Već odavno je jasno kako postoji jedan broj ljudi u našem okruženju koji bi kada bi se promatrao kroz jednu studiju prema ponašanju, svijesti i stupnju mentalne sposobnosti spadao u neko pleme nalik onima gdje civilizacija još nije uplela svoje prste.
To je možda i ljepši dio planeta, ali takvi ljudi nisu onda za život u civilizaciji bez svojevrsne edukacije.
Pri tome mislim kako im treba pomoći da upoznaju kulturu i zakon zemlje u koju su došli.
Ali šta činiti sa onima koji žive dakle tu već, a krše zakon pozivajući se na kulturu?
Naime ti ljudi misle da su iznad drugih, ali kada se dogodi prilika pokaže se da su veoma ispod njih.
Okidač ovoj izjavi i objavi sugovornika portala OTPOR.Media je sljedeći.
Na jednom parkingu zbog nedostatka prostora, jedna osoba se okretala svojim autom i u jednom trenutku dotakla drugi parkirani automobil (nešto veći, čitajte đip).
Budući nije bilo oštećenja ta osoba udaljila se sa parkinga. Dakle oštećenja nije bilo. Recimo kao da je netko sjeo na nečiji auto, što nije možda lijepo, ali nije ga oštetio i može mirno poći svojim putem. Normalno bi bilo valjda ukoliko je nastalo. oštećenje da vlasnik auta pozove policiju i oni odrade svoj posao. Naravno sve se zbivalo na mjestu gdje postoji video nadzor i policija bi lako pronašla počinitelja.
Međutim neki ‘kulturni divljak’, tako ćemo ga zvati i čuti ćete zašto, uzima policijski posao u svoje ruke. Ne znamo kako, ali u tijeku dana netko je saznao podatke o vlasniku automobila koji se okretao, dakle njegovo ime i prezime i datum rođenja i adresu stanovanja. Tijekom noći netko je pristupio na privatni posjed i na parkirani auto sa početka priče pod brisač ostavio kovertu na kojoj pišu gore nabrojani osobni podaci vlasnika automobila i u njoj poruku sadržaja:
“Kada udarite auto na parkingu nije lijepo samo otići.
Ima neka kultura da se ostavi broj…”
i tako dalje uključujući datum i vrijeme i opaska na spol vozača i na kraju zahvala sa inicijalima uz napomenu: (neću zaboraviti).
Ovim slučajem bi se svakako trebala zabaviti policija, pa pronaći “kulturnog divljaka” kako bi se utvrdilo zašto je i kako ili uz čiju pomoć došao do osobnih podataka vlasnika automobila te prekršio zakon i počinio jedno krivično djelo i jednu prijetnju, ali nije ostavio i neki broj što bi po njegovome bilo kulturno kako bi se eventualni račun izmirio ili nesporazum riješio civilizirano.
Ukoliko i tužiteljstvo ima posla oko ovoga neka također postupi prema ovlastima i dužnosti.
Jer od ovoga nema dalje. Dalje je samo možda još jedan femicid ili nekicid ili genocid kojih je ova zemlja već dosta doživjela.
I noćas svi spavajte (ne)mirno, jer eto znate kako oko vas žive, (ne)rade i parkiraju ljudi koji mogu doći do vaših adresa časkom i strašiti vas bez grižnje savjesti.
Vas koji možda ste sami i nezaštićeni, jer je vaše dijete ili supružnik morao otići to sve (život, rad, parkiranje) potražiti u nekoj tuđini.
I nećete nikada imati tako skupocjeni auto, niti biti “dobri” sa nekim tko vam može saznati tko vam to hoda po dvorištu i ostavlja poruke kulturnoprijetećeg sadržaja.
Usput rečeno i to dvorište je obuhvaćeno video nadzorom zbog obližnjih ustanova pa bi se lako, naravno službenim putem moglo utvrditi tko je noćni šetač koji uči kulturi druge kršeći zakon i ugrožavajući sigurnost građana.
Koliko nisko može čovjek pasti pitam se?
Koliko košta diploma, đip, i veza sa davateljem podataka, odnosno je li bolje bilo uložiti u sebe tj. svoje znanje taj novac?
Možda bi i ovdje izostala moja reakcija, jer nema smisla divljaku govoriti o kulturi i pravima i zakonu, nego pade mi na pamet kako se jednom dogodilo također u Širokom Brijegu da u cips-u netko izda nekoliko potvrda o prebivalištu jednoj osobi za druge ljude, sa kojima je mogla podizati i kredite ako ćemo pravo, dok se nije za to saznalo.
Ukoliko policiju i tužiteljstvo zanimaju podaci osobe kojoj je pismo ostavljeno pod brisač automobila radi nekih informacija i dokaza, isti su poznati uredništvu portala.
‘Kulturni divljak’ neka nikoga više ne traži, jer ugrožena osoba zatražila je zaštitu do daljnjega, kazao je na kraju naš sugovornik.
Dragan Čolak / OTPOR.Media
