Definirano je pet razina samovožnje, počevši od razine “1”, koja predstavlja osnovnu razinu, do razine “5”, koja predstavlja najsloženiju razinu. Međutim, što svaka od njih znači, što uključuje i kada joj se možemo nadati na našim cestama, pročitajte u nastavku teksta.
U vijestima o suvremenim automobilima često se spominje i razina samovožnje nekog novog modela, koja se može nalaziti u rasponu od 1 do 5. Razine samovožnje i njihova gradacija dogovorene su i definirane od strane Udruženja automobilskih inženjera (Society of Automotive Engineers), kako bi opise mogućnosti učinili univerzalnim i primjenjivim na sve proizvođače automobila.
Razina samovožnje “1”
Razina samovožnje 21″, je prema definicije SAE-a, ona razina u kojem je barem jedna upravljačka funkcija u automobilu izolirana i automatizirana. Temeljen informacija iz senzora i (potencijalno) kamera, automobil upravlja jednom komponentom sustava, ali je čovjek kao vozač i dalje nužan u automobilu i obavlja većinu poslova. Primjer sustava kojim su opremljeni automobila s razinom samovožnje “1” su adaptivni tempomat ili sustav za usmjeravanje vozila unutar voznih traka. Prvi ovakav sustav predstavio je Mercedes-Benz u devedesetim godinama prošlog stoljeća, gdje je za potrebe adaptivnog tempomata koristio ugrađeni radar.
Razina samovožnje “2”
Razina samovožnje “2” uslijed zrelosti tehnologije koristi se već niz godina, te su realno, većina automobila (više klase) današnjice uglavnom na ovoj razini. Razina samovožnje “2” označava da je automobil u stanju paralelno raditi barem dvije automatizirane aktivnosti, pri čemu je prisutnost vozača i dalje neophodna, te realno, vozač i dalje upravlja automobilom. Temeljem podataka iz osjetila, uglavnom kamera, automobili tako mogu istovremeno mijenjati smjer i brzinu prilikom samostalnog parkiranja, ili putem kombinacije adaptivnog tempomata i sustava za održavanje vozila u voznoj traci. Prvi automobil opremljen razinom samovožnje “2” bila je Mercedes-Benz S-Klasa.
Razina samovožnje “3”
Razina samovožnje “3” označavaju automobile s visokim stupnjem automatizacije upravljanja, pri čemu sustav upravljanja automobilom može u potpunosti samostalno upravljati automobilom koristeći podatke s vlastitih ili vanjskih osjetila, ali u određenim uvjetima. Primjer je mogućnost samovožnje na autocesti, gdje vozilo samostalno može pratiti vozne trake, održavati definiranu brzinu i pretjecati spora vozila. Vozač je i dalje nužan u automobilu, te u svakom slučaju mora biti u mogućnosti preuzeti kontrolu nad vozilom. U ovoj razini samovožnje vozilo se u velikoj mjeri oslanja i na informacije koje u stvarnom vremenu dobiva iz vanjskih izvora, a primjer su digitalne karte visoke rezolucije koje preuzima sa mreže.
Razina samovožnje “4”
Razina samovožnje “4”, unatoč marketinškim trikovima pojedinih proizvođača, koji tvrde da su njihovi produkcijski automobili opremljeni ovim tehnologijama, zapravo još uvijek nije u stvarnosti prisutna na tržištu. Razina samovožnje “4” označava da je automobil u potpunosti samostalan, te da se može samostalno kretati u gotovo svim uvjetima. U velikoj mjeri ova tehnologija ovisi i o primjeni brzih komunikacijskih tehnologija u automobilskoj industriji, primjera radi, očekuju se da automobil komunicira s ostalim vozilima oko sebe, kao i sa infrastrukturom. Na ovoj razini vozač nije više potreban, te se vozilo može samostalno kretati, a primjer upotrebe su transporteri za prijevoz osoba koji demonstriraju tehnologiju u pojedinim gradovima ili na pojedinim sajmovima.
Razina samovožnje “5”
Razina samovožnje “5” najviša je razina automatizacije razine upravljanja vozila, gdje je vozač u potpunosti suvišan, pri čemu vozila nisu opremljena sustavima upravljanja kao što su volan i papučice gasa. U velikoj je mjeri zastupljeno i korištenje umjetne inteligencije, iznimno su ovisni o stalnoj povezanosti na mrežu, te na vlastite senzore. Prvi modeli na tržištu se očekuju sredinom sljedećeg desetljeća, a tehnologijom prednjači Google sa svojim projektom Waymo.
