Pokajnički trend zavladao je na drugom suđenju Zdravku Mamiću i ortacima za izvlačenje novca iz Dinama u sklopu zločinačkog udruženja. U aferi Dinamo 2, uz Zdravka i Zorana Mamića koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Posljednja dvojica tek su odnedavno obuhvaćena optužnicom, koja je nakon njihove nagodbe (Vuksan) i priznanja krivnje (Krota) sa sedmorice spala na petoricu optuženika.

Sedmorka predvođena Mamićima optužena da je iz Dinama izvukla više od 19 milijuna eura

U optužnici na skoro 700 stranica Uskok tereti Zdravka Mamića da je od 2004. do 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki iz Velike Britanije, Švicarske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Svetog Vincenta i Grenadina, Belizea, Hong Konga, Gibraltara i SAD-a te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao, klub oštetili za više od 144 milijuna kuna ili 19.1 milijun eura. Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe te da je Dinamo neosnovano bio primoran na plaćanje dodatnog iznosa od 7.35 milijuna eura, odnosno 55.8 milijuna kuna.

Napominjemo, ovo je drugo suđenje Mamiću i suradnicima za pljačku stoljeća u Dinamu. U prvom je pravomoćnom presudom Vrhovnog suda iz 2021. Zdravko Mamić osuđen zbog izvlačenje 116 milijuna kuna ili 15 milijuna eura iz Dinama na šest i pol godina zatvora, njegov brat Zoran na četiri godine i osam mjeseci, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović na tri godine, a poreznik Milan Pernar na tri godine i dva mjeseca zatvora.

Mamići su slobodni. Caruju državom još nakaradnijom od Hrvatske

Dakle, u odnosu na prvi slučaj i suđenje, tri su ista optuženika (Zoran i Zdravko Mamić te Vrbanović) dok su u aktualni slučaj Dinamo 2 uključena još četvorica ključnih članova i suradnika obiteljskog klana – sin i nećak Mario Mamić, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan. Ponavljamo imena novih “junaka” iz druge optužnice za veliku pljačku Dinama jer su recentni manevri Vuksana i Krote pokazali koliko je ovo suđenje Mamiću i jatacima lakrdija.

Tragikomedija pravnog sustava Hrvatske dokazuje da nema pravednog raspleta ovog slučaja osim zadovoljenja formi i statistika. Zahvaljujući blagonaklonosti Hrvatske, njenih službi i zakona te zakonskih rupa, Mamići su mirno i bez problema od kazne za veliku pljačku Dinama pobjegli u rezervnu domovinu. Ondje su slobodni.

Doduše, ta je sloboda ograničena Savom, Unom, Drinom i bovama na plaži u Neumu, ali to im ne smeta da u državi još nakaradnijoj od Hrvatske budu ne samo slobodni nego i ugledni iako su dokazano i pravomoćno ozbiljni kriminalci. Mamić tik uz Hrvatsku granicu razvija biznis, šepuri se po eventima i za njega se prostiru crveni tepisi. Ukratko, zaboli ga je li u Hrvatskoj dobio šest i pol ili 16 godina zatvora. On u zatvor neće ići.

Ljudi od najvećeg Mamićevog povjerenja u pljački stoljeća su slobodni

No u zatvor neće ići ni ekipa koja mu je godinama držala ljestve i vreću u pljački stoljeća, a sada se odjednom pokajala, sve priznala i vjerojatno ga odrukala u zamjenu za smiješno blage i uvjetne kazne. Mamić im to neće zamjeriti jer zna da on u Hrvatskoj neće u zatvor pa zašto se onda i njegovi ortaci ne bi spasili od toga da završe iza rešetaka tako da još malo uvale onog koji je ionako do guše unutra.

Ključni suradnici u jednoj od najvećih pljački u Hrvatskoj tako su se jako jeftino oprali i vratili među ugledne građane. Službeno su krivi? Ne budite smiješni, zar netko misli da će Nikky Arthur Vuksan ili Igor Krota zbog tog formalnog i praktičnog priznanja krivnje imati ikakve zakonske posljedice ili da će izvući kakvu moralnu pouku? Ne, tako su odigrali jer im Hrvatska i njeni zakoni omogućuju savršeno čišćenje.

