Sjećate li se Jerka Ivankovića Lijanovića, bivšeg ministra poljoprivrede u Vladi FBiH? Navodno je otišao na bok. Ne, on i dalje muze spomenuto ministarstvo i “tovi” stoku i prasad tako da i u zatvoru, gdje je sada, zarađuje golem novac.

Slijedi tekst, a sva dokumentacija o malverzacijama koje se navode je u mom posjedu, piše Slobodan Vasković u svom novom razotkrivanju bh kriminalaca.

Jerko Ivanković Lijanović završio je iza rešetaka i služi sedmogodišnju zatvorsku kaznu u KPZ Zenica zbog zloporabe položaja i nezakonite dodjele poticaja poljoprivrednicima dok je bio ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH. No, Lijanovićevi ljudi ostali su u tom ministarstvu, a nastavili su sa zloporabama, kojima se novac iz federalnog proračuna nezakonito preusmjerava odabranim poljoprivrednim proizvođačima.

Moji izvori iz Vlade FBiH naglašavaju da Lijanović jeste završio u zatvoru, ali da u tom Ministarstvu i dalje djeluje organizirana skupina koja nezakonito radi u korist Lijanovićevih tvrtki, kojima sada upravljaju njegovi bliski rođaci ili tvrtke koje imaju bliske veze s Lijanovićem.

Lijanović je u svom ministarskom mandatu sve propise o poticajima za poljoprivrednike “posložio” tako da najveći dio novčane pomoći ide samo određenim, odnosno njegovim “igračima”.

Ništa se suštinski nije promijenilo ni nakon njegovog odlaska s te pozicije, a njegov nasljednik Šemsudin Dedić (SDA), koji je obnašao funkciju federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva od 2015. do svibnja ove godine, nije učinio ništa da se promijeni strašna situacija već duže vrijeme. Lijanovićevi propisi.

Dedić je tek 2021. godine izmijenio Pravilnik o načinu i uvjetima davanja novčane potpore poljoprivrednicima, ali te izmjene nisu donijele ništa značajno u smislu sprječavanja raznih prijevara.

Osim toga, Dedić je imenovanjem za pomoćnike ministra promovirao Josipa Jukića i Bešću Alibegovića, članove povjerenstava odgovornih za nezakonito odobravanje milijunskih iznosa u Lijanovićevom mandatu, iako su na popisu kandidata koji su prošli natječaj bili ljudi koji su imali više bodova i bili nije ugroženo.

Jukić i Alibegović ostali su na tim pozicijama i u novoj federalnoj Vladi Nermina Nikšića.

Sve u svemu, u Federalnom ministarstvu poljoprivrede i dalje djeluje kriminalna hobotnica na čijem je čelu, prema mojim izvorima, Josip Jukić, pomoćnik ministra u Sektoru za agrarna plaćanja i Bešćo Alibegović, pomoćnik ministra u Sektoru za poljoprivredu i prehrambenu industriju. Ranijih godina pojedini poljoprivrednici javno su optuživali Dedića da je dobio milijun maraka od Lijanovićevih tvrtki iz Hercegovine, koje su godišnje dobivale kontroverzne milijunske iznose za poticaje, kako bi Josipa Jukića postavili za pomoćnika ministra.

Dedić nikada nije demantirao te optužbe.

Bešćo Alibegović i Josip Jukić bili su članovi Povjerenstva za ruralni razvoj imenovanog 2012. i 2014. godine po nalogu bivšeg ministra Jerka Ivankovića Lijanovića, za koje je revizorica Federalne službe za reviziju Nasiha Biberović, kao i Federalna uprava za inspekcijske poslove utvrdila da imali su nezakonito odobrena milijunska sredstva za poticaje. Izvještaj Federalne uprave za inspekcijske poslove dostavljen je Vladi FBiH još 2015. godine, ali tadašnji ministar Šemsudin Dedić, kao ni bivši premijer Fadil Novalić, nisu ni prstom mrdnuli da se odgovorni kazne.

