U sudbonosnim, povijesnim trenucima za opstojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, pokušali smo u javnom prostoru pronaći izjave profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Tko je pozvaniji od doktora prava iznositi pravne argumente? Tko je stručniji od doktora prava obrazlagati, tumačiti zašto se mora provesti odluka Ustavnog suda u predmetu Ljubić? Međutim, iako smo pretražili virtualni prostor niti jednu takvu izjavu nismo pronašli!

Simptomatično da oni koji najviše znaju, profesori, doktori prava, uškopljeno šute!

No, ako se vratimo na kadrovsku politiku rektora i njegove pomoćnice koja je davno trebala biti u mirovini, čiji je matični Pravni fakultet, onda moramo zaključiti kako ništa nije slučajno. Pored toga što osobe koje su davno trebale biti u mirovini još uvijek to nisu, pogubno je ozračje i eutaniziranost profesora na kojem dotična djeluje. S pozicije rektorove pomoćnice, a prethodno dekanice Pravnog fakulteta, prije toga višegodišnja prodekanica, odredila je sudbinu zaposlenika jedne tako značajne institucije za hrvatski narod! U uredu dekana dok je sadašnja pomoćnica postala dekanica skinut je grb hrvatskog naroda. Skinut je pod krinkom krečenja i više nikad nije vraćen.

Uvidom u plan i program Pravnog fakulteta zapazili smo predmet na drugoj godini studija koji se zove Nomotehnika. Nomotehnika (nomo + tehnika) je skup vještina vezanih uz izradu pravnih propisa, te disciplina koja se njima bavi. Rekli bi, izvrsno! Mladi pravnici će naučiti pisati pravne propise! Znat će na koji način treba mijenjati Izborni zakon! Iznenadili smo se kad smo vidjeli tko predaje taj predmet. Očekivali smo nekog od profesora koji su bili više mandata u zakonodavnom tijelu i koji su u više mandata sudjelovali u donošenju niza zakona. Međutim, nastavnik nomotehnike je prof. Rebeka Kotlo, donedavna prorektorica Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Potražili smo njenu biografiju koja je javno dostupna i nismo pronašli kompetencije koje bi je izdvajale i zbog kojih bi bila pozvanija predavati taj predmet od bilo kojeg profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru! Pored domaćih profesora predmet izvodi profesor koji nije u radnom odnosu na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Dakle, ako je ona jedini stručnjak za nomotehniku, rektor je podbacio jer na svom Sveučilištu nema profesora koji bi to mogao predavati (što nije istina) ili trebamo pretpostaviti kako je to put ka jedinstvu dva pravna fakulteta u Mostaru?

Sjetimo se kako je prof. Prlić naivno mislio da će ako pristane na ujedinjenje dva sveučilišta izbjeći hašku optužnicu. Prof. Prlić danas piše knjige u zatvoru, a ideja o ujedinjenju dva sveučilišta je sve bliže ostvarenju.

Provodi li rektor to preko svoje pomoćnice ili ona to radi na svoju ruku? Koje su reference prof. Kotlo da jedino ona može predavati taj predmet? Bliskost s ratnim huškačem Alijom Behramom ili s Fondom otvoreno društvo BiH? Porazna je činjenica kako se dovode profesori i stručnjaci koji nisu u radnom odnosu na Sveučilištu. Sveučilište nepotrebno izdvaja materijalna sredstva za njihov angažman, ali i dodatno degradira uposlenike Sveučilišta, evidentno anacionalne poslušnike. Anacionalni kadrovi koji za mrvice koje im prof. Kotlo preko raznih projekata udijeli, pokorno šute i gledaju samo svoj interes. Doktori prava koji se nikad nisu pobunili. Nikad javno istupili. Pored mrvica koje ostvare preko Fonda otvoreno društvo, mjesečni prihod profesora prava od 4-5 tisuća konvertibilnih maraka (pojedinci čak i 5-6 tisuća!) bi trebao biti poticaj na angažman za opće dobro. No, očito je „opće dobro“ unitarizacija tj. ono što ide ka zatiranju prava hrvatskog naroda. Uškopljeni, anacionalni profesori, doktori prava provode antihrvatsku djelatnost na jedinom hrvatskom Sveučilištu. Rektore, tko će evaluirati nastavne planove i programe na Pravnom fakultetu?

