U selu Gradnići, općina Čitluk, sa suprugom i sinom živi Ilija Zubac, hrvatski branitelj, skroman i samozatajan čovjek koji je umjetnik preživljavanja i primjer svima onima koji puno očekuju a malo dobiju od života.

U sadržajem bogatom životu reći ćemo samo da je Ilija pravi ratnik i u ratu, ali i nakon rata jer ovo što se događa čovjeku koji je prošao cijeli rat kao hrvatski vojnik u Hrvatskoj, jednostavno je teško za povjerovati.

Dva puta je od Franje Tuđmana odlikovan Spomenicom domovinske zahvalnosti Republike Hrvatske, odlikovan takođe za akcije Ljeto 95 i Oluja i niz drugih manjih priznanja koje nećemo niti spominjati.

Iako je prije rata radio u poduzeću Boksit u Čitluku, sa kojima je već više godina u sudskom sporu, trenutno radi na deponiji otpada kao stražar, vezan ugovorom o djelu, bez osiguranja i za to dobija mizeriju od 450 KM.

Eto to je stvarnost i istinita činjenica kako živi ponosni branitelj koji se ne žali.

Sin je nezaposlen a supruga koja je teško obolila radi kao čistačica u školi i istoj je zbog bolesti prije pet godina odstranjen jedan bubreg, a prije nešto više od mjesec dana je imala tešku operaciju srca i sad je na oporavku uz velike količine lijekova koje svakodnevno uzima.

Naš Ilija je član udruge Zaboravljeni branitelji i skupa sa ostalim članovima je aktivan u traženju onoga što istinskim braniteljima pripada, a što su im uzele vladajuće „elite“.

Na kuću našega branitelja se prije 10 dana srušio dotrajali drveni stub i žice električne energije koje su pale po krovu i sutuacija je izuzetno opasna jer prijeti zapaljenju kuće i drugim nevoljama koje bi mogle snaći ovu skromnu obitelj.

Nakon što je prijavio kvar nadležnoj službi Elektroprivrede u Čitluku, radnici iste su izašli na lice mjesta, pogledali i otišli.

Drugi put su se pojavili četvrti dan i nećete vjerovati htjeli su vratiti isti stub kojega bi okrpili i stavili u betonsko postolje, ali Ilija nije dopustio da se napravi takva lakrdija zahtijevajući da se postavi novi drveni stub čija upotreba je davno prevaziđena,a li se ni to nije moglo napraviti nego su radnici Elektroprivrede prijetili da će dovesti policiju i nakon toga otišli.

Vidjevši o kakvom se neozbiljnom i površnom pristupu radi Ilija je sutradan nazvao Elektroprivredu u Mostaru želeći da mu pomognu ali je dobio odgovor da oni tu nemaju nikakvu nadležnost.

Šesti dan nakon pada stuba radnici Elektroprivrede ponovo dolaze sa istom namjerom da vrate stari dotrajali stub kojega bi nekako okrpili ali Ilija ponovo ne dopušta takvu svinjariju.

Sutra ponovo ide u Elektro-Čitluk, dobija broj od direktora poslovnice Darka Pehara, istoga naziva i nakon što mu je sve usmeno objasnio isti ga je pitao o čemu on priča i spustio slušalicu.

Nakon toga neljudskog i neciviliziranog postupka direktora Ilija ponovo zove Elektroprivredu Mostar, ali isti ponovo potvrđuju da je stvar u rukama Elektra-Čitluk, kojom prilikom mu je dežurni dispečer rekao da Darko Pehar direktor poslovnice Čitluk ne sluša ni generalnog direktora Elektroprivrede, gospodina Bakalara, pa stoga nije čudno da nije htio poslušati ni njega.

U svom očaju, vidjevši da ga nadležni ne doživljavaju Ilija zove predsjednika mjesne zajednice Gradnići, Gojka Prskala i upoznaje ga sa problemom.

Sada gospodin Prskalo telefonski naziva direktora Darka Pehara, a ovaj mu u razgovoru kaže da je za njega elektro mreža u selu Gradnići završena i problem i dalje ostaje neriješen, a stub sa žicama visokog napona i dalje ostaje naslonjen na krov kuće Ilije Zubca i prijeti najgorim scenarijem gdje su u pitanju i životi ljudi koji očito nemaju nikakvu cijenu u očima moćnika.

Gospodo iz Elektroprivrede koliko god da ste „školovani“, talentirani ili bogati, uhljebljeni po stranačkoj podobnosti, o vama najviše govori način na koji tretirate ljude oko sebe.

Trebali bi ipak znati da će zemaljski bogovi od mesa koliko god misle da su nedodirljivi, ipak poslužiti kao hrana crvima.

Dobili ste priliku da u stvarnosti pokažete ono što obećavate u predizbornim kampanjama, ali vaša lažljiva ćud je i ovoga puta rekla tko ste zapravo i koliko vam je stalo do čovjeka.

Mi branitelji vam se ne kanimo ponovo preporučivati, niti klečiti pred nikim, jer samo pred Bogom Stvoriteljem možeš kleknuti a da nećeš biti ponižen, nego vam još jednom dajemo priliku da se ponosite nama i da to pokažete na djelu, a ne u ispraznim obećanjima kako ste vi to navikli.

Očito je da vas ne vodi ideal vrjednota nego opijenost samim sobom i vlašću, pa ne prepoznajete vrijednost branitelja koji su vam dali priliku, ali ne da budete bahati nego da konačno počnete služiti ljudima za što ste masno plaćeni.

Kad pročitate ovaj tekst očekujemo vašu hitnu i konkretnu intervenciju da na zadovoljstvo čovjeka-branitelja napravite ono što vam je dužnost, jer ćemo se oglasiti opet u malo drukčijem i konkretnijem izdanju, jer materijala imamo i previše.

Udruga Zaboravljeni branitelji Ljubuški