Dedić je temeljem Prijave bio dužan pokrenuti stegovni postupak ili podnijeti kaznene prijave protiv Alibegovića i Jukića, ali to nije učinio. Naprotiv, tada ih je unaprijedio u svoje pomoćnike u dva najvažnija sektora u Ministarstvu.

Kao i u Lijanovićevo vrijeme, svi poticaji idu preko Josipa Jukića, a propisi preko Bešće Alibegovića. Shema je sljedeća: na terenu se od klijenata traži postotak do 40 ili 50 od ukupne vrijednosti sredstava potpore kako bi im se isplatili poticaji. Josip Jukić ima stalne klijente, uglavnom iz Hercegovine. U suštini, riječ je o tvrtkama kojima i dalje neizravno upravlja Lijanović, poput mljekare “VITA VI” iz Čapljine, “ISAT AP” iz Posušja i još nekih, preko kojih se izvlači novac.

Svatko tko nije davao reket bio je podvrgnut nekoj vrsti rigorozne provjere i odbijen. Za sređivanje papirologije i dokumentacije zadužen je Josip Jukić.

Sljedeća osoba koja je dio ove sheme je Faketa Begović, tajnica Ministarstva. Ona je zadužena za sve izlazne dokumente, kao i naloge za plaćanje, koje je jedno vrijeme čak i potpisivala ministru Dedoviću. Naravno, uz njegovo odobrenje.

Begović je zadužen za discipliniranje službenika u Ministarstvu koji se bune protiv kriminala. S obzirom na to da je po struci pravnica, sve pritužbe koje klijenti šalju idu preko nje.

Faketa Begović klijente koji su namjerno odbijeni upućuje na svog supruga Nedima Begovića, poznatog visočkog odvjetnika, koji im je pripremio tužbe.

Šokantna je činjenica da se veliki broj izgubljenih sporova na sudovima vodi protiv Federalnog ministarstva poljoprivrede, za što nitko nikada nije odgovarao.

Faketa Begović je članica mnogih komisija gdje se odlučuje tko će proći, a tko ne za poticaje.

U shemi je i Suada Mujkanović, koja je godinama bila vd pomoćnice Sektora za pravne poslove i bavila se svim pravnim pitanjima u Ministarstvu. Ona je zajedno s Faketom, tvrdi isti izvor, odgovorna za ogromnu pravnu zavrzlamu koja vlada u Ministarstvu, od toga da mimo zakona isplate potpora u primarnoj proizvodnji ne završavaju rješenjem nego običnom isplatom. naloga, što za posljedicu ima golemu pravnu nesigurnost, nered i mogućnost prijevare.

Mujkanović je filter za odlučivanje o žalbama, odnosno ona je ta koja odlučuje čija će se žalba pregledati i prihvatiti, a tko će biti strijeljan. Također, Begović i Suljkanović su odgovorni što nisu donesene procedure vezane za rad pojedinih sektora u ministarstvu.

Drugim riječima, radi se kao na tržištu, kako netko misli da treba, što doprinosi neredu i nezakonitostima.

Suada je bila zadužena i za protokol i za arhivu, što je vrlo važan segment u zakonitom i pravilnom odvijanju poslova u Ministarstvu. Bivši ministar Dedović je 2019. godine na to mjesto zaposlio Edina Perendu, bliskog SDA, ali ni on nije učinio ništa da se stanje popravi.

Važna karika u ovoj organiziranoj kriminalnoj mreži bio je Mato Anđelić, načelnik Odjela za kontrolu poticaja, koji je u međuvremenu u mirovini. Kad god je trebalo sakriti nepravilnosti na terenu, Mato je slao odgovarajuće službenike u kontrole, a često je i sam sudjelovao u tim “kontrolama”. Tada bi u zapisniku s terena pisalo da je sve “okej”.

