Otkako je Rusija počela s invazijom na Ukrajinu, stalna je upotreba termina – treći svjetski rat. Zadnji je o tome pričao ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj Andrij Melnik, koji je dao veliki intervju njemačkom Bildu. Na pitanje o eskalaciji sukoba, kaže da je treći svjetski rat već počeo.
“Treći svjetski rat je već počeo. Putinov napad na Ukrajinu utječe na svakoga. I na Njemačku iako još ne vojno. Svima treba biti jasno: Putin želi imperijalistički svjetski poredak sa smanjenim NATO savezom, savezom čije Poljska, Češka i Slovenija više ne bi bile članice”, rekao je on.
O svjetskom sukobu govore i Rusi
Govori i ruska strana o trećem svjetskom ratu, više kroz aspekt nekakve prijetnje, a po ovom pitanju posebno je vokalan njihov ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Krajem travnja on je govorio da je prijetnja trećeg svjetskog rata ozbiljna i stvarna.
Još se za ukrajinsku stranu može reći da o svjetskom sukobu govori kako bi senzibilizirala svjetsku javnost po ovom pitanju, a ruska da bi je upozorila da se ne miješa, ali govore o tome i neutralni analitičari.
Novinar autor i komentator Telegrapha Allister Heath pisao je upravo oko ove teme.
“Činjenica da Rusija tako loše prolazi na ukrajinskom bojištu dobra je vijest, ali nas ne bi trebala uljuljkati u lažni osjećaj sigurnosti. S iznimkom Njemačke, Zapad je pokazao dobre rezultate, podržavajući Ukrajinu na snažan, ali razborit način, ali druge nacije poput Indije, Pakistana i Kine odbacile su te napore.”
“Ima dosta drugih lidera koji žele postati Putin”
“Konsenzus nakon 1945. je uvenuo, kao i većina institucija koje su dopuštale suparničkim državama da polu-upravljaju svojim sporovima, ne samo oronuli UN. Imperijalizam se vratio, kao i civilizacijska država. Indija i Pakistan su naoružani do zuba i u mnogočemu su u sukobu.”
Pisao je i kako ima dosta drugih lidera koji žele postati Putin, a bolje su opremljeni da siju smrt i uništenje.
“Bioterorizam je sve veća briga. Zašto se studije genetičkog mijenjanja organizama još uvijek toleriraju? Veliki kibernetički napad ili napad na transatlantske kabele mogao bi biti toliko razoran za ekonomiju temeljenu na internetu da se može smatrati objavom rata”, napisao je on.
Izraz “treći svjetski rat” nastao za vrijeme Drugog svjetskog rata
Kako znati kad je počeo svjetski rat? Pitanje je to koje je postavio povjesničar Gavriel Rosenfeld za Washington Post. Podsjetio je na frazu Drugog svjetskog rata. “Tijekom sukoba Europljani nisu uvijek spominjali rat kroz neku brojčanu oznaku. Tek nakon 1945., uz luksuz retrospektive, fraza Drugi svjetski rat postala je kanonizirana u zapadnjačkoj svijesti”, piše on.
Napomenuo je ovaj povjesničar kako je izraz trećeg svjetskog rata skovan još dok je trajao Drugi svjetski rat, odnosno 1944. godine od američkih i europskih pisaca te novinara.
“Godine 1944., ugledni niz američkih i europskih pisaca i novinara, uključujući Williama Shirera, Rexa Stouta i Emila Ludwiga, osnovao je Društvo za prevenciju Trećeg svjetskog rata kako bi izvršio pritisak na američku vladu da nametne oštar mirovni sporazum poslijeratnoj Njemačkoj. A sve kako se ne bi pokrenuo još jedan sukob”, piše.
“Na kraju će treći svjetski rat ući u povijesne knjige tek retrospektivno kao stvarni događaj. Očito se trebamo nadati da se to nikada neće dogoditi. Ako se dogodi, devastacija bi mogla biti potpuna. Kao što je Albert Einstein 1948. slavno upozorio: ‘Ne znam kako će se voditi treći svjetski rat, ali mogu vam reći što će koristiti u četvrtom – kamenje!'” objasnio je.
Katanić: Hitler je promijenio paradigmu
Na ovu temu kontaktirali smo povjesničara i pravnika Filipa Katanića, koji je doktorand povijesti upravo na temu Prvog svjetskog rata. Katanić je dosad objavio nekoliko znanstvenih, stručnih i popularnih članaka iz vojne povijesti na temu Prvog svjetskog rata, a 2020. i knjigu “Galicija 1914. Pravi rat, Hrvati i sudbonosna bitka Austro-Ugarske”.
“Povjesničari, geopolitičari i publicisti ga različito tumače jer se promijenila paradigma međunarodnih odnosa. Danas više nema klasičnog modela prema kojem država drugoj državi objavi rat i onda se one nalaze u ratnom stanju.
Promijenio je to 1939. godine Hitler iznenadnim napadom na Poljsku. Od onda je manje više postao običaj da jedna država samoinicijativno napadne drugu državu i tako započne sukob u koji se onda uključe i mnoge druge države pa tako taj sukob dobije globalni karakter.
