Potraga za vanzemaljskim životom već desetljećima u jednakoj mjeri fascinira i znanstvenike i javnost. Prvo smo svoja nadanja za ovakvim otkrićem usmjerili prema Mjesecu, a zatim u smjeru Marsa i drugih tijela u Sunčevom sustavu. Mada smo kasnije otkrili da Mars izgleda kao beživotna pustoš, to ne znači da još uvijek nije u igri.
Možda na njemu pronađemo ostatke drevnih organizama koji su prebivali na tom planetu kada su njime tekle rijeke, odnosno kada je on izgledao sasvim drugačije. Dapače, znanstvenici smatraju kako postoji velika vjerojatnost da smo već pronašli takve “male zelene”, ako su postojali, te da nas od povijesnog otkrića dijeli samo period u kojem trebamo dobiti pristup uzorcima s rovera Perseverance.
Naime, podzemne radarske snimke ukazuju na to da ovaj rover na savršenom mjestu traga za fosiliziranim vanzemaljskim životom jer su njegovi instrumenti potvrdili da je barem jedan krater na Crvenom planetu u pradavna vremena bio ispunjen vodom.
Krater Jezero, dolina Neretve, dolina Sava
Znanstvenici već neko vrijeme sumnjaju na to da je krater Jezero, koji je dobio ime po jednom selu u Bosni i Hercegovini, zapravo isušeno korito jezera koje je napajala drevna rijeka. Stoga su i poslali rover u tu depresiju širine 45 kilometara, koja se nalazi na Marsovoj sjevernoj polutci.
Zanimljivo za napomenuti, područja u blizini kratera također su dobila imena po rijekama koje teku kroz BiH, ali i Hrvatsku. Tako se odmah pored mjesta slijetanja rovera nalazi dolina Neretve, koja zapravo predstavlja osušeno korito drevne rijeke.
Jugozapadno od kratera Jezera je dolina Una, a sjeverno dolina Sava. Kartu cijelog područja možete pogledati ovdje. Znanstvenici su nakon što su zavirili ispod prašnjave površine Jezera postali jako uzbuđeni zbog mogućnosti da je Perseverance (nadimak – Percy) već pronašao znakove “malih zelenih” mikroba.
Drevno jezero ispunjeno vodom
“Iz orbite možemo vidjeti hrpu različitih naslaga, ali ne možemo sa sigurnošću reći radi li se o izvornom stanju ili dugotrajnom geološkom procesu”, kazao je planetarni znanstvenik David Paige sa Sveučilišta California Los Angeles (UCLA).
Od sedam uređaja na Percyju, najmoćniji je radar RIMFAX koji prodire kroz tlo. Sustav može otkriti naslage leda, vode ili slane otopine i na dubini većoj od 10 metara te mapirati slojeve tla i kamenja do dubine od 20 metara. Rover je dobar dio prošle godine putovao duž zapadnog ruba kratera Jezero i polako snimao što se nalazi ispod površine.
Njegovi podaci ukazuju na to da je 4 milijarde godina star krater, nastao nakon udara asteroida, kasnije ispunjen mlađim sedimentom i stijenama koje je najvjerojatnije donijela voda. Nalazi podupiru prethodne podatke RIMFAX-a s druge lokacije, koji su otkrili neočekivane nagibe u slojevima sedimenta.
Koliko moramo čekati?
Izgleda da su se ispod zapadnog ruba kratera Jezero vodoravni slojevi podzemnog sedimenta nalazili unutar vodene površine koja je nalikovala jezeru na Zemlji. Tijekom vremena, njezini su vodostaji varirali – ponekad bi nabujali, a ponekad se smanjili.
Kako se drevno jezero povlačilo, stvorilo je mrežu sličnu delti, a kada je rijeka nabujala, ponovo se formiralo jezero. Takvo dugotrajno vodeno okruženje je zapravo idealno mjesto za razvoj mikrobnog života. Percy je izbušio i prikupio nekoliko uzoraka sedimenta iz ove regije te je njegov spremnik već 60 posto popunjen.
Mada se na nekim od uzoraka već sada mogu nazrijeti intrigantni znakovi organskih spojeva, pravo stanje stvari ćemo vidjeti tek kada prikupimo uzorke i detaljno analiziramo dolaze li ti spojevi iz bioloških ili geoloških izvora.
No, za to ćemo morati još malo pričekati. Lander koji bi trebao preuzeti uzorke s rovera krenut će na svoje putovanje prema Marsu tek 2028., a uzorci bi trebali stići na Zemlju 2033. Dakle, čak i ako smo već prikupili fosile “malih zelenih”, za službenu potvrdu ćemo morati sačekati još najmanje devet godina.
Krater Jezero i potraga za vanzemaljskim životom
Dosadašnje analize su pokazale da su naslage u krateru bogate mineralima koji nastaju u prisutnosti vode, što znači da je tamo nekada mogao postojati i život. U takvim sličnim sedimentima na Zemlji obično nalazimo fosile, stoga je moguće da će ih rover otkriti i na ovome području.
Prije više milijardi godina Mars je vjerojatno bio puno toplije mjesto, na kojem je bilo tekuće vode na površini, što znači da se tamo u dalekoj prošlosti mogao razviti život. No Crveni planet je s vremenom izgubio atmosferu i velik dio vode te je postao suho, hladno i negostoljubivo područje kakvim ga vidimo danas.
Mada je danas krater prazan, ožiljci koje vidimo na površini pričaju priču o davnoj prošlosti punoj rijeka i jezera. Naime, letjelice koje orbitiraju oko Marsa su na tom mjestu snimile formaciju koja nalikuje na veliku riječnu deltu u obliku lepeze. Ta delta nalikuje području na kojem se rijeka Nil susreće sa Sredozemnim morem.
Bijele pješčane plaže na Marsu?
Planetarna znanstvenica Briony Horgan, članica znanstvenog tima iza rovera Perseverance, još je prije dvije godine kazala da je ovo mjesto idealno za potragu za fosiliziranim organizmima jer su se u ovo jezero ulijevale drevne rijeke i vjerojatno odlagale organske i druge potencijalne znakove života.
Delte i dna jezera mogu sačuvati blatnjave sedimente koji su zadržali dokaze o biološkom životu ili drugom organskom materijalu. Iako na Marsu postoje i druge formacije koje nalikuju na korita rijeka, jezera i delta, u krateru Jezero su otkriveni i posebni minerali. Naslage tih minerala, karbonata, nalazimo po cijelome krateru.
“Moguće je da je ovo drevno jezero nekada imalo prekrasne bijele pješčane plaže”, kazala je Horgan. U jezerima na Zemlji mikrobi vole rasti u velikim kolonijama tik ispod površine vode. Stoga, kada je na Marsu isparilo jezero, možda su karbonati uspjeli zarobiti dio tih mikroba i sačuvati ih, kao što se znalo dogoditi na našem planetu.
