Branka – građevinska inspektorica prvi put je izišla na teren u Splitsku ulicu potaknuta mojom prijavom građevinske inspekcije upravnom inspektoru. Upravni inspektor podnio je određene radnje protiv nje što i ona sama u jednom svom dopisu navodi. Nadalje piše Branka, zakon je u ovoj zemlji prema svima isti… E sad, kada to čitate mislite da je negdje skrivena kamera, neki dobar vic. Šala? Nikad nisam saznao da li ona mene zajeb… ili stvarno to misli. Što vi mislite? Više sam zakona pročitao svih ovih godina nego ovi što ih „provode“, ali kakve koristi od toga. Kada ih potučete argumentima, zakonom, pravima, obavezama oni se prave mrtvi i samo šute. Šutnja administracije također je povreda zakona, samo kome se obratiti u državi u kojoj se svi prave mrtvi i u kojoj sve službe šute i ignoriraju vas?
Branka je po izlasku na teren donijela 4 rješenja. Četvrto je bilo mome ocu za garažu (u prošlom članku imate skicu na kojoj je ona crvena). Lijepo mu je objasnila da nije nikad srela osobu koja svog oca prijavljuje za nelegalne gradnje – to zovemo kokošarenje. Molio bi je ovim putem da mi pokaže taj moj dopis u kojem imenujem bilo koga u ulici. Tražio sam reguliranje puta prema prostornom planu i u okvirima zakona. Normalan put do svoje parcele i ništa više! Branka nije donijela rješenje vlasnicima parcela ispod ulice koji su potkopali istu i ona se zbog toga urušavala (u prošlom članku žuta boja na skici). Na moje zahtijevanje da mi obrazloži te svoje postupke dobio sam odgovor da oni nisu ništa radili, samo su malo kopali… Takvu priču Branka i dalje prodaje ljudima okolo.
U Batinu je gosp. Bašiću iskope na njegovoj parceli opravdala na sličan način: „nisu ništa radili, samo su se malo igrali sa bagerima“. Da je zaživila ideja o dječjem igralištu tolikih trauma bi bili pošteđeni. Pošalješ ove „građevinare“ da se igraju u pijesku i svi mirni. Možda bi se djeca bunila ali njih pošaljemo da kopaju nos kod svoje kuće… (nekada davno jedan je bivši građ. inspektor koristio blagodati funkcije načelnika općine tako da bi potjerao djecu iz dvorane da može sa ekipom igrati nogomet). I DIVNIĆI su se samo malo zaigrali sa bagerima pa mi je izgorio stroj kada je ormar od struje upao u rupu koju su iskopali. Branka je pod hitno otišla na bolovanje, teško se nositi sa svim tim stresom. Nemam informacije je li se vratila, a prošlo je već 8 mjeseci… Od nje ni traga ni glasa.
No vratimo se mi na 2016. godinu.
Kako bonton nalaže, a trudim se biti pristojan čovjek zahvalio sam se inspektorici na poduzetim radnjama i ponovno je prijavio upravnom inspektoru. Ovaj put naveo sam točno 3 parcele preko puta svoje. Gle čuda, Branka je opet preskočila parcelu na kojoj su metalni rezervoari koji su i dan danas na istom mjestu. Predstavljaju jedno ruglo, sramotu grada i opasnost za prolaznike.
Branka je preskočila rezervoare, ali je niže niz ulicu zapela za hrpicu zemlje na putu pa je najviše prijava napravila vlasnici te parcele. Pretpostavljate da je to zbog činjenice jer je zakon u ovoj državi prema svima isti?! E nije, Branka je zbilja zapela i pokliznula se na navedenoj zemlji. Možda od tada i vuče probleme sa leđima ili je križobolju dobila jer revno izvršava svoje obaveze, kiša, snijeg, ništa Branku ne sprječava. Kada pogledate slike naše lijepo uređene ulice primijetite i sami da kubik istovarene zemlje uz kraj nečije parcele bode oči. Ipak smo mi urbana zona – centar grada tako Pavo iz URBIKOMA printa na računima. Moj je dida bio u pravu kad je rekao da je lakše tući guštericu po glavi nego zmiju po repu.
