“Ne vjeruj riječima ni svojim ni tuđim, vjeruj samo djelima i svojim i tuđim” – ovaj Tolstojev citat mi djeluje idealan za opisivanje općeg stanja, kako u našem privatnom, tako i u javnom životu.

Riječi i djela, djela i riječi, dva su pojma koja su nažalost apstraktna u mnogim zemljama svijeta, a gle čuda u našoj je to podignuto na neki još veći nivo, barem kada je u pitanju politika. Zemlja tri konstitutivna naroda, hrvata, bošnjaka i srba, barem na papiru konstitutivni narodi, ali u praksi je to ipak drugačije. Ono što je žalosno jest činjenica da nas hrvate predstavlja čovjek koji to nije, a još je žalosnija činjenica da nam ništa bolje nije bilo i dok nas je predstavljao jedan “naš”.

Kome je onda dobro, tko ima koristi od izbora ovoga ili onoga na neku od bitnijih funkcija u vlasti naše države?

Mislim da je to svakom normalnom čovjeku u našem društvu jasno, skoro svi na vlasti ili na nekoj od izvršnih funkcija korist izvlače samo za sebe, svoje bližnje i najbliže suradnike, dok je interes i dobrobit običnog puka ostavljena daleko po strani.

Donošenje zakona, mijenjanje istih kako bi se izvukle neke osobne koristi, kao što su imenovanja zetova za direktorske funkcije, samo su neke od stvari koje se nekako uguraju u naše zakonodavstvo.

Ali zar bi očekivali neke druge zakone ili mjere od naših političara? Zar nije bitnije krojiti zakone po svojoj mjeri, kako bi na “legalan” način ostvarili osobnu korist, nego se npr. truditi da se brojka od cca 334 000 nezaposlenih smanji? Nebitno je koju su školu ljudi prijavljeni na birou završili, ali među njima je i oko 28 000 osoba sa visokom stručnom spremom.

Iz osobnog iskustva znam kako je to, kako je završiti fakultet, te sa tom diplomom završiti na birou, te bez ikakve perspektive u tom trenutku.

Dobro znam da takvih slučajeva ima sve više i više, a znam da neke od njih čeka isti odgovor koji je dočekao i mene u potrazi za poslom.

Mali nije podoban. Ili prevedeno, pogrešna stranačka iskaznica, ili pogrešan fakultet. Jer zaboga, zašto ići na državne ili neke druge priznate fakultete, truditi se, mučiti i učiti, kada se može bez problema dobiti diploma na nekim fakultetima kao u Širokom Brijegu.

Ali da se ne zavaravamo i ne dajemo lažne nade mladima, ti fakulteti su samo za one jako napredne, koji gradivo od par godina svedu na par tjedana ili mjeseci.

Citat iz jednoga filma “Ljudi se ne bi trebali bojati vlade, nego bi se vlada trebala bojati ljudi” zvuči jako moćno, ali u našoj državi to nije slučaj. Ovdje je ljudima usađen strah od vlasti, strah od toga da će ostati bez perspektive i dostojanstva ako se usprotive protiv tiranije te iste vlasti.

Zemlja podobnih, a ne zemlja sposobnih ljudi. Zemlja u kojoj nam mladi odlaze trbuhom za kruhom, jer nemaju perspektivu tu gdje im je mjesto. Nemaju perspektivu, ili nemaju pravu stranačku iskaznicu, gledajte na to kako hoćete.

Zemlja u kojoj se sin ministra vodi kao socijalni slučaj kako bi isti primao stipendiju, dok je neki student koji se zaista i nalazi u teškoj situaciji, u ovom slučaju izvisio. Ali nema nikih problema, jer zaboga čovjek se ispričao zbog toga, a pogotovo mu je žao što se to doznalo, jer da se nije doznalo sve bi bilo ok.

I ne, nije smijenjen, nije podnio ostavku, pa zaboga ispričao se, tako da nema nikih problema.