Upravo zato je danas vrlo teško odrediti trenutak kada jedan rat postaje svjetskim. Neposredno ga vode dvije, a posredno puno više država, no to nije samo produkt 20. stoljeća. Toga je bilo i ranije”, govori.
Navodi da treba naglasiti da su suvremenici Prvi svjetski rat nazivali Velikim ratom, dok je sukob između 1914. i 1918. godine naknadno proglašen Prvim svjetskim ratom i to tek nakon što je svijet proživio drugi takav svjetski sukob, odnosno Drugi svjetski rat.
“On je nazivan Velikim ratom jer je bio velik opsegom, brojem vojski, brojem bojišta na kojem se vodio i sveukupnom mobilizacijom ljudskih i materijalno-proizvodnih potencijala država koje su u njemu sudjelovale. Ujedno je to bio totalni rat jer se osim oružanim sredstvima borilo i neoružanim sredstvima putem propagande, trgovačke i pomorske blokade, zamrzavanjem imovine i slično.
Prvi kriterij svjetskog rata jest broj država koje u njemu sudjeluju
No, za razliku od današnjih ratova, on je počeo klasičnim načinom kada je 28. 7. 1914. Austro-Ugarska objavila rat Srbiji. Onda je intervenirala Rusija koja je štitila Srbiju pa Njemačka na strani Austro-Ugarske. Uslijedile su međusobne objave rata jer se aktivirao sustav saveza koji su činili dva suprotstavljena vojno-politička bloka, Antanta i Centralne sile.
Na strani Antante su se borile Rusija, Francuska, Belgija i Srbija i Crna Gora da bi se tri dana kasnije uključila i Velika Britanija, a od 15. 8. 1914. i Japan na strani Antante, dakle protiv Njemačke i Austro-Ugarske. Na strani Centralnih sila se u listopadu 1914. uključilo tursko carstvo, dok su početno ratovale samo Austro-Ugarska i Njemačka.
Kasnije se u rat uključuju Italija, Bugarska, Rumunjska, manje zemlje poput Portugala, a naposljetku 1917. i Sjedinjene Američke Države na strani Antante, što je bila prekretnica”, objasnio je Filip Katanić.
“Prvi bi kriterij po kojem se neki rat naziva svjetskim bio broj država koje u njemu sudjeluju i njihov položaj u međunarodnom poretku, prije svega u ekonomskom, političkom i vojnom smislu. Drugi bi kriterij bio da se on vodi na različitim kontinentima, pa da je čitav svijet jedno bojište.
Takav primjer nalazimo u Napoleonskim ratovima (1796.-1815.) i Sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.) koji bi se isto mogli nazvati svjetskim ratovima jer su se vodili na raznim kontinentima i s velikim vojskama. Ali historiografija zna za dva svjetska rata. Prvi svjetski rat od 1914. do 1918. i Drugi svjetski rat od 1939. do 1945. godine”, rekao je Katanić.
“Phoney War” u jeku Drugog svjetskog rata
Objašnjava i kako je druga stvar način na koji se rat vodi od onda od kada je objavljen. Iznio je primjer izvještavanja francuskih i britanskih medija iz razdoblja od 1. 10. 1939. do 1. 4. 1940. godine, nakon što je Njemačka napala Poljsku i završila svoje operacije u toj zemlji.
“Onda je uslijedilo šestomjesečno zatišje na bojištima, a tada je ponovo Njemačka napala Dansku i Norvešku. Britanski mediji su to razdoblje nazvali ‘Phoney War’ ili lažni rat, a francuski Drôle de la guerre, odnosno “ruglo od rata”.
I to zato što se nije ratovalo na bojištima, nije bilo velikih operacija pa se pitalo kakav je to rat. Države su samo blokirale trgovinu i izvodila limitirana bombardiranja odabranih ciljeva i pomorske operacije”, kaže.
Dotaknuo se pojma geopolitike.
“Krajem 19. stoljeća njemački politički znanstvenik Friedrich Ratzel definirao je pojam geopolitike kao skup interesa koji povezuju narod koji živi unutar iste zemlje, prvenstveno ekonomski i sigurnosni, a koji određuju državnu politiku, oblikuju veliku strategiju država i utječu na razvoj njene vojne doktrine.
Ova znanost isto tako i potiče države da se sukobljavaju kako bi izborile bolje ekonomske i sigurnosne pozicije za sebe. Kapitalističke ekonomije koje su 1914. bile imperijalističke, jednostavno nisu više mogle zajedno koegzistirati, jer u krajnjoj liniji više nije bilo kolonija kojima bi zajednički upravljale”.
“Svijet klizi prema novom sukobu”
Ta definicija je i danas prisutna i jasno vidljiva. Ona se, da bi stvar bila gora, multiplicirala razvojem tehnologije i komunikacijskih sredstava, tako da je današnji svijet puno manji od onog prije dva svjetska rata.
