Moj susjed prisvojio je i ogradio dio javne površine – ulicu i koristi je u privatne svrhe. Na ulici je instalirao kavez za psa koji plaši prolaznike. Dužinom zajedničke međe između moje i njegove parcele izgradio je bespravni objekat sa kojeg je okrenuo oborinske vode s dijela kuće na moju parcelu, što je protivno zakonu. Kavez za uzgoj zečeva također je na međi, a svoje smeće i opuške samo prebaci preko svoje ograde, pogodite gdje?…a 18.5.2021. godine zasmetalo mu je što sam uz rub svoje parcele sadio živu ogradu da malo zaklonim i oplemenim pogled na njegove metalne i betonske instalacije pa je sebi uzeo za pravo da me vrijeđa i pokuša ubiti. Srećom sam mlađi i bržih refleksa od njega te sam se uspio izmaknuti. Pozvao sam policiju, ali je nastavio prijetnje smrću zajedno sa svojim sinom u prisustvu policajca koji je izašao na teren. Tu večer sam završio na hitnoj u Posušju. Djeca cijelu noć nisu spavala. Ujutro me nazvao susjedov sin i umjesto isprike poručio mi da će me on osobno skratiti za glavu ako budem išta pričao. Te prijetnje sam prijavio policiji i tužiteljstvu. Posuški policajac prijetnje smrću okarakterizirao je kao remećenje javnog reda i mira te prekršajno kaznio susjeda, a njegov sin nije niti sankcioniran. Istraga tužiteljstva nije niti provedena.
Napad i prijetnje smrću bile su kap koja je prelila čašu mog strpljenja i odlučio sam angažirati odvjetnika. Po preporuci kontaktirao sam mladog odvjetnika u istočnom Mostaru koji je radio za odvjetnički ured u vlasništvu odvjetnika pred penzijom. Mladi odvjetnik je:
1.Napisao krivičnu prijavu tužiteljstvu protiv susjeda koja se negdje izgubila (ured-tužiteljstvo)
2.Pokrenuo postupke protiv općine
3.Pokrenuo tužbu protiv susjeda za uznemiravanje prava posjeda kao upozorenje da prestane sa svojim obrascem ponašanja.
Nedugo nakon toga napustio je odvjetnički ured.
Susjed je nakon fizičkog napada na mene instalirao kamere koje su na manje od 3m od moje parcele i služile su samo tome da snimaju istu.
Sutkinja koja je bila zadužena za predmet najavila je izlazak na mjesto događaja i sudsko vještačenje. Susjedi su dva dana prije skinuli kamere i sakrili zečeve. Susjed je ispred sutkinje izjavio: “On je obično govno koje stalno nešto provocira i ja njemu ne smetam da on tamo dalje nešto radi, ali tu gdje sadi smeta meni i mojoj bašti.“ Nikoga ne zanima činjenica da sam ja vlasnik spomenute zemlje. Nitko se nije zapitao smetaju li meni njegove betonske i metalne građevine na zajedničkoj međi i njegovo konstantno vrijeđanje i omalovažavanje. To je normalno. Sutkinja je tako presudila. Na sudskom vještačenju ispostavilo se da su moj susjed i stari odvjetnik prijatelji od prije rata.
Stari odvjetnik je tvrdio da to što se oni poznaju od prije rata ne igra nikakvu ulogu u predmetu i da on nije u sukobu interesa. Pretpostavio sam da ne govori istinu, ali odlučio sam ići do kraja pa kako bude – svakome na njegovu dušu. Previše dokazivih činjenica je na mojoj strani: slike kamera, višegodišnje uzurpiranje puta do moje parcele, odvodnja oborinskih voda na moju parcelu, policija, vrijeđanje i omalovažavanje ispred sutkinje, nalazi sa hitnog prijema. Sve to dokazuje njegovo konstantno uznemiravanje.
Za svjedoke na sudu pozvao sam suprugu i oca koji su svjedočili napadu od početka te policajca koji je izašao na teren i susjedovim prijetnjama smrću osobno svjedočio.
Policajac se na prvom ročištu nije pojavio na sudu i nije opravdao svoj nedolazak. Inzistirao sam da dođe te je ročište odgođeno za drugi put. Susjed se nije pojavio prvi put i izostanak je opravdao zbog bolesti. Najavio je da će doći ako policajac bude svjedočio. Nije došao ni drugi put. Policajac se pojavio na drugom ročištu i izjavio gomilu gluposti zbog kojih sam kasnije podnio krivičnu prijavu protiv njega. Priča na Otporu br.4. Upozorio sam odvjetnika na njegovo svjedočenje. Poslije sam i sam svjedočio. Moja odvjetnica nije progovorila ništa za cijelo vrijeme suđenja, samo se osvrnula da će završnu riječ dati u pisanom obliku. Cijela sramotna predstava je unaprijed izrežirana, a i sutkinja je njen dio.