Nadalje Branka navodi da je 2016. godine Milan Kevilj u jednom razgovoru sa njom izjavio kako je svjestan da krši zakon te da će ukloniti zid kada se za to stvore uvjeti. Danas je 2024. godina i još nema uvjeta – zid Milana Kevilja na istom je mjestu. „Rat je za sve kriv“, rekao je načelnik. Stanje je krajnje napeto i situacija je ozbiljna. Isti načelnik kad ne glumi manekena pravi se ili je zbilja blesav. Prvo je po dolasku na vlast napravio rekonstrukciju svoje ulice u kojoj je kupio stan. Novi trotoar, novi asfalt, da prva dama ne zapraši cipelice. Nije mala stvar biti prva dama ovakve provincije. Predlažem organiziranje postavljanja crvenog tepiha kroz cijelu njihovu ulicu. Bilo bi poželjno zabraniti prometovanje istom ulicom običnim smrtnicima, nešto kao oko Bijele kuće u Americi. Sam načelnik je već na pragu toga pa je nekada glavnu ulicu pretvorio u sporednu. Nemam pojma je li to uradio samo zbog sebe ili i zbog drugog istaknutog HDZ-ovca koji ima kuću uz kružni tok. Malo dalje u Splitskoj ulici zbog rata nema uvjeta pa eto moja prva i jedina dama kao i ostale dame iz ulice gaze makadam i kidaju opanke. Provode dane gutajući i brišući prašinu, hvatajući i čuvajući djecu da ne upadnu u iskopine na sred ulice. Za vrijeme kiše prometuju kanuima i preskaču lokve. Na sreću jedna je prva dama, nije kao kod arapa ili u Starom zavjetu. Zamislite da imamo 5 prvih dama. Tko bi to sve financirao, odradio, zabole leđa, a postoji opasnost i da vam kao u nekom vicu otpadnu muda. Istinu govoreći naš načelnik ni ne pokazuje da ih ima. Ne znam na koji drugi način okarakterizirati osobu koja nema hrabrosti izaći pred svoje sugrađane te argumentirano razgovarati.
Branka dalje u svom dopisu OMBUDSMENU navodi da je metalna konstrukcija na jednoj parceli uklonjena 2017. godine. Danas je 2024. godina, a konstrukcija je još na istome mjestu.
Branka navodi kako je vlasnik parcele 1874/27 k.č. Bešlići postupio po njenom rješenju te sanirao iskop. To je onaj zid od kamenih gromada, 20 i nešto metara dug i 4 m visok. Za taj zid po njenom mišljenju nije bila potrebna nikakva projektna dokumentacija, statika, ničija suglasnost, dozvola. Čak joj nije sporna ni činjenica da je privatni zid radio Vodovod na trošak općinskog proračuna! Za 9 betonskih stupića na parceli od ZNT-a sve navedeno treba. Zakon o stvarnim pravima FBiH piše da su vlasnici parcela obavezni desnu stranu svoje parcele od ulice prema susjedu ograditi. Tako u nizu imate sve ograđeno. Lokalnoj razini ostavljeno je da propiše kako te ograde trebaju izgledati da bi se uklopile u okoliš i prostorno planiranje. Nigdje nisam naišao na podatak da trebate imati dozvolu od susjeda da se ogradite, samo u glavi druge Branke (Pišković) iz Urbanizma. Urbanisti mi nikada nisu pokazali tko je dao suglasnost Milanu Kevilju za kuću koja je van gabarita i udaljena je od moje parcele manje od propisana 3 metra. Brankino rješenje o uklanjanju 9 betonskih stupića poništilo je ministarstvo prostornog uređenja ŽZH. Poništilo je njeno rješenje i županijska građevinska inspekcija. Nikakve koristi od toga kada ova druga Branka iz urbanizma blokira moj zahtjev za legalizacijom. O tome ste mogli čitati u prethodnim pričama.
Pretpostavljate? To je zato jer je zakon prema svima isti?! E nije, da je zakon prema svima isti naše Branke već odavno ne bi radile javni posao, a zbog zloupotrebe položaja i ovlasti odmarale bi se negdje u debeloj hladovini!
Sud je potvrdio da trebam ukloniti stupiće. Nisam se žalio iz razloga o kojima ću vam naknadno pisati, a Branka je najavila da će uz pratnju policije ukloniti sve betonske stupiće. Čekam… Mislim da nema potrebe za policijom ali ako već dolazi predlažem da dođe Vjekoslav Markota. On je jednom dolazio u Splitsku ulicu pa ima iskustva. I o tome smo već prije pisali.
Ipak zamolio bi Branku da najavi rušenje betonskih stupića. Da priredimo proslavu, 30 godina ZNT-a. Ne otvaramo hale, ali rušimo stupiće. Ekskluzivno pravo prijenosa događaja imat će samo Posuški radio i Posuški internet portali koji tako revno, objektivno i bez straha izvještavaju i pišu o problemima svojih sugrađana. Zabava je zagarantirana i pozvat ćemo samo probrane gospodarstvenike i političare. Već mi se vrti film u glavi; nešto u stilu “Maraton 4 kružna za olimpijadu“ ako niste čitali potražite na Otporu priča broj 11.
Iz nekog starog dobrog običaja svaki put se od vas oprostim sa nekom pjesmom. Ovaj put se opraštam od vas sa Sinjskom grupom (ipak je moja prva i jedina dama Sinjanka). Poslušajte, ako to nije vaš žanr muzike pustite je par puta da uđe u uho, odlična stvar.
Pratite nas i dalje, a di će te drugo nego na OTPOR.Media portalu
S poštovanjem Dino Tolić
