Teorijski fizičari Valeri P. Frolov i Andrei Zelnikov sa Sveučilišta Alberta u Kanadi i Pavel Krtouš s Karlovog sveučilišta u Pragu možda su otkrili dovoljno prostora za pomicanje u zakonima fizike da vas pošalju natrag na vrijeme. Prečaci kroz prostor-vrijeme poznati kao crvotočine nisu prepoznata obilježja kozmosa. No veći dio stoljeća znanstvenici su se pitali propisuju li potka i osnova prema relativnosti načine na koje se kvantni valovi, ili čak cijele čestice, transferiraju sa svog mjesta.
U svojoj najfantastičnijoj formi, takve rekonfiguracije u tkivu Svemira omogućile bi masama veličine čovjeka da prijeđu svjetlosne godine, da pređu galaksije u jednom otkucaju srca ili da se možda kreću kroz vrijeme jednako brzo kao što se može kretati kroz njihovu kuhinju. U najmanju ruku, vježbe koje istražuju egzotičniju stranu ponašanja prostor-vremena mogle bi usmjeriti nagađanja o misterioznoj točki susreta kvantne fizike i opće teorije relativnosti.
Što su otkrili?
Crvotočine su zapravo nešto više od oblika. U svakodnevnom životu navikli smo imati posla s jednodimenzionalnim linijama, dvodimenzionalnim crtežima i trodimenzionalnim objektima. Neke možemo intuitivno saviti, oblikovati i izbušiti rupe. Fizika nam omogućuje da istražimo te promjene u situacijama koje ne možemo intuitivno istražiti. Na najmanjoj razini, kvantni učinci daju udaljenostima i vremenu malo prostora za migoljenje. Na mnogo većim razmjerima, prostorvrijeme se može smanjivati i širiti u odnosu na gravitaciju na načine koje je nemoguće cijeniti bez cijele hrpe jednadžbi koje vas vode. Na primjer, nagurati dovoljno mase na jedno mjesto (prikladno ignorirajući bilo kakav naboj koji bi mogao imati ili ako se vrti okolo), prostor-vrijeme će se saviti na način koji mu daje dvije vanjske površine. Što ih povezuje? Crvotočina.
Materija se ne bi mogla kretati kroz ovu matematičku strukturu, iako neki sumnjaju da bi objekti s obje strane koji bi se zapetljali ostali povezani. Tijekom desetljeća trajala je potraga za scenarijima – mogućim i čisto teorijskim – koji bi mogli omogućiti kvantnim učincima, pa čak i cijelim česticama, da putuju kroz egzotične oblike prostorvremena neozlijeđeni.
Prijedlog vremenskog iskrivljenja Frolova, Krtouša i Zelnikova uključuje ono što je poznato kao prstenasta crvotočina, koju su 2016. prvi opisali Gary Gibbons, teorijski fizičar sa Sveučilišta u Cambridgeu i Mihail Volkov, fizičar sa Sveučilišta u Toursu. Za razliku od sfernih iskrivljenja prostor-vremena koja bismo mogli pripisati crnim rupama, prstenasta crvotočina koju su predložili Gibbons i Volkov povezuje dijelove Svemira (ili različite svemire) koje nazivamo ravnima.
Kako funkcionira
Uzimajući u obzir interakcije električnih i magnetskih polja koje se nazivaju dualne rotacije i primjenom nekih transformacija izbora, prstenaste mase mogle bi stvoriti neke zanimljive distorzije u onome što bi inače bilo ravno prostor-vrijeme. Dakle, Rupa u svemiru koja vas povezuje s nečim veoma udaljenim.
Frolov, Krtouš i Zelnikov uzeli su ovu rupu i prošli kroz različite scenarije. Kao, kakav bi učinak druga nepomična masa mogla imati na prsten? A što ako su ulazni i izlazni prsten u istom svemiru? Rješenja koja su otkrili uključivala su ono što je poznato kao zatvorena vremenska krivulja. Baš kao što zvuči, opisuje objekt ili zraku svjetlosti koja putuje duž crte, vraćajući se na točno istu točku kao prije. Ne samo u prostoru nego i u vremenu.
