Fugu, riba koja luči otrov 1.250 puta jači od cijanida, je najotrovnija riba na svijetu. Ništa tu ne bi bilo čudno da ova riba ne predstavlja delikatesu, i pravi je specijalitet japanskih kuhara.

Fugu već vjekovima predstavlja izuzetnu delikatesu na japanskoj trpezi, iako se zna da njen organizam sadrži otrov. Ta smrtonosna bistra supstanca nema ukus i miris po kojima bi mogla da se prepozna i odstrani, a najviše je ima u jetri, bubrezima, predjelu oko reproduktivnih organa i u samoj koži ribe.

Umijeće i iskustvo kuhara jedina je garancija da večera nekome neće biti posljednja u životu, jer protuotrova nema.

Nesretna žrtva poslije obroka ostaje paralizirana, ali potpuno svjesna čeka sporu i bolnu smrt, koja će nastupiti zbog gušenja. Zbog svega navedenog, možda je sada jasnije zašto je japanskom caru zabranjeno da konzumira ovu ribu.

Porcija ove ribe košta i do 200 dolara. Cijena zavisi od restorana i vrste fugu ribe – najskuplja i najotrovnija je tora fugu. Oni koji su je jeli i preživjeli to iskustvo, tvrde da je i najukusnija. Međutim, cijena je tako visoka više zbog avanture i neizvjesnosti koju svako prolazi dok jede fugu, nego zbog njenog ukusa. A mušterija nikad dosta, posebno turista van Japana.

Fugu danas smiju da pripremaju samo kuhari koji prođu posebnu višegodišnju obuku i steknu licencu, kao dokaz da su savladali sve potrebne vještine u pripremi. Oni ekstremniji (i najvještiji) ostave sasvim malu količinu otrova, tek toliko da gostu utrnu usne.

Fugu može ponekad da se kupi i na tržnici, ali upravo od tamo vreba najveća opasnost. Kada osoba koja ima nedovoljno iskustva, i koja nije prošla odgovarajuću obuku, odluči da je kupi i sama pripremi, tragedija je skoro neminovna. To se ipak i dalje dešava, što zbog neznanja i nestručnosti osobe koja je priprema, što zbog želje za eksperimentiranjem i adrenalinom.