Pribavili smo više od tri milijuna stranica dokumenata jugoslavenskih tajnih službi iz Zagreba, Sarajeva, Ljubljane i Beograda, imamo dokaze za 10.000 suradnika Udbe i počet ćemo ih objavljivati za mjesec i po’ dana – potvrdio je u Bujici, na Z1 televiziji, publicist i vodeći hrvatski istraživač udbaških zločina, Bože Vukušić: – To neće biti običan registar, gdje će biti samo imena, prezimena i osnovni identifikacijski podaci, nego će uz svakoga biti rekonstruirani i suradnički dosjei, koji su navodno nestali…

BUJICA OBJAVILA DOSJE SVETOZARA TEDESHIJA: Otac tajkuna Emila bio je suradnik Udbe, kodnog imena ‘Brod’, a kartao je s Arkanom!

U emisiji je ekskluzivno objavljen prvi dosje, onaj Svetozara Tedeschija, oca poznatog ljevičarskog tajkuna Emila. Kodno ime mu je bilo ‘Brod’, a u evidenciji Službe državne bezbednosti, Centar Zagreb, zaveden je pod brojem 95836. Prema navodima iz opsežne dokumentacije, za potrebe Udbe, Tedeschi je špijunirao čak i Engleze, a kockao je s Željkom Ražnatovićem Arkanom: – Iz ovih dokumenata jasno proizlazi da je stariji Tedeschi krajem 80-tih godina, za nasljednika pripremao svog sina Emila, kojeg je uveo u poslove i koji je sada vlasnik velikog broja poduzeća i jedan od najvećih hrvatskih tajkuna.

Bivši politički emigrant i krunski svjedok njemačkog pravosuđa u postupku protiv pravomoćno osuđenih udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, u Bujici je odgovorio na optužbe, koje je u predstavci objavljenoj u tjedniku Nacional, na njegov račun iznio Mustač, koji je trenutačno na izdržavanju dugogodišnje zatvorske kazne u Glini, zbog ubojstva Stjepana Đurekovića: – Nije problem u tome što su oni objavili njegovu predstavku, problem je što apsolutno nekritički prezentiraju navode iz predstavke kao točne i daju Mustaču medijsku podršku… Mustač u predstavci tvrdi da je osuđen u Njemačkoj bez dokaza, u jednom montiranom suđenju… U Nacionalu i Jutarnjem to nekritički prenose i u neku ruku, njemu daju za pravo. Kada pišu o presudama hrvatskim braniteljima, onda je to za njih “Sveto pismo”, a kada komentiraju presude udbašima, onda ih otvoreno osporavaju. To su ostaci tih obavještajnih, političkih i medijskih struktura iz vremena Jugoslavije, koji su žilavi i koji se ne daju.

“Lažno sam optužen da sam organizirao otmice Blagoja Zelića i još nekih šefova tajnih službi bivše komunističke Jugoslavije, početkom 90-ih,” tvrdi Vukušić i pojašnjava: “Godine 2010. su radili ozbiljan politički pritisak na naše pravosuđe da me osude, a javno je to preko Večernjeg lista zatražio tadašnji predsjednik države Ivo Josipović. Cilj je bio da se mene spriječi u istraživanju i suradnji s njemačkom policijom, što je kasnije dovelo do izručenja Mustača i Perkovića i njihovih osuda na kazne doživotnog zatvora u Njemačkoj. Oni, koji su osuđeni na kaznu doživotnog zatvora zbog organizacije ubojstava hrvatskih političkih emigranata i domoljuba, po kriterijima Nacionala i još nekih urednika novina, ispadaju pozitivci, a ja koji sam sudjelovao u organiziranju i smaknuću jednog udbinog agenta, koji je radio protiv hrvatskih domoljuba, za njih sam negativac! Novinaru Nacionala ironično sam zahvalio na besplatnoj reklami, jer to što je on napisao o meni, među ljudima koji me cijene i simpatiziraju, neće izazvati ništa negativno, a nakon toga će me još više cijeniti i simpatizirati!”