Zemlja u kojoj se osuđeni bjegunac iz druge države dočekuje kao najveći gospodin. I kojemu se državno zemljište prodaje za mizernu cijenu po četvornom metru, u ovom slučaju 3 KM, a cijena istog zemljišta je za građane tri puta veća, a za poduzetnike i do osam puta.

Zemlja u kojoj se za ravnatelja škole postavlja osoba koja je predsjednik mladeži HDZ BIH ŽZH, te se prilikom imenovanja te iste osobe krši zakonska procedura. Ali zbog čega je to tako, zbog čega djeluje kao da smo u banani, jeli moguće da podobni nisu sposobni? Zamislite, podobni nisu sposobni!

Približila se godišnja svetkovina, židovska Pasha, pa Isus ode u Jeruzalem. U dvorištu Hrama zatekne trgovce kako prodaju žrtvene volove, ovce i golubove te mjenjače novca kako sjede za stolovima. Isus zasuče uže u bič te ih sve istjera iz Hrama, istjera ovce i volove, mjenjačima prospe sav novac po podu, a stolove im prevrne. Prodavačima golubova reče: ‘Nosite to odavde! Ne pravite sajmište od kuće mojega Oca!’ Vrate Crkve otvorena su za svakoga, a pogotovo za one koji u istu dolaze kako bi tražili oprost za svoje grijehe. Tu ne spadaju gore navedeni, oni podobni, umjesto da u istu ulaze pognute glave, tražeći oprost za svoje grijehe od Oca, oni se drže kao farizeji u hramu, zahvaljujući se što nisu kao ostali, zahvaljujući se što su podobni.

Zbog čega nam je društvo puno farizeja? Zbog čega nam je vlast puna istih? Naravno da je tu velikim djelom i naša krivica, nas ljudi kao pojedinaca, ali i drugih oporbenih stranaka. Onaj ranije spomenuti citat iz filma se može prepisati i u našoj državi, vrijeme je da se vlast počne bojati naroda. Koji su koraci da se do toga dođe? Jedan od prvih je svakako i izmjena izbornoga zakona. Volio bih da možemo sve sami, da smo sami u mogućnosti postići da ovo postane zemlja sposobnih, ali bez pomoći visokoga predstavnika, te američkoga zalaganja teško ćemo do toga cilja doći.

Sve dok se na razinama mjesnih zajednica nalaze ljudi koji su samo jedni od krakova puno veće hobotnice, koji su zaduženi za to da naši i vaši bake i djedovi ne zaborave izaći na izbore ili poslati svoje osobne dokumente da tamo neki pajdo zaokruži koga već treba zaokružiti. Od malih razina sve počinje, na malim razinama poslušnici obavljaju svoje prljave poslove na terenu za glavešine na vlasti. Sve dok određene osobe na razinama mjesnih zajednica glume lokalne šerife, potpomognuti svojim šefovima kao društvo nećemo ići naprijed. Takvim ljudima se mora oduzeti “značka šerifa”.

Nastavljat ćemo propadati kao društvo sve dok se na ovakve načine omogućava biranje ljudi na ključne funkcije, kako na lokalnoj, županijskoj, federalnoj ili državnoj razini.

Biranje ljudi koji nemaju interesa da prinesu dobrobiti društva koje ih je “biralo”, nego da doprinesu isključivo popunjavanju svoga kućnog proračuna. Pri tome je nebitno kojoj stranci ti ljudi pripadaju. Događat će nam se manipulacije kakve su se događale na zadnjim izborima, da osobe koje su odabrane za određene funkcije, nebitno o kojoj političkoj opciji se radi, HDZ BiH, HDZ 1990, HSP BIH, HRS, da pozicije koje su stekli prodaju za neke osobne benefite.

A isti će se u društvu ponašati da to tako treba biti, da je to sve normalno, i isti će biti najglasniji u prozivanju onih koji ne spadaju u kategoriju podobnih. Možda ovi drugi ne spadaju niti u kategoriju sposobnih, ali barem imaju hrabrosti upozoravati na nepravilnosti i na manipulacije, jer daleko smo mi od toga da nema nikih problema.

OTPOR^.Media