Tvrdi diskovi još uvijek imaju svoje mjesto u računalnom svijetu, bez obzira na napredak bržih SSD (solid state disk) diskova. Ponajprije jer su jeftiniji i imaju više kapaciteta, što ih čini idealnima za servere, podatkovne centre i veće sustave općenito.
A Sveučilište Cambridge moglo bi dovesti do situacije u kojoj će tvrdi diskovi biti i dalje relevantni, još jedan duži broj godina. Jer, kroz otkrića su zaključili da grafen može omogućiti još više prostora na diskovima, a to bi bio pun pogodak za ne okretati leđa toj vrsti hardvera.
Trenutno, a takvo je stanje od devedesetih godina prošlog stoljeća, većina tvrdih diskova je debljine 3nm, što znači da po četvornom inču imamo kapacitet od 1TB. Uz grafen bi se moglo postići 10TB, što je, laka je matematika, deset puta više no trenutno.
I ne samo to, uz grafen bi se za 2,5 puta smanjila mogućnost korozije, a ona jest jedan od najvećih neprijatelja za tvrde diskove. Naravno, sve to zvuči sjajno, ali od 2004., kad je grafen otkriven, svaka ovakva najava ostala je daleko od praktične namjene, svela se na teoriju i(li) uspjehe u laboratorijskom okruženju.
Možda je sad prekretnica, možda… Posebno jer je toliki potencijal. Naime, grafen je istovremeno i najtanji i najjači poznati materijal. Njegovo otkriće se odmah odrazilo na brojna druga područja znanosti, od kvantne fizike do praktične elektronike.
Premda je gotovo providan i dobar je električni vodič, prikladan je za izradu providnih ekrana osjetljivih na dodir, svjetlosnih panela i solarnih ćelija. Pomiješan s plastikom, omogućava izrade laganih i superjakih kompozitnih materijala za sljedeću generaciju satelita, zrakoplova i automobila. Grafenski tranzistor bi mogao teoretski raditi i brže i na višim temperaturama u odnosu na klasične silicijske.
Upravo zbog toga što je gust, dobar električni vodič i iznimno čvrst, može poboljšati tvrde diskove za čak deset puta u odnosu na ovo što poznajemo danas.
