Znanstvenici su otkrili nestali kontinent nakon 375 godina, koji je nekada bio dio drevnog superkontinenta koji je uključivao zapadnu Antarktiku i istočnu Australiju. O ‘velikom južnom kontinentu’ teoretiziralo se još od rimskog doba, a djelomično je otkriven 1600-ih.
Međutim, trebalo je gotovo 400 godina da se geolozi konačno slože oko novog kontinenta. Prvo otkriće došlo je 1642. godine kada je nizozemski biznismen i moreplovac Abel Tasman krenuo u potragu za nedostižnim osmim kontinentom – također poznatim kao Terra Australis na latinskom.
Tražili su ga godinama
Isplovljavajući iz Jakarte u Indoneziji, Tasman je na kraju pristao na južni otok Novog Zelanda i počeo istraživati. No, prije nego što je uspio kročiti na kopno, susreo je lokalne Maore koji su bili manje nego impresionirani europskim mornarom.
Zapravo, bili su toliko frustrirani njegovom prisutnošću da su se zabili u druge kanue koji su se pokušavali približiti kopnu i one koji su prenosili poruke do glavnog broda.
Kako nije uspio pronaći novu zemlju, Tasman je otplovio kući u Jakartu i više se nije vratio. Ironično, ovo je bio prvi put da je netko zabilježio informacije o misterioznom osmom kontinentu.
Evo zašto su ga tražili godinama
Gotovo 400 godina kasnije, geolozi GNS-a objavili su otkriće novog kontinenta nazvanog Zealandia ili Te Riu-a-Māui, na maorskom dijalektu.
Ispostavilo se da je kontinent, koji je velik otprilike 1,89 milijuna četvornih milja (4,9 milijuna četvornih kilometara), uglavnom pod vodom. Ogromni kontinent također je bio dio drevnog superkontinenta Gondvane, koji je također uključivao većinu zapadne Antarktike i istočne Australije, prije više od 500 milijuna godina.
Međutim, prije otprilike 105 milijuna godina Zelandija se počela ‘odvajati’ od superkontinenta iz razloga koje geolozi još uvijek u potpunosti ne razumiju. “To je proces koji još ne razumijemo u potpunosti, Zealandia se počela povlačiti”, objasnio je Andy Tulloch, jedan od geologa na Zealand Crown Research Institute GNS Science koji je došao do otkrića 2017. godine.
Kad se to dogodilo, Zealandia je počela tonuti ispod valova s više od 94 posto koje je ostalo pod vodom tisućljećima. “Ovo je primjer kako nešto vrlo očito može tražiti godinama”, dodao je Tulloch, koji je objasnio da se kontinent nalazi ispod 6560 stopa (2 km) vode.
Njegov kolega Nick Mortimer, koji je vodio studiju, našalio se da je to ‘malo cool’ i objasnio zašto je trebalo toliko dugo da se otkrije.
