Ne možeš me oduševiti sa tom ovom napravljenom kućerinom. Džaba ti visoki sjaj kuhinje kad se iz nje ne čuje miris kiselog kupusa sa suhim rebrima u ove zimske duge dane, po cijeli dan što se kuha u velikom loncu.

Ne možeš ti to kuhati u toj hladnoj kuhinji kada tebi smrdi kupus, pa da ti se danima osjeća miris u kući, ma kakvi pa šta će pa ti si sad uštogljena domaćica.

Kod tebe se naručuje, pizza, jela iz novo otvorenog restorana gdje na tanjuru možeš bez problema vidjeti odsjaj svoga lica, jer je moderno staviti samo zalogaj.

Ne oduševljava me tvoj stilsko industrijski novi namještaj naručen po mjeri, jer na njemu se ne smiju noge dignuti na kauč i grickati umotana u deku grickalice, da ne daj Bože padne koja mrvica na pod. Nisam robot da sjedim na tvom kauču ukočena.

Ne oduševljava me tvoja raskošna svjetlost po kući, u svakom kutku iznutra i vani bliješti kao novogodišnje lampice. Pričaš kako je to najnoviji trend svjetlosni efekata, slušajući te prolazi mi kroz glavu skoro kao rendgen, mora se paziti kako pričati u toj kući uz ovakvu svjetlost, nevidljivi virusi i bakterije ovdje se vide.

Ne oduševljava me tvoje porculansko posuđe dok me uvodiš u kuhinju i pokazuješ. Ne vidim ni na jednoj šerpi da je malo sa dna zagorjela, kažeš kako je stiglo iz dalekih zemalja u posebno umotanom teretu jer je cijena boli glava. Prolazi mi kroz glavu djetinjstvo kako je i tvoja i moja majka šerpe prala sa prirodnim preparatima, jer nisu imale perilicu za pranje posuđa.

Ne oduševljava me tvoj mramorni kamen u hladnim hodnicima bez ijedne biljke. Nema tog grijanja koje može ove hodnike zagrijati

Ne oduševljava me tvoj garderobni ormar sa raznim štiklama, haljinama, i drugim modnim markama. Pokazuješ kako je ovo najnovija sezona, da pratiš i kupuješ što iziđe u modu.

Sve je to lijepo, ali mene ne oduševljava, u njoj se ne osjećam komotno, pazim da nešto ne prevrnem i razbijem, a kamoli da povedem svog psa ne daj Bože da ne ostane koja dlaka na sofi.

Ja sam ti jednostavna, praktična, ja ti volim obične kuće, obične kuhinje, bez sjajila i raskoši, bez glume. To kod mene ne prolazi.

Volim stare obične šerpe i lonce koje je moja baka ostavila, volim miris sarme da se kuha, i da danima se čuje miris kiselog kupusa.

Volim da ispečem domaći kruh, pa dok je još vruć ukrasti koricu sa dna.

Mogu promijeniti sijalicu kada crkne od grmljavine, nisam Pepeljuga da mi je kočija od svjetlosti.

Volim svoje pse, koji su puni ljubavi i vjernosti, volim nahraniti ptice u dvorištu, napraviti im kućicu i gledati kroz prozor kako jedu sjemenke iz kućice, volim ostaviti navečer na pragu od susjeda što dođu svake večeri mačići da ih nahrani. Mene ne zabrinjava hoće li mačići ostaviti tragove od blatne kiše na bijelom kamenu.

Ne lomi se preda mnom, ne pokazuj mi svoje duge nokte i ne smaraj me s pričom kad ćeš kod kozmetičarke, jer si ugledala boru na licu.

Ne trudi se glumit damu jer se poznajemo iz djetinjstva, kada smo skupa krali trešnje od susjeda, pravili smicalice ovima koji dođu preko ljeta pa se prave važni.

Ne oduševljava me tvoja odjeća markirana koju kupuješ po sezoni i pratiš, jer sam te vidjela da na ulici prosjaka zaobilaziš u punom krugu da mu ne daš marku. Ne pita te bogatstvo već marku da kupi kruh.

Znaš što me može oduševiti, samo humani čovjek i njegovo dobročinstvo, ljubaznost ,lijepo ponašanje, skromnost, kad te uljudno pozove u svoju kuću i počasti osmijehom, toplinom i mirom koji u njemu prevladava.

Zato ne pokušaj me oduševiti..

Žana Alpeza / OTPOR.Media