Danas jedna država koja nalikuje na konglomerat stotinu korporacija, i to međunarodnih, kao Kina ili SAD, tumači situaciju na drugoj strani zemljine kugle kao svoj nacionalni interes i djeluje s ciljem njegove dugoročne zaštite, pojasnio je.
Na pitanje je li prema njegovom viđenju svjetski rat izgledan, navodi kako se rat može voditi oružanim sredstvima kao sada u Ukrajini, ali i neoružanim sredstvima putem bankarskih blokada, trgovačkih ratova, cyber ratovanja, nabijanja tarifa, borbe za prevlast nad strateškim trgovačkim putevima i komunikacijama.
“Sve ono što se naziva suvremenim ratovanjem, danas obuhvaća konvencionalno, dakle oružano ratovanje s hibridnim, specijalnim i ostalim ratovanjem”, napomenuo je on, kazavši i da je danas situacija vrlo komplicirana jer su se međunarodni odnosi promijenili od završetka Drugog svjetskog rata
“Novi suvremeni sukob bio je u latentnom stanju i za vrijeme Hladnog rata, iako on nikad nije objavljen. U zadnje vrijeme vidimo zaoštravanje međunarodnih odnosa putem koji nije oružani. Čini mi se da svijet ne izgleda dobro jer klizi prema svjetskom ratu”, govori on.
Zašto baš sad?
Pitamo ga i zašto baš sad dolazi to te vrste iskliznuća, odnosno zašto prijašnji ratovi, od Vijetnamskoga ili drugih američkih intervencija, nikad nisu u većoj mjeri bili povezani sa svjetskim ratovanjem.
“Iz povijesti ratovanja, malo se može naučiti. Nema standardnog obrasca po kojem bi jedan tijek zbivanja, npr. Vijetnamski ili Korejski rat, ili američke invazije na Irak, mogli tumačiti kao uvod u svjetski rat, odnosno potencijalnu opasnost po svijet.
Danas nuklearno naoružanje onemogućuje da svjetski rat izbije oružanim sredstvima. Da nema nuklearnog oružja, gotovo bi se svi odmah uključili u oružani sukob na tlu Ukrajine, odnosno rat bi vrlo brzo eskalirao u svjetski oružani sukob. Vidimo koliko su zabrinute europske NATO članice, kao i SAD. Vidimo masovnu isporuku oružja Ukrajini. Vidimo da Rusija gomila snage i pojačava ratni napor.
Kina ne stoji mirno, kao i ostale zemlje BRICS-a (ovu skupinu zemalja čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, op.a.) za koje nije isključeno da bi bile na strani Rusije, upravo radi dugoročne zaštite svojih ekonomsko-sigurnosnih interesa.
S druge strane, zemlje anglosfere i Europe su na strani Ukrajine radi geopolitičkog razloga. Danas su to samo obrisi svrstavanja jer je međunarodna trgovina toliko kompliciran mehanizam da je isto tako neizvjesno bi li se, da dođe do toga, navedene zemlje samo tako opredijelile za jednu ili drugu stranu”, naveo je.
“Rat se danas vodi neoružanim sredstvima”
“Donedavno je bilo nezamislivo, ponavljam, da se šalje toliko naoružanje jednoj zemlji, u ovom slučaju Ukrajini, kao što je nezamislivo da Rusija javno prijeti zemljama koje su u vanjskopolitičkom savezu s drugim zemljama s kojima Rusija ne ratuje. Primjer toga smo mi: došle su prijetnje Hrvatskoj, stalno se proziva Hrvatska”, kazuje.
“Ostajem pri tumačenju da latentno stanje ponovnog svjetskog rata postoji. On nije objavljen. Rat se vodi danas neoružanim sredstvima – propagandom, hibridnim metodama, tu su i cyber sukobi”, rekao je on. Dotaknuo se nuklearnog rata kazavši kako se tu povlači moralna točka gledišta jer je i u Prvom i Drugom svjetskom ratu povijest pisala da je onaj tko je prvi napao bio moralno na krivoj strani.
“Tko ga je spreman prvi upotrijebiti? Ali pitanje je i zašto? Vratimo se na geopolitički aspekt. Kina, recimo, 80 posto nafte uveze preko mora, ona ide iz arapskih zemalja kroz Perzijski zaljev putem Tihog oceana do Pakistana, s kojim Kina ima izvrsne odnose pa ta nafta preko naftovoda ide u Kinu.
Ako kontrolirate te morske puteve i spriječite dostavu sirovina, vi imate veću prednost nego da bacite atomski bombu, s kojom ubijate ljude i izazivate reakciju druge strane. Tko kontrolira svjetske tokove sirovina i trgovine, ima veću moć nego onaj koji ima više nuklearnih glava.
Mislim da državni vrhovi kalkuliraju vrijedi li im više strategija borbe za bolju ekonomsku poziciju poput strategije kontroliranja navedenih bitnih puteva nego upotreba nuklearnog oružja. Ne daj Bože da se ono iskoristi”, zaključio je Katanić.