Pripadnici Armije koji su danas „stručnjaci iz prakse“! Za Pravni fakultet ne postoji ni jedan Hrvat koji bi bio stručnjak iz prakse (suci, odvjetnici) već uzimaju „stručnjaka-bageristu“ čiju je biografiju obogatila pomoćnica rektora tako što je s njim objavila znanstveni članak. „Stručnjak“ za kojeg će se u novom nastavnom programu osmisliti predmet kao što se osmislila i nomotehnika za prof. Kotlo.

Koliko „Komšića“ hrvatski narod treba trpjeti? Profesorima koji imaju po 5-6 tisuća mjesečno „Komšići“ su poželjni, oni ih i dovode jer im dodatno pune lisnice i daju privilegije a ostali ih slijede i podržavaju jer su uškopljeni! Na temelju čega su isplaćivani toliki iznosi ako je provedena integracija Sveučilišta? Koliko mjesečno uprihode profesori filozofskog fakulteta? Sigurno ni jednu trećinu toga! Za mandata bivše dekanice prava prof. Horović, njene desna i lijeva ruka su kupile stan u novogradnji i novi automobil. Može se to kad na račun svaki mjesec legne po 5 ili 6 tisuća! Budući da je bivša dekanica vodila fakultet iz RH, njeni poslušnici su morali biti nagrađeni za posao koji su obavljali u njeno ime! Voditelj ovog, voditelj onog, pa po tisuću za svako voditeljstvo. Budući u Bosni i Hercegovini ne vrijede zakoni matematike, zašto bi se moralo dolaziti na posao? Zašto službeni automobil ne koristiti u privatne svrhe? Pomoćnica rektora nije jedina odgovorna. Odgovorna je većina zaposlenika koji u ničemu nisu vidjeli nikakav problem. Nakon rastrošne bivše uprave, pravo je u minusu, kao i Sveučilište koje uzima kredit za plaće. Minus na računu fakulteta i cijelog Sveučilišta će biti „opravdan razlog“ za spajanje dvije visokoobrazovne ustanove. Neodgovorno, nezakonito upravljanje, zapošljavanje mimo procedura vode ka uništenju, ali sve to kao da i je nečiji cilj.

Rektore, jeli uspješno eutanaziranje intelektualaca na Sveučilištu test koji morate položiti da bi preuzeli Čovićevo mjesto? Hoće li Vas netko potapšati i reći „Bravo“!, sad idete da odradite konačnu eutanaziju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini?

Paradoksalno je čitati novinske naslove kako je rektor uzdanica HDZ-a, kad mu je pomoćnica uzdanica SDP-a, pa shodno tome i ne čudi njegova izjava: „Svjesni u isto vrijeme da je jučer postalo davna prošlost, da je danas već postalo jučer, da je sutra već postalo danas te da je tako bilo jučer i danas, a bit će i sutra.“

Hoće li crvena boja koja je bila jučer i danas, biti i sutra?

Uz anacionalne uškopljene kadrove kojima rektorova pomoćnica dirigira i one koje planira dovesti, nema straha kako je to upitno!

Uškopljeni doktori prava će okrenuti glavu jer se njih to ne tiče, kao i do sada.

Iako ćete te uškopljenike vidjeti u prvim crkvenim redovima, ne dotiče ih ni: „Tko dakle može činiti dobro, a ne čini, počinja grijeh.“ (Jak 4,17).

Mogli bi i o ulozi Crkve u ovom kontekstu, novom biskupu i sveukupnom svećenstvu, ali to ćemo ostaviti za neki drugi put.

Nastavlja se…

Marija Tavelić / OTPOR^.Media