VUKUŠI UZVRAĆA UDARAC: Milanović i Nobilo pripremaju pomilovanje Mustača i Perkovića!

Na djelu je sprega ljudi poput Mustača, koji potječu iz tog udbaškog miljea i novinara, koji su na istoj liniji – uvjeren je bivši politički emigrant i poznati istraživač zločina Udbe: – Riječ je o jednoj vrsti duhovnih sljednika OZNA-e. Za vrijeme Jugoslavije jedan se dio novinara nazivao društveno-političkim djelatnicima, a njihova je dužnost bila promicati ono što zastupa Udba. Očigledno se taj dio jugo-udbaškoga mentalnog sklopa i ponašanja zadržao u Hrvatskoj do danas.

Bože Vukušić je uvjeren da iza Nacionalove priče i Mustačeve predstavke, postoji ozbiljna politička pozadina: – To je, govoreći nogometnim žargonom, dupli pas odvjetnika Mustača i Perkovića, Ante Nobila i predsjednika države, Zorana Milanovića, gdje je Nobilu interes stvoriti javnu psihozu i nešto pozitivno za ovu dvojicu… Kao, oni su “protuzakonito” i “protuustavno” izručeni Njemačkoj i tamo osuđeni “bez dokaza” i sad bi ih se trebalo pomilovati!

Na konretno pitanje, je li dosita uvjeren da bi Milanović s Nobilom pripremao teren za pomilovanje osuđenog udbaškog dvojca, Vukušić je odgovorio potvrdno: – Zoran Milanović i Anto Nobilo pokrenuli su medijsku kampanju za pripremu pomilovanja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača!

UDBAŠ PRED KAMEROM OPISAO KAKO SU UBIJALI HRVATSKE POLITIČKE EMIGRANTE!

Bujica je u petak objavila ekskluzivnu snimku priznanja udbaša Rade Vukojevića, koji je pred kamerom opisao na koji način je Služba državne bezbednosti ubijala hrvatke političke emigrante! Josip Perković i Zdravko Mustač pokušali su Vukušića optužiti i za Vukojevićevu otmicu, zbog čega je 1993. godine bio suspendiran u hrvatskoj tajnoj službi…

“Kad bi netko ubio hrvatskog političkog emigranta, dobio bi dvosobni stan u Mostaru u novogradnji,” govori Vukušić i usput pojašnjava navode Rade Vukojevića: “Vidite kako on priča o pripremama likvidacije, kao da je to bilo u opisu radnoga mjesta. Normalno im je da to rade i dogovaraju… To je bio dio njihova posla!”

U konkretnom slučaju, opisan je pokušaj ubojstva našeg emigranta Gojka Bošnjaka, u Karlsruheu u Njemačkoj 1974. godine: – Pištolj izrađen u Beogradu, u Institutu za bezbednost – zakazao je i nije opalio! Atentator Vlatko Mišić uhićen je i dobio je 15-ak godina zatvora. U njegovom je uhićenju sudjelovao i general Ante Roso, koji je tada bio u Njemačkoj, prije nego što je otišao u Legiju, tražio je azil… Slučajno se zatekao ispred hrvatske gostionice gdje se sve događalo i nakon što je udbaškom kileru zakazalo oružje, pomogao je uhititi ga i zadržati do dolaska njemačke policije.

BUJICA OBJAVILA TAJNU SNIMKU RAZGOVORA JOSIPA PERKOVIĆA I STANKA ČOLAKA: Usred rata oslovljavali su se sa “prijatelju“ i spašavali udbaše!