Moj izvor navodi da je Anđelić sudjelovao i u izravnom reketarenju poljoprivrednika kako ne bi bili odbijeni za poticaje.

Udruge za poljoprivredu u FBiH pojavljuju se kao završna karika u ovoj shemi. Na čelu jednog takvog, Udruženja poljoprivrednika FBiH, je Nedžad Bićo, čija je uloga da anestezira bunt poljoprivrednih proizvođača. Kako bi mogao mešetariti, Bićo je izravno povezan s Josipom Jukićem koji mu dostavlja podatke tko je na listi za isplatu poticaja i kada će isplate biti.

Za poticaje, koji se odnose na kapitalna ulaganja i ruralni razvoj, potrebno je priložiti račune o utrošenom materijalu za izgradnju stajskih objekata, opreme i strojeva. No, zahvaljujući organiziranoj skupini koja djeluje u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, lažne fakture se prepoznaju kao valjane, a u ovu nezakonitost posebno su uključene tvrtke, posebice one u HNŽ, ZHŽ i Županiji 10.

Priloženi su lažni računi za nove objekte, opremu i strojeve, au stvarnosti se radi o tome da objekti štala nisu izgrađeni u poticajnoj godini, kako bi po propisima trebalo biti, nego puno ranije, a ista stvar dogodilo s opremom i strojevima. Potom se u kontrolu upućuju ovlaštene službene osobe koje zapisnički konstatiraju da je sve urađeno u skladu s propisima.

Za poticaje vezane uz proizvodnju mlijeka prikazuju se fiktivne litre mlijeka i fiktivne životinje. Iz Pravilnika o poticajima brisan je članak koji je propisivao da se mora dostaviti skenirana dokumentacija, arhivirana u županijskim ministarstvima poljoprivrede, kako službenici Federalnog ministarstva poljoprivrede ne bi mogli uočiti nepravilnosti i nelogičnosti u dokumentaciji.

Posljedica toga je da su se pojavili podaci da krave s pojedinih farmi mogu davati mlijeko kao deset ili dvadeset krava negdje drugdje u svijetu?!!

Kad su u pitanju poticaji za tov životinja, to je međunarodni kriminal.

O čemu se radi?

Sukladno Pravilniku, poticaj za tov junadi i svinja može ostvariti naručitelj koji u idućih šest mjeseci utovi grlo početne mase, za junad od 60 kilograma, s tim da izlazna težina mora biti 350 kg. Za svinje ulazna težina je oko 30 kg, a izlazna 90 kg, dok tov treba trajati tri mjeseca.

No, tvrtke iz Hercegovine, pa tako i Lijanovićeva, uvozile su iz Mađarske već utovljene životinje, spremne za klanje. Na granici se za te tovljenike koriste lažni papiri, kao da se uvozi mladunčad, za koju je carina puno niža. Nakon toga životinje se dopremaju na farme i tamo ostaju u karanteni 20 dana. Vlasnici farmi potom podnose zahtjeve za poticaje nadležnom županijskom ministarstvu, čiji službenik evidentira ono što je zatekao na terenu.

U pravilu se na teren šalju “odabrani” službenici koji napišu da se radi o mladuncima, a ne o tovljenicima.

Na temelju te evidencije i lažne dokumentacije podnošeni su zahtjevi Federalnom ministarstvu za isplatu, u što je uskočio pomoćnik ministra Josip Jukić.

Procjenjuje se da je na taj način opljačkan golem novac, tim više što je država dva puta prevarena – prvo plaćanjem minornih carina, a potom i nezakonitim isplatama poticaja.

Pojedini službenici Ministarstva podnijeli su Županijskom tužiteljstvu u Sarajevu kaznene prijave protiv Josipa Jukića i Bešće Alibegović, no stvari se nisu pomaknule s mrtve točke.

Slobodan Vasković / Slobodanvaskovic.blogspot^.com