Vlada susjedne Hrvatske iz godine u godinu ulaže velika sredstva u sredine u kojima žive Hrvati u Bosni i Hercegovini. Iako statistika pokazuje da je podrška iz Hrvatske sve veća, trend iseljavanja ne jenjava.
Ako analiziramo koliko je sredstava proteklih godina iz Zagreba uloženo u dvije ključne institucije – Sveučilište u Mostaru i Sveučilišnu kliničku bolnicu (SKB) Mostar – te kakvo je njihovo poslovanje, otvaraju se brojna pitanja bez konkretnih odgovora.
Ogromni dugovi i isti direktor već 33 godine
SKB Mostar godinama ima dugove u iznosu većem od 100 milijuna KM, a zapošljavanje je, unatoč gubicima, enormno. U Mostaru se čak špekulira da jedan dio zaposlenika uopće i ne dolazi na posao, piše Odgovor.ba.
U okolnostima u kojima se javne zdravstvene ustanove sve češće suočavaju s nedostatkom sredstava, Sveučilišna klinička bolnica Mostar ide u potpuno suprotnom smjeru.
Prema analizi portala Akta.ba iz svibnja ove godine, SKB Mostar je zaposlio dodatnih 492 radnika. Ta ustanova sada zapošljava više ljudi nego Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.
Osim gubitka, koji je narastao na 73 milijuna KM, SKB Mostar suočava se i s velikim dugovanjima prema zaposlenicima. Bolnica godinama ne uplaćuje doprinose zaposlenicima, a trenutačni dug prelazi 115 milijuna KM.
Direktor Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, Ante Kvesić, na čelu je ove ustanove od 1992. godine. Šira javnost upoznala ga je na početku pandemije COVID-19, kada je ostao zapamćen po izjavi „Umisto sprida, uša nan je sazad“ i neuobičajenom nastupu.
Kvesić je za FENU pojasnio da bolnica godinama opstaje zahvaljujući financijskoj podršci Republike Hrvatske, odnosno 10 milijuna eura godišnje. Dodao je da već 33 godine ponavlja isti problem – bolnica ima osnivača, ali nema vlasnike.
Pobuna studenata u Mostaru
Nedavno su se pobunili studenti Sveučilišta u Mostaru tražeći smanjenje visokih školarina. Studenti podsjećaju da je oko 20 milijuna KM, koje je osigurala Vlada Republike Hrvatske, namijenjeno i poboljšanju kvalitete obrazovanja. Oni su na TikToku i Instagramu objavljivali anonimne sadržaje u kojima su iznosili svoje argumente i stavove. U međuvremenu su oba profila @borbazapravdu25 ugašena.
Također, korisnici Studentskog centra, koji je dio Sveučilišta, žalili su se na lošu hranu i smještaj.
Sindikat Sveučilišta godinama je ukazivao na loš status profesora i asistenata, koji su imali najniža primanja u BiH sve do povećanja u listopadu, kada su primanja zaposlenika Sveučilišta porasla za čak 34 posto.
Pitanje za milijun eura
Interes susjedne Vlade RH je višestruk, jer u Mostaru studira više od tisuću studenata iz Hrvatske, a usluge SKB Mostar koriste i brojni pacijenti iz Dalmacije.
„Pitanje koliko se odgovorno upravlja sredstvima koja Republika Hrvatska uplaćuje za Sveučilište u Mostaru i Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar, pitanje je za milijun eura, odnosno oni koji znaju odgovor na ta pitanja vjerojatno već imaju milijun eura pri ruci“, kaže za Odgovor Igor Božović, mostarski novinar.
Podsjeća da je samo ove godine Vlada RH za SKB Mostar izdvojila više od 10 milijuna eura, od čega nešto više od polovice za saniranje tekućih troškova prema dobavljačima medicinskog materijala i lijekova.