U emisiji je objavljena i tajna snimka razgovora satelitskim telefonom, koji su 1992. godine, kada je u Hrvatskoj bijesnio rat, vodili Josip Perković i zloglasni udbaš iz Beograda, Stanko Čolak. Oslovljavali su se sa “prijatelju“ i dogovarali kako spasiti Blagoja Zelića, za čiju su otmicu optuživali Vukušića… U razgovoru su spominjali i Zdravka Mustača: – Čolak je tražio od Perkovića da pronađe i oslobodi Blagoja Zelića, a Perković je bio spreman dignuti dio vojne policije i jednu specijalnu policijsku jedinicu, da bi ga oslobodio! Za to se saznalo u vrhu državne vlasti, pa su ga ipak spriječili. Bio je spreman izazvati sukob između Hrvata, da bi spasio jednog Blagoja Zelića, na zahtjev iz Beograda! Blagoja Zelića, koji je direktno sudjelovao u likvidaciji Brune Bušića i još petorice istaknutih hrvatskih političkih emigranata!

“Stanko Čolak je od ’70. godine, pa praktički do raspada Jugoslavije, bio – što formalno, što neformalno – alfa i omega II. odjela savezne UDBA-e, koji je bio zadužen za borbu protiv emigracije,” iznosi Vukušić detalje iz biografije Perkovićevog prijatelja: “On je bio koordinator svih likvidacija! I Brune Bušića I atentata na Gojka Bošnjaka i Stjepana Đurekovića… Čolak je ostao u kontaktu s Mustačom i Perkovićem i nakon raspada Jugoslavije i s njima surađivao u prikrivanju istraga u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, o likvidacijama hrvatskih političkih emigranata. Sada živi u Beogradu.”

Čolak se u komunističkoj Jugoslaviji “proslavio” progonom Bugojanske skupine: – Tu je njegova karijera naglo krenula prema gore. “Dokazivao” se brutalnošću, mučenjem i iznuđivanjem izjava od zarobljenih Bugojanaca, do tada je bio u Mostaru, a onda je otišao u Beograd, direktno za šefa II. odijela, gdje je ostao do ’86. godine, kada ga je naslijedio Ivan Lasić, a on je postao specijalni savjetnik ministra i praktički, dalje rukovodio svim tim specijalnim operacijama.

PERKOVIĆ JE ZNAO DA MIRO BAREŠIĆ NEĆE ODUSTATI OD ISTINE O UBOJSTVU BRUNE BUŠIĆA…

Perković i Mustač, unatoč ratu i velikosrpskoj agresiji, cijelo su vrijeme bili na vezi sa svojim beogradskim “kolegama” – rečeno je u emisiji: – Postoje dokazi i snimke, a i ovo što ste pustili dokazuje da su bili na vezi… Imali su specijalne, satelitske telefone, s obzirom da je tada bio prekid svih telefonskih veza između Hrvatske i Srbije… Hrvatska i Srbija bile su u ratu, a oni su komunicirali i dogovarali se…

U Bujici je ekskluzivno objavljeno pismo Mire Barešića, koje je 1985. godine iz zatvora u Švedskoj, poslao Boži Vukušiću, koji se tada nalazio u njemačkom zatvoru. Barešić je Vukušića nazvao hrvatskim vojnikom i pozvao ga da izdrži u borbi za slobodu, uz riječi: “Jedan put vodi u smrt, a drugi u pobjedu!“

Nakon što je pismo pročitano, Vukušiću su zasuzile oči: – Miro mi je to napisao, nedugo nakon što sam u Njemačkoj osuđen na doživotnu kaznu. Poslao mi je pismo kako bi me ohrabrio i pokazao mi kako se trebam držati u zatvoru, kao i on.

“Poznajući njega, kad bi prošao rat, on sigurno ne bi odustao od toga da sazna tko je ubio Brunu Bušića, koji je bio njegov politički i nacionalni idol,” nastavio je Vukušić govoriti o Miri Barešiću, koji je početkom Domovinskog rata poginuo u nerazjašnjenim okolnostima: “Perković je to znao… On je znao da jednoga dana, kada završi rat, ako Miro taj završetak dočeka živ, neće odustati od toga da sazna istinu. Perković je sigurno bio spreman svašta napraviti, pa i pripremiti likvidaciju Mire…”

BUDIMIR LONČAR PISAO PROTIV ZVONKA BUŠIĆA AMERIČKIM VLASITMA, A PLENKOVIĆ SE SADA S NJIME RUKUJE!

