Ovo je samo jedna u nizu od priča koje mi svaki dan dolaze putem društveni mreža. U moru ove bijede, siromaštva, bolesti, muke teško je pisati ovakav tekst.
PIŠE: Žana Alpeza / OTPOR.Media
Nekada je i ova četveročlana obitelj živjela lijepo, skromni krov nad glavom, uglavnom bilo je dobro zdravlje, situirana financijska situacija, bez ikakvi preveliki želja, vrijeme je došlo da je sada situacija obrnuta.
Bolest, nesretni slučaj?
Donedavno nas je bilo četvero u kući, ali dok najmlađeg nije polomio trupac.
Skupa smo radili na nadnicu i tako preživljavamo od danas do sutra i prije par sedmica skupa smo izvlačili trupce dok se nesretnim slučajem pošao jedan kotrljati i uhvatilo je sina, dok sam ja srećom zadnji trenutak skočio i izbjegao, da i mene ne povuče pod sebe. Priča nam drugi brat.
Majka je prošle godine operirala bubreg i izvadili su tumor od četiri kile ali zbog dijabetesa, rana nikako da zaraste, i bespomoćno čeka neminovno.
Boja lica već ima onu čudnu boju kao kod neizlječivih pacijenta i trebali bi joj bar na neki način uljepšati ove dane koju joj preostaje, nastavlja pričati sin.
Brat ima više lomova a najteže je što su mu odmah iskočila dva pršljena. Nepokretan je i dali će ikad prohodati, ne znamo.
Molimo se Bogu i nadam se da će me neko pozvati da nešto uradim, da bi ga posjetili u bolnici. Teško živimo, jer je majka već nekoliko puta operirana ima šećernu bolest. Iznesemo je ponekad van jer od rana koje ima ne može se kretati.
Isključili su nam struju i vodu jer nismo imali novaca da platimo. Susjedi nisu kao nekada, svatko sebi hoće što više I više grabiti. Nestalo je empatije, tračka ljudska u ljudima. Poneki dobri ljudi nas posjete ,donesu koliko je u njihovoj mogućnosti. Hvala im do neba.
I tako nastavlja se agonija ove obitelji, majka sin u bolnici kojemu se ne zna ishod od nesretnog slučaja, majka u kući muke muči od dekubitusa, nemaju struju, vodu.
Sada su temperature toplinskog vala, sami u kući bez novaca, bez auta, bez išta da poboljšaju situaciju.
Šta radi država?
Država ovih dana je u velikim dilemama, jer ionako ministri, parlamentarci, premijeri i drugi političari gledaju kako će “skrpiti kraj sa krajem u ovom povećanju od pet stotina konvertibilni maraka”. Ja razumijem da oni gledaju da uštede kući što manje klima uređaja, električne energije, ljetovanja, putovanja. Morate priznati da će ova “zakrpa” od 500,00KM nekako zakrpiti rupu.
Do kada više ovako?
Zamislimo samo gore ovaj slučaj ove obitelji, mnogima je teško u ovom razdoblju suše kad nestane vode na par sati “pa si krivi svatko”, a kamoli za ove ljude koji vjerojatno nose u kanistrima vodu. Kako zamisliti da ne može zamrzivač da im radi, što jesti, što piti, kako se otuširati?
Do kada više ovako,ako i imaju socijalna primanja, pa ona nisu ni u vrijednosti dvije vreće brašna.
Dok ovo pišem prolazi mi u glavi kako je tom sinu što ga ne mogu posjetiti u bolnici njegova majka, otac i brat, jer nemaju niti novca, niti auta. Prolazi mi glavom kako je majci koja ima žive rane na leđima, osušila se kao stara trešnja.
Političari na jahtama!
Sjećam se riječi jednog bivšeg političara i profesora koji mi je rekao citiram “što će ti sirotinja, sirotinja te samo koči” kraj citata!
Svakome smeta sirotinja, svatko okreće glavu. A tko je tu sirotinju u ovoj prelijepoj, bogatoj državi stvorio? Vi, gospodo “političara”, Vi, ste sada na godišnjim odmorima, Vi, ste sada na atraktivnim destinacijama, Vi, ste sada na jahtama, Vi, ste sada u skupim vikend kućama, i tako dalje. Nimalo ne sumnjam da pijuckajući koktel sa šeširićem, razmišljate “da, pa kako je onim ljudima koji žive u bijedi i siromaštvu”?
Bože, oprosti im jer ne znaju što čine!
Nijedna muka, toga, golgota nije trajala cijelog života. Svemu će jednom doći kraj. Bože, samo tražim od tebe pogledaj, i olakšaj živite svim ovim ljudima koji nisu krivi. Koji svakim danom sve više i više gube nadu, spas, dostojanstvo.
Bože, oprosti im jer ne znaju što čine!
Žana Alpeza / OTPOR.Media