Poučak hrvatske pravne države: Pljačka desetaka milijuna eura nije zločin, nego nešto isplativo

Tako su pokajnici i samoproglašeni krivci postali veliki pobjednici farsetine s Mamićem na hrvatskim sudovima. Njima, kao ni hrvatskim zatvorima, Mamić nije dostupan, ali zato jesu njegovi ključni pomagači. Kada već nije dostupna glava zločinačke organizacije, zar ne bi bilo logično i pošteno osuditi njene krakove i tako poslati poruku da je isisavanje desetaka milijuna eura i stotina milijuna kuna teško kazneno djelo? Ovako se samo šalje poruka da je to isplativo.

Mamićevi pomagači više se neće razvlačiti po sudovima ni strahovati od zatvora zato što im je Hrvatska, koja je u ovom slučaju također opljačkana, omogućila manevar sličan onom koji gledamo u HNL-u. Znate ono kada glavni igrači, primjerice, Dinama namjerno dobiju suspendirajuće žute kartone prije utakmice s Rudešom jer neće biti nikakve štete ako propuste meč s najgorom momčadi lige, nego tamo odrade suspenziju kako bi bili čisti za jače protivnike? Dakle, ljudi od Mamićevog najvećeg povjerenja odradili su Rudeš i najveći su pobjednici ove lakrdije, ali ne i jedini.

Ovo je naime win-win-win-win situacija za sve sudionike farse. I za pipke i glavu obitelji, ali i za DORH i sud. Pomagači su se izvukli sa smiješnim “kaznama”, a Mamić je slobodan, ugledan i bogat, pa makar samo u BiH. DORH i Uskok nabili su si statistiku formalno osuđujućih presuda, a i sud će presuditi Mamiću i njegovim jatacima. Da, svi su oni i dalje na slobodi, ali institucije su odradile svoj posao. Sve prema zakonu.

Od prodaje prstaca Talijanima do pranja milijuna koje je Mamić izvukao iz Dinama

Šteta je ovom zgodom ne napisati kakvi su se Mamićevi igrači sada spasili nagodbom s tužiteljima i priznanjem krivnje. Menadžer Nikky Arthur Vuksan, čuvar carstva Mamićevih dok su glave dinastije iza rešetaka, “na temelju sporazuma stranaka, proglašen je krivim zbog pomaganja u pokušaju zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju u sastavu zločinačkog udruženja. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izvršiti ako u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo”. I dok smo opsežan portret Nikkyja Arthura Vuksana davno napisali te sada na njega podsjetili, koji redak zavrjeđuje i pokajnik Igor Krota.

On je 90-ih u Istri sa Sandrom Stipančićem lovio prstace i prodavao ih Talijanima, ali nakon toga se s partnerom prebacio u sfere daleko sofisticiranijeg i profitabilnijeg kriminala nego što je kopanje zaštićenih školjkaša iz podmorja i njihovo dilanje. Prije devet godina Ured za sprječavanje pranja novca poslao je DORH-u obavijest u kojoj se izražava sumnja da je Krota od 2010. do 2014. za treće osobe oprao najmanje 10 milijuna eura preko svoje offshore tvrtke. Sa Sandrom Stipančićem, također optuženim u slučaju Dinamo 2, imao je firmu Legal Business Consultants.

Pomoću nje je osnivao tvrtke u poreznim rajevima, egzotičnim lokacijama poput Sejšela, Gibraltara i Hong Konga. Upravo u zadnjoj od spomenutih destinacija tužitelji su presreli dvije uplate Dinama ukupnog iznosa 900 tisuća eura na račun tvrtke Wang Corporation iz Hong Konga. Vlasnik te “korporacije” bio je Igor Krota. Mamići su uz pomoć Vuksana i ostalih s brojnim igračima Dinama potpisivali ugovore prema kojima im pripada čak do pola iznosa transfera, nakon čega bi se taj novac uplaćivao tvrtkama kao što je spomenuta u poreznim rajevima. Ondje bi se novac iz Dinama oprao i takav vratio Mamićima.

Zvonko Alač / Index^.hr