Od prvog dana kada su koke bili mali pilići, maca je bila njihov prijatelj i čuvala ih kao svoje mačiće. Svo to vrijeme koje je provela uz njih dok nisu stasali u prave domaće koke koje će nositi svoja jaja i nije se od njih odvajala.
Kada su koke počele nositi jaja u štali, maca ih je i dalje povremeno posjećivala i pazila od miševa koji su joj bili specijalitet, a znala je kako se među koke mogu uvući, tako da ih je oslobodila od tih glodavaca kako bi one nesmetano mogle obavljati svoj dio posla.
Dan prije ovog Uskrsa, 16.travnja, maca osjeća kako bi se mogla okotiti, ali ne bježi na neko skrovito mjesto daleko od ljudi i ostalih životinja, nego odlazi ka svojim prijateljicama u kokošinjac kako bi im pokazala svoje mlade nasljednike/ce i smješta se upravo između dva gnijezda u slamu i koti se.
Na svijet donosi pet prekrasnih mačića, na oduševljenje koka koje ju okružuju:
Sutradan, na Uskrs, 17. travnja, polako maci dolaze “čestitarke” na “babine” i oko nje se izmjenjuju s obje strane i dok nose jaja, sporazumijevaju se na svoj vlastiti jezik. Bez ikakvih trzavica ili naglih pokreta između njih. Sada maca povremeno napusti svoje gnijezdo kako bi pronašla nešto hrane za sebe i mačiće, a koke joj paze na potomke.
Možda je priča “glupa”, ali da nisam vidio na svoje oči sve napisano (iako je to samo dio toga kroz godinu dana) bilo bi mi teško povjerovati kako mačka i mali pilići a kasnije koke, mogu postati nerazvojni prijatelji svo to vrijeme. Bez da je ijedan pilić završio kao njen “specijalitet”!
Mili Marušić / OTPOR.Media
