Niste znali! Stvarno?
Pa što je izvući iz džepa nekoliko tisuća eura-a, na jednu malenu plastičnu korekciju nosa kao u mravojeda, ali u animalnom svijetu mravojedi preživljavaju sa nosom, ali nažalost nova ljubavnica mora izgledati “top” za njega! Pa da, te novce plaćaju naši tkz. poslodavci koji pronalaze ovakve djevojke, pa njoj iz hira pošto više ne predstavljaju oni parfemi, nakiti, odjeća, obuća satisfakciju.
Djevojka je u lovu-uhvatila homosapiensa sa novim Audijem Q (boga pitaj koji broj), tajkuna!
U društvu na poslovnom sastanku, nekolicina tkz. poslodavaca pokazuje jedan drugome mobitel i svi u gromoglasni smjeh – kontam da nisu možda vidjeli sliku nekog političara kao balerina- kad slika djevojke sa oporavka iz bolničke sobe sa zavojem oko nosa, naravno da je nakon operativnog zahvata oteklina ogromna.
Operaciju je platio jedan homosapiensa ovoj djevojci za korekciju nosa citiram “od naših novaca” kraj citata.
I ne prestaje tu smijeh, to nije smijeh to se budi zmaj iz planine i riga vatru toliko slikovito zvuči cijeli krug ovih tajkuna, i njihov podsmjeh ovoj slici.
Nije samo riječ ovdje o ženi/ženama, hedonističkom ponašanju, ipak smo mi bića od krvi i mesa, volimo sve što je lijepo, ukusno i slično.
Sjedi pokojni Pavle patrijah sa ruskim predsjednikom Putinom, izaslanstvom Rusije i drugim političarima regije na jednome ručku. U vrijeme ručka patrijah Pavle kupi mrvice kruha sa stola, i upita ga jedan od političara “oprostite zašto kupite mrvice sa stola, pogledajte stol je pun svega”, a on onako na stolici mršav sa udubljenim očima, čiste duše, pogrbljenih leđa odgovara mu “dragi sinko, dok mi ovdje pijemo skupa vina, i jedemo posebna jela, netko sada gladuje i svaka mrvica je važna, jer kada bi svatko pokupio mrvice ne bi bilo gladnih”, odjednom je nastao “samo muk i tišina”.
Da, naši tkz. tajkuni naručuju vina koja im stoji cijena da nekoliko obitelji moze živjeti.
Da, to su oni koji već u svibnju sa svojom jahtom i skiperom plove “jer su se umorili”.
Da, to su oni koji naše novce troše na razna putovanja i luksuze.
I samo nastavimo niz…
Ja u ovom tekstu pravim dvije paralele ovog podneblja u ovoj teško napaćenoj zemlji.
Te dvije paralele se sastoje od veoma siromašnih i bolesnih, koje sam u zadnjih šest godina po BiH vidjela na stotine, one kojima su se smrzli prsti od hladnoće u jadnim kućama (ako se mogu nazvati kuće) onima koji su u ćošku svog sobička osuđeni zbog psihičke bolesti ne izlaziti iz kuće, dali zbog stigme, krutih roditelja, onih djedova i baka koji čekaju 22:00h da uključe struju na električnom šparetu da skuhaju makarone, koje će jesti nekoliko dana jer je navečer struja jeftinija, one djece koja se sakrivaju u zadnjim redovima učionice da im se manje vide poderane tenisice, jer im roditelji ne mogu kupiti nisu prodali na pijaci iz vrta što su posadili, onih koji rade kod ovih poslodavaca što nad njima vrše mobing, ponižavanjem rade od jutra do sutra, i tako dalje.
A druga paralela je ona koji su se obogatili da su izgubili individuaciju sa samim sobom, no pritom grabe sve više i više, i što je najgore toj rupi nema dna. Počevši od Sigmunda Freuda, Junga, Adlera i drugih koji su kroz godine i godine proučavanja čovjeka došli do spoznaje da je “težnja ka moći” nekontroliran nagon.
Ali ima naravno i onih koji jako dobro i pametno posluju, novac njih ne kontrolira već oni njega, nisu u lancima da bi se popeli na tron “moći”, i što je najvažnije uče svakodnevno da se produbljuju i individualiziraju u svom osobnom rastu i razvoju.
Prevedeno znači žudeći za “moći” puno toga gaze pred sobom.
Ambicija kao ambicija da čovjek nešto stvara i radi je prirodno, no bolesna ambicija nadilazi i ruši sve pred sobom.
“…..Ili se sasvim odreći života, poslušno primiti sudbinu onakvu kakva je, jednom zauvjek, i ugušiti u sebi sve, odričući se svakog prava da radiš, živiš i voliš…” kaže veliki Dostojevski.
“Ovaj tekst se ne odnosi na poslodavce i kompanije koji korektno, pošteno plaćaju prvo svoje djelatnike sa svim obvezama, kao i druge zakonske okvire u sferi poslovanja”
Žana Alpeza / OTPOR.Media