Crv u meni nije dao mira. Tražio sam sve dostupne informacije o sutkinji. Našao sam da ima najmanju normu od svih sudaca u Širokom Brijegu. Slučajevi za koje sam doznao da ih je ona vodila smrde po namještaljci, zanemarivanju činjenica, kriminalu, korupciji,…puno spornog, ništa dobrog.
Dobio sam uskoro rješenje općinskog suda. Izgubio sam tužbu zbog:
1.Ničim nisam dokazao da je zemlja u mom vlasništvu. Sudu su dostavljeni: ZK izvadak, posjedovni list i izvod iz sudskog registra gdje se vidi da sam vlasnik firme koja je vlasnik spomenutog zemljišta i ovlaštena osoba za zastupanje. Zakon o pravu vlasništva isti je za vlasnika, suvlasnika, pretpostavljenog vlasnika, podstanara,… Za mene taj zakon ne važi.
2.Na slikama koje sam dostavio sudu vide se kamere, ali se ne vidi datum od kada datiraju (sve slike su slikane sa datumom prema preporuci mlađeg odvjetnika). Sutkinja daje prednost zatečenom stanju na terenu gdje nema kamera, a zanemaruje rupe koje su ostale na zidu gdje su bile kamere.
3.Svjedočenje moga oca, supruge i mene odbacuje jer je „pristrano“.
4.Svjedočenje policajca jedino je uzeto u obzir iako je policajac besramno lagao, što je dokazivo iz njegovog policijskog izvješća od 19.05.2021. Sama sutkinja svjesna je kontradiktornosti policijskog izvješća i njegovog lažnog svjedočenja. Na taj način i ona svjesno sudjeluje u zataškavanju činjenica koje sam naveo u krivičnoj prijavi protiv policajca.
Odvjetnik me uvjeravao kako je to sve gomila gluposti Općinskog suda i da će sve biti kako treba na Županijskom sudu. Inzistirao sam da se prijavi policajac za lažno svjedočenje. Nisu pristali, prijavu sam pisao sam,… Nedugo nakon toga odvjetnika je napustila i mlađa kolegica koja je bila zadužena za naš slučaj. Slučajnost?
Županijski sud po mom mišljenju nije ni čitao dostavljene papire, već samo potvrdio presudu Općinskog suda. Da je čitao uvidio bi policajčevo lažno svjedočenje i sam bi poduzeo potrebne radnje protiv istog kao i sutkinje općinskog suda za zataškavanje. Županijski sud potvrdio je presudu općinskog suda da ničim nisam dokazao vlasništvo. Ovim putem bi ih zamolio da objasne: „Kako se dokazuje vlasništvo?“ Kao što moj susjed radi vilama i grabljama, zauzimanjem nečeg što nije tvoje ili papirima koje sam im dostavio? Može li netko u ovoj državi objasniti kako kao ovlaštena osoba i vlasnik firme pravno odgovaram za sve što je vezano uz istu firmu, a nemam pravo uživati ništa od onoga što firma ima, …pa ni neometano boraviti na zemlji koja je u vlasništvu iste firme?
Kasnija revizija presude nije dozvoljena, jer sam se sam branio, a nemam položen pravosudni ispit. U ovoj zemlji mogu vas organizirano varati, ali ne smijete se sami braniti i zastupati.
Treća odvjetnica koja je preuzela moj slučaj napravila je niz žalbi. Na jednoj od njih piše da nije poslana, jer je stari odvjetnik rekao da sam im otkazao suradnju, što nije istina. Suradnju sam im otkazao u 1. mjesecu 2024. godine, a žalba u postupku protiv općine trebala je biti poslana početkom 12. mjeseca 2023. godine, a nije. Kada sam uz prijetnju prijave odvjetničkog ureda tužiteljstvu došao do dokumentacije bilo je kasno za žalbu. Slučajnost?
Pitao bi i tužiteljstvo u kojoj je fazi moja prijava protiv policajca, podnesena je 12.3. 2024. i da li će poduzeti ikakve radnje protiv odgovornih osoba po Posušju ili suda u Širokom zbog zloupotrebe položaja i ovlasti? Jesu li su u stanju oni sami napisati prijave protiv odgovornih osoba, pokrenuti određene istražne radnje ili sve trebaju građani sami? Postoji li u BiH pravo i pravda ili samo zakon jačega? Postoji li način da se naš narod zaštiti od korumpiranih sudaca, odvjetnika, policajaca…?
Ovaj put opraštam se od vas sa pjesmom Zlatne godine od Gibbonija. Pogledajte spot, ako imate priliku i film Zlatne godine za koji je ista snimljena.
Treba li nam ova represija? Svakodnevno smo svjedoci kako nas tuče „naša“ policija, varaju „naše“ institucije, drže budalama „naši“ političari,… Da li je ovo demokracija, sloboda ili anarhija? Da li sa ljudima koji nas vode idemo u budućnost ili se vraćamo u tamnu prošlost?
Probudite se ljudi, krajnje je vrijeme! Naša djeca nikad u većem broju nisu bježala sa ovih prostora bez naznaka da će se ikada vratiti!
Pratite nas i dalje na portalu OTPOR.Media
S poštovanjem Dino Tolić