„U samoj bolnici čak kažu da oni preživljavaju zahvaljujući donacijama iz Hrvatske. Pa ipak, teško je da javnost ima uvid u godišnje troškove koje SKB Mostar ima, počevši od samog IZIS sustava koji do danas nije u potpunosti implementiran, tako da apsolutno nitko — pa čak ni institucije koje bolnici daju novac — ne zna koliko se godišnje obavi zahvata, koliko se uradi rendgenskih, MRI ili sličnih snimanja. Jedini poznat podatak je ukupni dug“, pojašnjava Božović stanje u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se liječe pacijenti iz triju županija (Hercegovačko-neretvanske, Zapadnohercegovačke i Županije 10).
Dodaje da takav podatak ne bi smio zadovoljiti ni vlasti tih županije, te da „svakako ne zadovoljava potrebu za adekvatnim informiranjem poreznih obveznika iz Hercegovine i susjedne Republike Hrvatske, budući da je ogroman broj ljudi svih nacionalnosti koji gravitiraju ovoj bolnici ili povremeno koriste njezine usluge — od Dalmacije do Srednje Bosne“.
Loši rezultati Sveučilišta izazvali su povremene štrajkove i prosvjede, ali ne i tematske sjednice.
„Sveučilište u Mostaru ove je godine prvi put dobilo značajan financijski iznos pomoći iz Republike Hrvatske, u visini od također oko 10 milijuna eura. Ne sumnjam da je takav novac potreban nadogradnji jedine javne visokoškolske institucije u našoj zemlji koja radi prema programima na hrvatskom jeziku. Ipak, iz Sveučilišta godinama dobivamo poluinformacije o troškovima, visinama plaća profesora i utrošku sredstava prikupljenih kroz školarine, ali kao da taj problem nije od interesa lokalnih razina vlasti — ne sjećam se da smo imali tematsku sjednicu o kvaliteti ili održivosti Sveučilišta pred domaćim skupštinskim tijelima. Povremeno bude kakav prosvjed ili štrajk profesora ili studenata i očito je da potreba za transparentnošću postoji“, zaključuje Božović.
Mešetarenje između dva HDZ-a
Hrvatska republikanska stranka BiH jedan je od najvećih kritičara politike i kadrova HDZ-a BiH. Na pitanje kakav je stav HRS-a o raspoređivanju sredstava koja ulaže Vlada RH s ciljem jačanja položaja Hrvata u BiH, Slavko Zovko, politički direktor HRS-a, ističe da su o tome nebrojeno puta govorili i pisali, od Hrvatskog sabora pa nadalje.
„Nažalost, odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH najčešće se svodi na odnos dvaju HDZ-ova gdje ‘ruka ruku mije’. Novac se dodjeljuje po ‘babi i stričevima’. Nisu važni projekti i ideje, nego tko traži i predlaže. Unatoč tome, uspjeli smo nametnuti temu pomoći Sveučilištu u Mostaru, silno smo ponosni na taj rad i rezultat te zahvaljujemo kolegama iz Mosta koji su bili naš glas u Hrvatskom saboru i po ovoj temi. Hrvatima u BiH trebaju projekti koji će ih ovdje zadržati i očuvati, a ne trebaju nam novci za opanke — to ćemo sami kupiti. Dok se god gleda tko predlaže, a ne što se predlaže, ti poticaji bit će disfunkcionalni“, kaže Zovko za Odgovor.
Poslovanje SKB Mostar i Sveučilišta godinama je opterećeno dugovima i narušenim imidžom, zbog čega se postavlja pitanje političke odgovornosti za loše upravljanje tim institucijama.
„Naši zastupnici u Skupštini HNŽ-a mnogo su puta komunicirali tu temu i tražili odgovornost te izvještaje o radu tih institucija u Skupštini, međutim do dana današnjeg to nije došlo na klupe zastupnika. Isto smo tražili i u Federalnom parlamentu, no ni tamo to nije zaživjelo unatoč izglasanom Zaključku. Odgovor se sam nameće — očito je u svim tim institucijama prisutan veliki kriminal i netransparentno trošenje novca poreznih obveznika, zato izbjegavaju položiti račun predstavnicima naroda u zakonodavnim tijelima. Mi ćemo na tome nastaviti inzistirati“, poručuje Zovko.
