija u krilu bivše Jugoslavije.

Naime, dok su od ustaša pojedini još bili od Mussolinija internirani na Liparskim otocima, a drugi još zadržani u Njemačkoj, od prvih dana što su slijedili za njemačkim napadom 6. 4. 1941. četnici su počeli pokolji razoružanoga civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj.

Sasvim prvi sustavni pokolji počinjeni u Jugoslaviji pod okriljem Drugoga svjetskog rata bili su nad Hrvatima i nad Muslimanima (mostarska sela Ilići i Cim, Rama, Derventa, Čapljina i Drniš), dok su pljačke i pokolji Srba od strane ustaša počeli kasnije.

Moljevićevi prijedlozi ne kriju svoju duboku namjeru – osvajački i čistilački ciljevi (Homogena Srbija) što se i dokazalo i ostvarilo u današnjoj Republici Srpskoj.

Četnici, oružana ruka u službi velikosrpskog programa, uvijek su bili strah i trepet svih ostalih naroda u bivšoj Jugoslaviji. Taj pokret okupljaše istodobno obične zločince i idealiste, nacionaliste sve njih pridobivene za službu policije, vojske, diplomacije, pravosuđa, sveučilišta, tiska, te organizirani čvrsto u društvima koja su naizgled bila kulturno-nacionalistička, pa razvijahu usporednu djelatnost u doba mira i rata. Njihova djelatnost ide od prevara do korupcije i špijunaže, a utječu u grupnoj terorističkoj djelatnosti i pojedinačnim ubojstvima.

Četnički major Petar Baćović potkraj kolovoza 1942. godine nastavlja svoju akciju u Hercegovini i u Dalmaciji, u suradnji s talijanskim četama i izvještava o tome u brzojavu Mihailovića pod br.544 od 4. 9. 1942.god.:

„Đenerale, vratio sam se sa puta po Hercegovini. Četiri naša bataljuna, krenuli su 30 avgusta preko Ljubuškog, Imotskog, Podgore i kod Makarske izbili na more. Sedamnaest ustaških sela je spaljeno. Devet stotina ustaša ubijeno. Nekoliko katoličkih svećenika živih oderano. Prvi put poslije sloma poboli smo srpsku zastavu u more i klicali kralju i Draži Mihailoviću. Naši gubici minimalni“!

Deklaracija koja je donijeta na sastanku u Nici, gdje je živio Protić, raspravljala je o rješenju Bosne, te Protić predložio svoj program.

-Kako gospodine Protiću, pitao ga je Trumbić znatiželjno?

„Kada pređe naša vojska Drinu, dat ćemo Turcima dvadeset četiri sata, pa makar i četrdeset osam, vremena, da se vrate na pradjedovsku vjeru, a što ne bude htjelo, to posjeći, kao što smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji“, te nastade neugodno iznenađenje i tišina.

Trumbiću su počeli drhtati prsti, pa pritiska po stolu prste da ne vidi kako je uzbuđen.

-Govorite li vi to ozbiljno, gospodine Protiću.

„Najozbiljnije, gospodine Trumbiću, jer u Bosni se s Turcima neće moći po europski, nego po naški“.

Danas je vidljivo da strahoviti apetiti četnika dolaze na vidjelo u trenu diobe plijena, kojeg Milorad Dodik svim sredstvima čuva – Republiku Srpsku, a on je samo trenutni vođa. Što se tiče europskog mira, on će se moći uspostaviti samo uz mnogo više svjetlosti no što je prigušena svjetlost kabineta, jer danas treba puno svjetlosti i dovraga megalomanija, te dosta srpske laži pošto ima pregršt hrvatskih Jugoslovena kojima je simpatična i dostojna zanimljiva velika Srbija.

Ta satrapija Hrvata, što je u povijesti znala prevariti Europu na pobjednike i pobijeđene, na osvajače i osvojene, što znači željeti dobro Velikoj Srbiji, i danas su veliki saveznici. Vidimo iz primjera suradnje vodećih srpskih i hrvatskih političkih kadrova u BiH.

David Franjić / OTPOR^.Media