U Sudu Bosne i Hercegovine u tijeku je ročište po prijedlogu Tužiteljstva BiH za određivanje mjere pritvora osumnjičenim za organizirani kriminal u vezi sa pranjem novca.

Riječ je o predmetu „Black Tie 2“ u kojem su prikupljeni dokazi iz kriptiranih aplikacija, a u aktivnostima koje se provode međunarodnu podršku su pružile agencije FBI, DEA i Europol.

Pritvor je predložen za 18 osoba i to za Adnana Smjalovića, Sančeza Jukića, Aidu Halać, Tarika Zulovića, Harisa Behrama, Mirsada Skopaka, Maka Šemšića, Elmira Sarića, Smaila Šikala, Mustafu Selmanovića, Vahidina Munjića, Senada Kadića, Adina Ćatića, Emira Druškića, Seada Preljevića, Davora Curla, Gordana Memiju i Edina Kačara.

Cilj grupe pranja ogromnih količina novca

Tužitelj Tužiteljstva BiH Sanjin Kulenović obrazlažući svoj prijedlog za određivanje pritvora podsjetio je Sud BiH da je jučer provedena međunarodna akcija protiv organiziranog kriminala, odnosno organizirane kriminalne grupe koja je, prema njegovim riječima, faktički djelovala na skoro svim kontinentima.

On je kazao da je ova grupa djelovala u BiH, Nizozemskoj, Južnoj Americi, Africi…

Kako je istakao tužitelj Kulenović, cilj kriminalne grupe bile su nelegalne radnje pranja ogromnih količina novca koje su dolazile od narkokartela Tito i Dino kojeg vodi Edin Gačanin. Prema riječima tužitelja, grupu su faktički organizirali Gačanin i Adnan Smajlović (koji je inače kazao da je vlasnik pizzerije Dvor na Marindvoru u Sarajevu) te da su oni i donosili konačne odluke, dok su ostali bili izvršitelji naređenja koja su stizala.

Tužitelj Kulenović istakao je da su osumnjičeni koristili Sky aplikaciju za svoje dogovore, kao i da su, po nalogu Gačanina, radili na programiranju nove aplikacije za komuniciranje koja bi zamijenila Sky. On je kazao da je Gačanin osiguravao novac kroz dvije, kako je kazao, kase, kojima je rukovodio Smajlović na cilj je bio oprati novac, odnosno ubaciti ga u legalne tokove kroz pravna lica, odnosno razne firme. Tako je navedeno da je Gačanin poslao 500.000 KM, a da je Smajlović taj novac raspoređivao osumnjičenima koji su ga onda na razne načine ubacivali u legalne tokove.

Tužitelj je kazao da su pojedini osumnjičeni dobivali iznose od 25.000, 50.000, 10.000… za razne svrhe. Naveo je da je Gačanin izdao nalog da se plate ispiti za upravljanje helikopterima kojim bi njega vozali.

“Da li je brat ljut zbog toga”

Novac je, prema navodima Tužiteljstva, dobila Aida Halać iz Zenice koja je vlasnica teretane, a radi i u Županijskoj bolnici Zenica. Ona je dobivala iznose za renoviranje teretane, kao i za polaganje tog ispita u Beogradu, a tužitelj je istakao detalj iz Sky prepiske u kojem se navodi da su za jedan dan u Beogradu potrošili 15.000 KM te da Halać pita Smajlovića “Da li je brat ljut zbog toga”, te da on odgovara da nije.