U vrlo sadržajnoj i na trenutke dramatičnoj emisiji, objavljeno je i pismo Budimira Lončara, koji je u ime jugoslavenskog ministarstva vanjskih poslova, 1987. godine američkim, švedskim i njemačkim vlastima pisao prosvjedne note protiv Zvonka Bušića, Mire Barešića i Bože Vukušića, trojice hrvatskih političkih emigrana, osuđenih na doživotne zatvorske kazne. U pozadini dokumenta nazirali su se kadrovi srdačnog rukovanja Andreja Plenkovića i kontroverznog Bude: – Lončar je tada bio ministar i vladama Njemačke, Švedske i SAD-a uputio je svojevrsnu prosvjednu notu, zbog toga što su dozvoljavale da nas trojica, ali i drugi, objavljujemo članke emigrantskim novinama i na neki način promidžbeno djelujemo u smislu hrvatske osloboditeljske borbe. Oni su smatrali da je to problem za Jugoslaviju…

“Budimir Lončar je nakon atentata na Nikolu Štedula u Škotskoj, kada ga je Vinko Sindičić ranio sa šest metaka, u najmanje dva navrata putovao za London i pokušao oslobiti udbaškog atentatora,” otkrio je Vukušić.

BOŽE VUKUŠIĆ KELEMINČEVE OBJEDE NA RAČUN ŠKORE NAZVAO TOTALNIM NEBULOZAMA!

Urednik Bujice na kraju emisije je rekao kako nije njegov nivo da se bavi nekim marginalnim Draženom Kelemincem, ali zbog drskih laži koje je iznio na račun dr. Miroslava Škore, zamolio je ponajboljeg hrvatskog istraživača Udbe, da prokomentira optužbe iznijete na račun predsjednika DP-a, kojeg provokator iz Koprivnice naziva ‘Lunjom’. Na konkretno pitanje, je li igdje, u tri milijuna dokumenata kojima raspolaže, naišao na ime Miroslava Škore, Bože Vukušić je odgovorio: – Kada su se pojavile te optužbe, s nekoliko strana su me ljudi pitali što mislim o tome… Onda sam pogledao tu snimku Keleminčeve press konferencije ili kako se već to zvalo… Niti u jednom dokumentu koji sam imao, a imam kompletnu dokumentaciju Službe državne sigurnosti iz Osijeka, od ’70. do ’90. godine, Škorino ime se nigdje ne spominje! Čak se Škoru ne spominje u nijednom kontekstu!

Keleminčeve objede, zbog kojih je završio na sudu, Vukušić je nazvao “konstrukcijom”: – Vidi se da se radi o čovjeku koji je apsolutno neupućen u funkcioniranje jugoslavenskih tajnih službi. Onakvu konstrukciju je mogao složiti samo totalni amater! Ako je netko radio za Udbu, onda ga nije slao na zadatak KOS, nego ga je slala Udba. Ovaj kaže da je radio za KOS, a da ga je slala Udba i onda iznosi još veću glupost; da je to napravio jugoslavesnki general Kosta Nađ, osamdeset i neke godine, a već običnom provjerom na Googleu može se vidjeti da je Kosti Nađu aktivna služba prestala već ’68. godine, a ’74. je definitivno umirovljen. Deset godina prije nego što je sve to uopće moglo biti. Kosta Nađ uopće nije bio jugoslavenski obavještajni oficir, on se nije bavio obavještajnim stvarima. Znači, radi se o totalnim nebulozama!

Na pitanje kome je u interesu da neki tamo Keleminec iznosi tako prljave laži na račun jednog poštenog čovjeka i domoljuba, Bože Vukušić je zaključio: – To je očigledno u interesu nekome tko ne želi razotkrivati istinu, nego mutiti i loviti u mutnome!

OTPOR.Media