Uvijek mi je drago susresti fra Jozu Zovku jer imamo dugu zajedničku prošlost. 1970. fra Jozo je kao mladi svećenik bio na službi u župi Sv. Stjepana na Čerinu, rodnoj župi moga oca Mate.
Otac je tada već dvije godine bio u braku, najstariji brat Stanko se već rodio, mama je bila trudna sa srednjim bratom Mladenom, a ja još nisam bio u planu. U to vrijeme se jako teško živjelo u Hercegovini iz političkih i ekonomskih razloga. Otac je bio zaposlen u pošti na Čerinu, a živjelo se ponajviše od zemlje, sadio se duhan i loza. Otac mi je pričao kako je fra Jozo dolazio u poštu i molio ga da u izlog ne stavlja nemoralne i komunističke časopise.
Naravno, moj otac je rado surađivao i robu ne bi izlagao, a kad je to nadređenima postalo sumnjivo jer se ne bi ništa prodavalo, fra Jozo bi otkupljivao određeni broj časopisa kako isti ne bi došli u ruke njegovih župljana.
No, došlo je vrijeme, kao i mnogim Hrvatima iz Hercegovine, kada je otac sa svojom mladom obitelji napuštao svoj rodni kraj. Tada dolazi fra Jozi i moli ga za blagoslov. Duboko sam uvjeren da je taj blagoslov došao i do mene i da još uvijek počiva na mojoj obitelji. Fra Jozi sam zahvalan za sve što je učinio za moju obitelj i za crkvu u Hrvata!
FB Don Damir Stojić