Tužitelj Kulenović je, između ostalog, naveo da je Gačanin angažirao Boška Jerkovića da nađe način da napravi novu aplikaciju za komunikaciju te da se zbog toga išlo u Južnu Afriku. Govoreći o osumnjičenima Gordanu Memiji, Seadu Preljeviću, Erminu Alameroviću, te FUP-ovcima Dženisu Kadriću, Emiru Druškiću te Adinu Ćatiću i Senadu Kadiću istakao je da su oni 2016. godine organizirali dolazak Gačanina u Sarajevo te da je novac za tu svrhu dobio Memija, kako bi rezervirao hotel i iznajmio automobile. FUP-ovci su dobili novac zbog praćenja Gačanina, a vođa kartela navodno se htio odužiti i kupovinom uniformi za FUP, što je bila prilika i za pranje novca pa je tužitelj kazao da je Memiji novac dat u ugostiteljskom objektu Hill i to u iznosu od 320.000 eura.

Uniforme je preko svoje firme kupio Alamerović preko svoje firme Rhea Express te je tako navodno napravljen krug pranja para. Tužitelj Kulenović je istakao da je Alamerović priznao djelo kao i Nedžad Suljević.

Što se tiče v. d. direktora FUP-a Vahidina Munjića, tužitelj je kazao da se on sumnjiči zato što je propustio da provede internu istragu o pripadnicima FUP-a koji su čuvali Gačanina, kao i zbog toga što im je omogućio da nastave raditi u FUP-u, iako su izgubili sigurnosnu dozvolu. Govoreći o zapovjedniku Specijalne jedinice FUP-a Mustafi Selmanoviću, tužitelj je kazao da se njega sumnjiči da je omogućio četvorici pripadnika FUP-a da odsustvuju s posla kako bi čuvali Gačanina, iako je navodno znao da se radi o sigurnosno interesantnoj osobi te da je zbog toga nagrađen određenom količinom novca, kao i skupocjenim satom.

Zanimljivo je da je tužitelj kazao da je među osumnjičenima i uposlenik OSA-e Edin Kočar koji je Gačaninu i ovoj grupi omogućio uvid u povjerljive podatke o kriminalnim grupama, koje su prijetnja sigurnosti BiH. Za to je navodno Kočar dobio 100.000 KM.

Posebno je bilo zanimljivo što je tužitelj naveo da je Gačanin, zajedno sa ovom grupom, bio zainteresiran za političku situaciju u BiH i za načine putem kojih bi mogao preuzeti kontrolu, kako je kazao, nad državom.

U tom kontekstu, tužitelj je naveo i Sky prepisku između Harisa Behrama, inače člana SDA, i Dženisa Kadrića. Njih dvojica su raspravljali o financiranju političkih kampanja i formiranju udruženja građana na nivou BiH u koje bi se mogla upumpavati velika količina novca kojim bi se, između ostalog, financirale kampanje nekih političkih stranaka. U tom kontekstu tužitelj Kulenović je spomenuo da se u prepisci navodi da je Kadrić kazao kako bi predsjednik NIP-a Elmedin Konaković trebao doći u Dubai, kako bi se razgovaralo o tome, ali da su oni svakako spremni formirati i svoju stranku u koju će ulagati novac kako bi preuzeli kontrolu nad državom.

Što je s dokazima

Kao primjer financiranja kampanje tužitelj je naveo kako je osumnjičena Aida Halać dobivala novac za svoju političku kampanju te da je na kraju ušla u Gradsko vijeće Grada Zenice.

U sudnici je bio i osumnjičeni Smail Šikalo koji je kazao da je nezaposlen, ali je tužitelj pročitao Sky prepisku u kojoj on obavještava Smajlovića da mu je ostalo još 1.700 eura koje troši na kiriju i hranu i da će se javiti kada mu zatreba još novca. Međutim, ove poruke slao je iz Perua.

Ročište je još u tijeku, obrane su počele sa svojim izlaganjima, a, prema svemu sudeći, njihova intencija će biti da ukažu na paušalne tvrdnje Tužiteljstva BiH, jer niti jedna opisana radnja nije potkrijepljena materijalnim dokazima niti ima svoj epilog u smislu gdje je novac, gdje su pokloni i da li su neke od opisanih radnji uopće ikada realizirane.

Raport^.ba