Točno prije dvije godine Vlada Federacije je na prijedlog ministra energetike, rudarstva i industrije Nermina Džindića usvojila Zaključak 955/19 koji nije utemeljen ni u jednom državnom ili entitetskom zakonu iz sektora energije.
Ovim aktom u potpunosti je zanemareno zakonodavstvo u oblasti izgradnje, priključenja i poticanja proizvodnje iz objekata koji električnu energije prave koristeći obnovljive izvore energije (OIE), a koji se odnose na postrojenja velikih vjetroelektrana i solarne energije.
U posljednje vrijeme javnosti se iz ovog Ministarstva učestalo šalju informacije o pripremi novog Zakona o korištenju OIE. Ministar Džindić se uveliko trudi da javnosti objasni kako će tim zakonom biti „uobzireni prosumeri“, odnosno krajnji kupci električne energije koji mogu sami sebi proizvoditi struju.
Džindić je ovo naglasio u sklopu „svoje zabrinutosti“ time da će Federacija BiH biti u problemima kad se postojeći termoblokovi zatvore (radi isticanja roka trajanja), prije svega Blok 7 u Temoelektrani Tuzla, navodeći da nema zamjenskih blokova.
ŠTO MANJE JAVNO I NETRANSPARENTNIJE
Dakle, resorni ministar predviđa skoru nestašicu električne energije u FBiH, odnosno probleme sa nabavkom električne energije jer se postojeći termoblokovi gase.
I tu se stručnjaci s ministrom slažu da ako Džindić probleme nedostajuće struje misli riješiti proizvodnjom električne energije iz postrojenja prosumera, ali onih privilegiranih, pred privredom i građanima je nastupajući crni scenarij.
Naime, na proizvodnju postrojenja prosumera, čak i kada većina kuća u BiH na krovovima bude imala solarne panele (a dotad ćemo se još načekati), neće otpadati više od nekoliko postotaka ukupno proizvedene električne energije u BiH. Stručnjaci upozoravaju da oni neće moći zamijeniti termoblokove, i to je Džindiću veoma dobro poznato.
Jednako mu je poznato da u nedostatku proizvodnje iz termoblokova nedostajuća električna energija može biti proizvedena isključivo iz velikih postrojenja koja koriste vjetar i sunce. Ranije je planirano da će se u BiH graditi postrojenja od po tisuću megawata te da će električna energija iz ovih postrojenja biti jeftinija nego iz Bloka 7.
I tu je ključ cijele priče.
Izvori Inforadara iz struke upozoravaju da će jeftinija struja biti samo pod jednim uvjetom. A to podrazumijeva da postrojenja koja će biti građena i od kojih će se otkupljivati električna energija za potrebe FBiH budu odabrana na javnim i transparentno organiziranim aukcijama.
Međutim, ministar se jako trudi da ove aukcije budu što manje javne i potpuno netransparentne.
Džindić čini sve da već sada, najmanje pola godine prije stupanja na snagu novog zakona o korištenju OIE, stvori uvjete po kojima se na aukcije mogu javiti samo oni kojima on da „prethodnu suglasnost“ na priključenje na prenosnu mrežu. A nadležnost izdavanja ove Prethodne suglasnosti Džindić je dao sam sebi na način da je Vladi FBiH predložio a Vlada usvojila Zaključak 955/19.
Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Sanela Klarić za Inforadar ističe:
„Ovaj sastav Vlade FBiH ne odražava većinu u Parlamentu u sazivu koji su građani izabrali na izborima 2018., i to je vlada čiji je legitimitet u najmanju ruku upitan. Valjda u skladu sa tim u svom radu, kada nema zakonsku osnovu za postupanje ne libi se da sama sebi proširi nadležnosti bez da o tome i obavijesti Parlament FBiH, a kamoli da zatraži dozvolu za to u vidu izmjena i dopuna zakona koji reguliraju oblasti koje želi tretirati. Za to proširenje sopstvenih nadležnosti, veoma često, bez imalo ustručavanja, koristi mehanizme donošenja Zaključaka i Uredbi koji ne moraju biti potvrđeni kroz proceduru raspravljanja i glasanja u Parlamentu FBiH, na način kako smatra da joj je potrebno. Ove akte donosi isključivo na temelju člana 19. Zakona o Vladi FBiH, što je rupa u zakonu“, ističe Klarićeva.
NEMA PROSTORA ZA “UGRADNJU”
Kako u zakonima BiH/FBiH nepostojeći pravni akt Džindić namjerava iskoristiti?
Naime, u Europi je trenutno cijena električna energija iz vjetroelektrana na tržištu ispod 60 €/MWh. Ako se proizvođaču dugogodišnjim ugovorom osigura obavezan otkup sve proizvedene električne energije, onda je proizvođač spušta tu cijenu i više od 10%, pa se na aukcijama u Europi danas, nerijetko, mogu nabaviti velike količine ovakve struje po cijenama od 54 €/MWh.
Mnogi europski investitori su već bili u BiH, pokušavajući pronaći zainteresirane državne, entitetske ili službenike nižih nivoa vlasti kako bi predstavili svoje vizije, uglavnom spominjući ovaj raspon cijena (54-60 €).
Kroz lobiranje i prema bh. službenicima pokušavali su da ukažu kako je je sve „izuzetno jeftino“ i da time štite građane i privredu u BiH.
Međutim, nisu imali uspjeha. Izvori Inforadara navode da razlog leži u činjenici da ove cijene ne osiguravaju prostor za „ugradnju“ onih koji o tome odlučuju, kako je to do sada uvijek bilo uobičajeno, a što se vidi po cijenama po kilometru autoputa do sada aktualnog Tunela Hranjen.
Dakle, da bi se stvorio „prostor za ugradnju“, cijene postignute na aukciji moraju biti više, možda ne baš 91 €/MWh kao u slučaju jedne crnogorske vjetroelektrane (a što je zaprepastilo poslovni svijet u Europi), ali moraju biti barem na nivou sada aktualne garantirane cijene koju je formirao FERK (Regulatorna komisija za el. energiju u FBiH), a koja je oko 75 €/MWh. I tu bi bilo „prostora“ za sve.
Međutim, kako osigurati da cijena od 75€ bude najniža ponuda kada se već zna da postoje mnogi koji bi ponudili i do 20 € manju cijenu?
Kako izvori navode da tu na scenu stupa Džindić, koji će, kako upozoravaju, kroz novi zakon osigurati da uvjet pristupa aukciji bude upravo njegov akt „Prethodna suglasnost“, čije izdavanje je sam sebi dao u nadležnost putem Zaključka 955/19. Ovo može uraditi direktno, jer baš on dostavlja Vladi FBiH prijedloge i nacrte, ili putem naručenog amandmana prije glasanja o prijedlogu ovog zakona.
Na taj se način krug zatvara.
Upravo radi ovoga ministar Džindić nigdje ne spominje aukcije kad upozorava na buduće probleme elektrosektora u FBiH, odnosno buduće nedostajanje količina električne energije koje su do sada proizvodile termoelektrane. Upravo iz tih razloga važno je da ovaj proces animira profesionalne i stručne osobe, koje ne kontrolira politika.
„S druge strane, poznato mi je da je u pripremi potpuno novi zakon o korištenju OIE, koji pripremaju nezavisni stručnjaci. On se radi na podlozi koju je pripremio GIZ (Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH) koji od 1995. djeluje u BiH u ime Saveznog ministarstva za ekonomsku suradnju i razvoj (BMZ). Tekst ove podloge je ocijenjen kao odličan i od strane stručne zajednice i od strane Energetske zajednice JIE iz Beča. Naravno, neke detalje treba popraviti, uvijek može bolje“, kaže za Inforadar Klarić i dodaje da taj novi zakon predviđa aukcije za dodjelu poticaje velikim postrojenjima.
„Aukcija će, dakle, osigurati da poticaj dobiju najizgledniji projekti koji ponude najnižu cijenu za proizvedenu električne energije. Time FBiH dobiva najjeftiniju obnovljivu energiju, a građani BiH transparentnost u odlučivanju gdje njihov novac ide. Ne zaboravite da se ovaj novac skuplja sa računa građana FBiH, jednako kao i privrede u FBiH“, upozorava Klarić.
Klarićeva također pojašnjava da nije isto poticati po aukcijskim niskim cijenama punih 12 godina, i po administrativno određenim cijenama koje su posljednjih pet do šest godina bile najviše u Europi.
Dakle, ukoliko Vlada FBiH jako brzo ne poništi vlastiti Zaključak kojim ministar Džindić, praktično diskretno, daje Prethodnu suglasnost za priključenje na mrežu, onda ove aukcije neće imati nikakvog smisla.
„U tom slučaju na aukciju se neće moći javiti nitko tko nema ovo rješenje, a ono ne postoji ni u jednom zakonu FBiH. To je katastrofalno. To će Federaciju izložiti takvim sudskim tužbama međunarodnih investitora i toga ministar Džindić, jednako kao i cijela Vlada, moraju biti svjesni. Zato ih pozivam da navedeni zaključak ponište što prije“, poručuje Klarić.
Istražujući ovu priču, Inforadar je pitanja u kojima su tražili odgovore poslao i predsjedniku Odbora za energetiku Parlamenta FBiH Bahrudinu Šariću, kao i samom ministru energetike u Vladi FBiH Nerminu Džindiću.
Treba li naglasiti da odgovore od ministra nisu dobili, ali se nekoliko dana nakon njihovih pitanja dogodila interesantna stvar; naime, Džindić je u naglašeno PR intervjuu za jedan komercijalni bh. portal govorio upravo na temu OIE.
